Tada Džibril a.s. po Allahovoj naredbi dođe do Poslanika s.a.v.s. koji je očekivao odgovor od Gospodara. Džibril a.s. reče: „O Muhammede (s.a.v.s.), pitaj onoga ko traži odgovor šta je on pripremio za posljednji dan. Pitaj ga!“ I Poslanik s.a.v.s. postavi beduinu to pitanje. On odgovori: „O Muhammede (s.a.v.s.), ja volim tebe i volim Tvoga Gospodara Svevišnjeg Allaha. I ništa drugo. Imam ljubav prema Gospodaru i ljubav prema tebi“. Džibril a.s. reče Poslaniku s.a.v.s.: „Odgovori mu Muhammede (s.a.v.s.) da ćete taj beduin i ti biti kao dva prsta jedan uz drugog. On će biti sa tobom i sa Gospodarom zbog svoje ljubavi prema Njemu dž.š.“ Poznat je Poslanikov s.a.v.s. hadis: „Svako će na budućem svijetu biti sa onim koga je volio.“

Vezano za ovaj hadis Ebu Bekr es-Siddik upitao je Poslanika s.a.v.s.: “O Resulallah, pa zar nisu potrebna i djela? Zar je dovoljno samo voljeti, zar ne trebaju i djela”? Poslanik mu je odgovorio: “Ne, Ebu Bekre, djela nisu neophodna nego je važna ljubav. Svi oni koji vole jedni druge moraju s njima biti i na sudnjem danu.”

Postavlja se pitanje šta ako neko voli Poslanika i Allaha iskreno ali svojim djelima postupa suprotno onome što oni naređuju? Moguće je da neko voli Poslanika ali ne sluša njegova naređenja. Zato što osoba može voljeti svoga Gospodara i Njegovog Poslanika ali njegov nefs je jak, pa ta osoba iako nije zadovoljna svojim egom ipak mu se pokorava. Zbog toga mu ljubav daje koristi iako njegova djela nisu u skladu sa naredbama Allaha dž.š. ili naredbama Njegovog Poslanika, ali on ih ipak voli. Možda to može biti čovjek sa lošim djelima ali on voli dobre ljude. Čak može raditi nešto loše ali se ne slaže sa svojim nefsom. On ne voli loše ljude nego ga njegov nefs prisili da bude s njima i učini djela koja nisu dobra. Ali opet voli dobre ljude. Puno je ljudi koji rade loše stvari i brane to i vole one koji su loši. Ali ima i onih koji mogu ponekad učiniti loša djela ali preziru zlo ili zle ljude. Uvijek vole dobre ljude. O tome se radi, je li jasno? Jeste li razumjeli?

To su Poslanikove s.a.v.s. riječi – Svako će biti sa onim koga je volio. Kad je Ebu Bekr čuo taj hadis i Poslanikovo s.a.v.s. objašnjenje, odmah je klanjao dva rekjata zahvalnosti Allahu dž.š. – salatuš-šukr. Tada je rekao: „Ja Resulallah, nikad do sada nisam čuo bolje vijesti od ovog hadisa da će svako biti sa onim koga je volio. Nisam čuo bolje od ovih vijesti.“ To je Ebu Bekrova poniznost, takva da niko nije uspio doći do tog stepena. A evo i daljnjeg objašnjenja, pogledajte divni edeb Ebu Bekra r.a. koji je zatim rekao: „Ja Resulallah, dosad je moje srce gorjelo, bilo je u mukama, kao zavezano. Ovaj hadis odriješio je sve. Nisam ništa mogao odriješiti dosad a tvoj hadis je evo odvezao moje srce. Sad sam zadovoljan jer sam upravo postigao potpuni mir i spokoj u svom srcu. Mislio sam da u ovom životu ne mogu bez tebe nijednog trenutka, nisam mogao naći mir ni odmor bez tvog pogleda i zato je moje srce gorjelo. U džennetu, da su djela bitna, gdje bi bila moja djela i moj ibadet a gdje tvoji, o Resulallah? Kako ja mogu doći do stepena da budem s tobom. To je nemoguće kad bi djela bila uslov da se bude zajedno u džennetu, za mene bi bilo nemoguće da budem s tobom (vidite li njegove skromnosti). Ali kad si rekao da je samo ljubav najvažnija da budemo jedni s drugima, ništa mi od tebe nije draže. To su najslađe riječi koje sam čuo od tebe, ja Resulallah.“

Jeste li sad shvatili? Da su naša djela ono što se traži, da je to uslov da budemo s voljenim osobama uz njihova dobra djela, nikad ne bismo došli dotle. Ali Poslanik s.a.v.s. dao nam je najslađi i najlakši put da možemo biti s njim.

Stoga je u islamu, kao i u svim religijama, ljubav najveći stepen za vjernike. Ništa drugo ne može se porediti sa ljubavlju. Ljubav je važna. Prvi nam je korak da pozivamo ljude da vole Allaha svoga Gospodara. Možemo se sastati sa svakim, svaka religija se zasniva na tome – ljubav prema našem Stvoritelju, Gospodaru, ljubav prema Allahu dž.š. Možemo se susresti sa vjernikom svake vjere i to nam je dodirna tačka, ako se tu možemo naći dovoljno je. Onda se s njim možemo dogovarati korak po korak. Ako ne možemo naći osnovu sa ljudima koji su šejtanska vojska, treba ih ostaviti! Ali u svakom narodu, u svakoj religiji možemo pronaći ljude s kojima ćemo se susresti na toj tački – ljubavi prema Uzvišenom Allahu.

Moguće je da ljudi tvrde da vole Allaha i Njegovog Poslanika ali mrze nasljednike Poslanika s.a.v.s. i uvijek se bore protiv njih. Je li to zaista prava ljubav za Allaha i Njegovog Poslanika? Naređeno je da moramo voljeti ljude radi Allaha dž.š. Ako neki čovjek voli svog Gospodara, možemo se s njim pronaći na bazi ljubavi prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku, to je prvi korak. Drugo, ako je Allahova naredba da volimo sve dobre ljude, ko to može odbiti? Zar nije istina da treba voljeti svaku dobru osobu? Općenito moramo voljeti sve dobre ljude. Ako neko ne prihvata pojedinačno ovoga ili onoga, to je drugo ali generalno ih moramo voljeti. Zato što Allah dž.š. svima naređuje da trebaju voljeti Poslanika s.a.v.s., evlije i dobre ljude, a i naređuje da preziremo šejtane i njihove sljedbenike. Ovo je takođe glavno pravilo u svakoj religiji. Ako ljudi za sebe mogu reći da su đavoli, oni su tada poludjeli. Općenito je ovo način, ali pojedinačno, na primjer Abdul Kadir Gejlani je veliki evlija. Vi u to vjerujete i volite ga kao nasljednika našeg Poslanika s.a.v.s. Ako neko dođe i kaže vam da nije tako, ostavite ga. Pojedinačno ljude ne možemo prisiliti na to, ali uopšteno možemo reagovati jer nikad nemaju pravo da takvo nešto opovrgnu.

Gospodaru, iz časti prema Tvom Voljenom, iz časti prema Poslaniku Milosti, spusti i na nas svoju Milost. Otvori nam Milosti koje će nas obradovati i izvana i iznutra. El-Fatiha.

U starim topovima sa starim bombama postojao je mehanizam sa šupljinom u koju se ubacivao barut da bi se ispalila bomba. Bez te šupljine i bez baruta top ne bi mogao opaliti. Isto tako je i kod ručnih bombi, ako ne povučete detonator bomba neće eksplodirati. Snaga je u tom mehanizmu, povuče se, baci i bomba eksplodira. Zaboravio sam definiciju tog mehanizma.

Naš put je u sohbetima i bereket je u okupljanju. Veliki Šejh Abdullah Dagestani stalno je to ponavljao. Ove riječi preuzeo je od Šaha Nakšibenda. Naš put je u sohbetima i bereket je u okupljanju. Naš put funkcioniše kroz sohbete. Kad se jednom održi sohbet to je kao posijano sjemenje na primjer. Ako ga ne zalijevate i ako milost kao kiša ne pada na njih, ono truhne i propadne. Naš put, original našeg puta je kretati se i djelovati putem sohbeta. Ovo uvijek imajte na umu.

Hadis kaže “Vjera je savjet”. Veliki šejhovi iz silsile napajali su se iz tog okeana. Naša vjera zasnovana je na savjetu, to je kao okean. Taj okean nema granica. Šejh-effendi Abdullah napajao se iz tog okeana. Naš put je u sohbetima – i ovo je došlo iz tog okeana. Naš put ne funkcioniše bez sohbeta, što znači ako osoba sama uči vird nikad neće stići ni dokle. Za odgajanje murida, njihovu pripremu i predstavljanje u Božanskoj Sveprisutnosti put je kroz sohbet. Hadis kaže “Vjera je savjet”. A šta znači savjet? To je da tražite nečiju dobrotu i da se okoristite od toga. Svi poslanici a.s. davali su savjete. Oni koji bi prihvatali savjet bili bi prihvaćeni, a oni koji ga ne bi prihvatili otkotrljali bi se u džehennem.  

Ono što vjeru održava u životu jeste savjet. Zato kad se dva vjernika susretnu, moraju popričati barem koliko traje da se pomuzu dvije koze. Kad se vjernici sretnu moraju razgovarati. Ostavite šuplje priče. Možete kratko porazgovarati o nečemu ali makar i u tome mora biti neki savjet.

Ubacite savjet u svoj govor. Savjet našim riječima daje neku snagu, daje slast našoj vjeri. Daje izvjesnu snagu i jačinu, zato se kaže da je vjera savjet. A naš put je u sohbetima, eto odakle dolaze riječi Šaha Nakšibenda. Naš put je put sohbeta, kroz govor i slušanje. Ko zna kako taj i govori a ostali moraju slušati.

Govor i slušanje – to je kao davanje i uzimanje. To znači da šejh daje a muridi uzimaju. Ako nije tako onda nema ni šejha ni murida. Murid ne zna ništa nego je šejh onaj koji dopire do murida a do murida on dolazi putem sohbeta. Ne dolazi do njih štapom, ne tuče ih, nego je taj sohbet i druženje sa šejhom hiljadu puta moćnije od štapa. Sultanul-evlija Šejh Abdullah ed-Dagestani, naš Šejh, naš Učitelj je među Velikim Šejhovima silsile i on je posljednja karika u Zlatnom lancu nakšibendijskog sufijskog reda. On je pečat Zlatnog lanca.

Ko ne dobije ovjeru od njega nikad ne može biti šejh i ne može biti čak ni murid, a neće ništa ni razumjeti da bi mogao sam govoriti. Takvi će postati kao cjepanice drveta. Ako komad drveta ne prođe kroz ruke stolara ono ostaje cjepanica i jedina korist od njega je loženje vatre. Ali ako bude prolazio kroz stolarske ruke tada će dobiti osobine to jest karakter. Komadi drveta prvo se uzimaju sa stabla i sijeku u trupce. Trupac shodno zamisli i crtežima stolara poprima različite oblike. Taj zanat se zove stolarski ali postoje dvije različite vrste stolara. Prvi izrađuju namještaj a drugi samo pripremaju trupce ili možda izrade prozore i vrata. Ovaj drugi nije sposoban raditi posao stolara koji zna kako da izrađuje namještaj. A on se miješa u posao onoga koji priprema trupce.

Tako je to u životu. Insanu je potrebna rezbarija inače ostaje kao divlje drvo. I da traje sto godina i dalje će ostati samo trupac. Ali jednom kad dospije u ruke majstora stolara, taj trupac se pretvara u različite vrste namještaja. Koliko je samo kućnog namještaja pa čak i vanjskog koje jedan stolar može načiniti od običnog drveta. Ali drvo mora prvo obraditi stolar koji je majstor modeliranja inače će ono ostati isto. Tako isto i savjet oblikuje trupac i drvo našeg ega. U ranija vremena stolar je stalno nadgledao i provjeravao da li se drvo ispravno obrađuje ili ne. Ako nije bilo ravno, on bi uzimao alat i brusio taj komad sve dok ne bi bilo ispravno i glatko. I za namještaj je potreban majstor. Od trupca možete dobiti puno toga ali on je i dalje samo dio stabla. Ali kad od stabla uzmete trupac pa on dođe u ruke stolara majstora, tada će on postati nešto a istovremeno ce biti i od koristi ljudima kojima će se to svidjeti pa će ga postaviti kao ukras i ponositi se njime. A taj zanatlija nastavlja dalje s poslom i usavršava sebe i postaje pravi majstor svog zanata.

On nastavlja da rezbari i brusi muride i kontroliše kako izgledaju. Posmatra ih s ove strane pa s one i radi tako sve dok ne postanu pravilni i glatki. Zato Allah dž.š. kaže: “Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno” (Hud, 112. ajet). Poslanik s.a.v.s. rekao je da ga je sura Hud osijedila. Osijedila ga je sura Hud. A zašto? Veličanstvenost i slava pomenutog časnog ajeta učinila je da mubarek brada Poslanika s.a.v.s. postane sijeda. Allahu ekber! Allahu ekber! Gospodaru Ti najbolje znaš. Gospodaru naš, Ti najbolje znaš! Dvije osobe mogu sjediti zajedno, poselamiti jedan drugog i okoristiti se od toga. To donosi korist na obje strane, nema praznog govora. Nema praznog posla i nema besmislica u islamu. U islamu tarikat ima svu kontrolu i raspored svega onoga što se događa između evlija, šejhova i onih koji ih slijede od njihovih derviša i murida. Biti na putu i putovati – to je tarikat. Inače ljudi ostaju kao drva, kao trupci koji samo leže. Onda možete reći jedino: “Ja ležim tamo kao trupac a dijelovi namještaja koji su završili u sultanovoj palati bili su dio mene”. “Ali ne, pitajte namještaj u palati koji je kod sultana kroz koliko je obrada prošao prije nego je stigao u njegovu palatu. Upitajte namještaj u palati kroz kolike je tretmane prošao na tom treningu da bi bio podoban da dobije takvu počast i da bude kraljevski namještaj. Zato je ljudima non-stop potreban trening.

“I nastavi savjetovati” (Ez-Zarijat, 55. ajet). “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti” (Ez-Zarijat, 55). Spominju se riječi – izoštriti, rezbariti, podsjećati. Svako savjetovanje i podsjećanje slično je oštrenju, smekšavanju i ravnanju drveta. Ve min Allah et-Tevfik. Fatiha.

Govorili smo samo o jednoj maloj tački. Ono što možete ispisati pomoću male bočice tinte jeste nešto ali pisanje koristeći veliku bočicu tinte je nešto sasvim drugo. A tek s velikim buretom tinte je nešto još drugačije. Ono što možete uzeti iz mora tinte je opet različito od onoga što možete uzeti iz okeana. Pisanje iz okeana je nešto sasvim, sasvim drugačije. Gospodaru, zahvaljujemo Ti se. Gospodaru, zahvaljujemo Ti se.

Fatiha.

 Naš šejh je naglasio obaveznost odricanja srdžbe, kada gnjev ega dominira osobom, ona veoma lako može poreći čak i Božansku vrhovnu vlast, i odmetnuti se protiv Onoga Koji je Nadmoćan – a to je veoma opasno.

Srdžba također izaziva razaranje našeg fizičkog tijela, uzrokujući razne bolesti kao i prijevremeno starenje, posebno ako se velika doza ljutnje održava tokom dugog vremenskog perioda.

Veoma mali broj ljudi je u stanju savladati bijes kada ih on napadne. To je razlog zašto samo mali broj ljudi duhovno napreduje. Razlog zbog kojeg je srdžbu tako teško savladati je jednostavno taj da je ona unutrašnji dio naše tjelesne i duhovne konstitucije. Srdžba predstavlja elemenat vatre u našem stvaranju, koji je balans vatre, vode, zemlje, i zraka. Samo oni koji su trenirani još od malih nogu, i podučavani od strane svojih roditelja i učitelja, su naučili kako držati sve ove elemente u balansu.

Kod većine ljudi, svaki od ovih elemenata preovladava u različitoj situaciji, zavisno od vanjskih okolnosti i unutrašnjih sklonosti, i na taj način se remeti ravnoteža.Vatra veoma lako plane, kada je inicirana provokacijom i zadirkivanjem, ili kada se pokuša podrediti volja (kod djeteta). Pošto su ovakve situacije veoma česte u našem djetinjstvu, mi vremenom postanemo veoma vješti u ljutnji, još od najranijeg doba.

Naš šejh nam je također sugerisao da činimo specijalni zikr noću sa namjerom da ojačamo našu “Višu” svijest, u borbi protiv srdžbe. Kada ustanete u zadnjoj trećini noći, kako bi ste klanjali nafilu, nakon uzimanja abdesta, prvo okrenite svoje lice ka Allahovoj dž.š. kući, i zamolite Ga da vas pomogne u vašoj namjeri da podčinite srdžbu. Zatim proučite stotinu puta:” Ja Halim“, što u prijevodu znači:” O Ti, Koji Si Blag“.            

Ovo ime, El-Halim, je Allahov dž.š., Božanski atribut, kojim nas On želi velikodušno darovati, a mi samo trebamo zatražiti.

Prvi korak je taj, da zamolimo Allaha dž.š., u ovome maniru, da nam pomogne da postanemo trpeljivi i blagi; zatim moramo meditirati na tom Uzvišenom atributu, kako bi se on apsorbovao u naše biće. Mi ćemo ga doslovno tražiti u nama samima. Sljedeći korak će biti da usvojimo jednu praksu u našem svakodnevnom životu, koja će nas približiti našem cilju. Ta prakse je jedostavna; da ne pokazujemo ljutnju, čak i onda kada ključamo iznutra.

Ne izbacujte taj gnjev vani, na one oko vas, i ne zagađujte atmosferu na taj način, kao zmaj koji bljuje vatru.  

Zadržite srdžbu u sebi, ali ne kao hrpu nesvarene hrane; ne, vi je morate svariti!

Određena količina ljutnje je dio svake ličnosti. Bez te količine vatre u našoj konstituciji mi bi smo umrli; zbog toga je moguće da svarimo određenu količinu bijesa, bez da pretrpimo popratne efekte. Naravno, ako bi smo ostali nepromijenjeni tokom dugog perioda vremena, i zatim progutali istu količinu bijesa, mi bi se predozirali; ali to nije slučaj, jer vremenom, naše ljutnja se smanjuje što više učimo, i biva nam podarena sposobnost, da ne reagujemo ljutito “iz prve” na provokaciju. Baš kao što mala beba na početku uzima velike količine mlijeka, pa zatim “napreduje”, i pređe na čvršću hranu, smanjujući upotrebu mlijeka drastično, tako i mi moramo gutati i variti srdžbu u saznanju da mnogo drugačijih oblika “hrane” čeka na nas.

Ako se uspijete uzdržati od pokazivanja ljutnje, u periodu od četrdeset dana, vi ćete napraviti veliku prekretnicu u svom životu. Kada vas ljutnja spopadne, vi joj morate umaći, a ako krene izlaziti iz vas, vi je morate progutati. Dakle, ako uspijete uspješno izbjeći srdžbu u periodu od četrdeset dana, napadi srdžbe će postati veoma rijetki, možda jednom u četrdeset dana. Pa ako onda uspijete izdržati u ovome tempu i narednih četrdeset dana, i na kraju izdržite četrdeset perioda po četrdeset dana (malo više od četiri godine), šejtan će objaviti svojim pomagačima:”Ne trudite se napadati ovu osobu: uzalud gubite svoje vrijeme i energiju. Njegova odbrana je nesavladiva: hiljadu napada je beskorisno kao i jedan. Ostavite ga na miru, on je utekao iz naših ruku”.

Šejtanovi pomagači su: sebičnost, ego, strasti, i želja za dunjalukom; ovo su vaša četiri najveća neprijatelja, i ko nauči kontrolisati svoju srdžbu, izvojevati će pobjedu nad ovim neprijateljima.

Kada god osjetite ljutnju kako raste, vi morate biti svijesni da je to test. Ti testovi vam se šalju iz duhovnog svijeta kako bi se utvrdila vaša pouzdanost. Neželjene situacije nam stižu iz tog područja, kako bi nam se ukazala šansa da pokažemo svoj sabur, pa da na osnovu njega napredujemo ka svom cilju.

 Kada ne bi bilo koristi od ljutnje, ona ne bi ni postojala. Korist je u tome da budemo strpljivi pri susretu sa njom. Bez položenog ovoga testa, mi ne možemo dobiti unapređenje.

Sabur je ključ za Uzvišene postaje, i taj ključ se kuje u suočavanju sa mrskim situacijama, u kojima će sabur nadvladati našu srdžbu. Znači, srdžba je mač sa dvije oštrice: ako mu dobro stegnemo dršku, bićemo u stanju sa njim rastrgati zastore koji zasljepljuju naše srčane oči, ali ako taj mač padne u ruke našeg neprijatelja, to može biti fatalno po našu vjeru.

 Es-selamu alejkum onima koji nas slušaju! Ono što dođe iz srca ulazi u srce, ono što dolazi sa jezika dođe do jezika i nestaje. Stoga morate ponizno tražiti da vam se daruje razumijevanje Pečata Poslanika s.a.v.s.. Ako ne tražimo razumijevanje bićemo prepušteni ovom našem slabašnom biću, samo onome što možemo čuti i što možemo držati u glavi. To je kad je rob zatočen u samome sebi. Kao baterija unutar instrumenta. Kad je baterija potrošena instrument se ugasi. Zbog toga nam je potrebno da postignemo vezu putem jednog od nebeskih učitelja kako se naše baterije ne bi potrošile. Njihova imena nalaze se u svetim knjigama i u Kur`anu Časnom, oni su ‘vasilin’. Vasilin znači – oni koji su dostigli stepene nebeske snage i koja sa tih visina dolazi u njihova srca. To su vasilin, oni su konektovani ljudi.

Danas na ovoj planeti žive milijarde ljudi ali možda možete naći samo `šaku` ljudi koji su vasilin i dostigli su te stepene nebeske snage. Stoga trebamo i mi pokušati dostići stepen snage koja je na nebeskim nivoima. Destur ja Ridžal Allah, prvi nivo koji osoba može postići je najslabiji stepen. Kad neko dođe do drugog nivoa, postaje snažniji, do trećeg jos više, četvrtog, petog, šestog dok se do sedmog dolazi kad ljudi dostignu kompletnu snagu u svojim nebeskim nivoima. A njima nije potrebno da koriste baterije, s tim je završeno. Ako želite dostići nebesku konekciju morate tražiti nekoga ko vas može uzeti za ruku, osobu kojoj je to dato i ostvariti tu vezu. Da svi školovani ljudi donesu svoje znanje i stave ga pored Nebeskog znanja nekoga ko ima naslabiju vezu, ono ce izgledati kao kap u Okeanu.

Zato osobe ovlaštene za rabitu ne uzimaju znanje iz knjiga. Njima su podareni nebeski atributi kojima mogu doći do ljudi. A takvo znanje nam je danas potrebno jer sa znanjem koje ljudi sad imaju ne mogu doci ni do prvog nivoa Neba. Moraju biti sa vasilinima, sa nekim ko je dostigao bar prvi nivo Neba, a način za to je rabita.

Šta je rabita? To je veza od srca do srca. Mnogi neupućeni ljudi negiraju postojanje rabite. Oni se nalaze ispod nule, ne iznad, njihov nivo je ispod nule ili nisu ni na kakvom nivou. Takvi su ljudi koji poriču rabitu. Onim ljudima koji postignu vezu rabita podučava ili daje realnost putem koje mogu doseći nebeske nivoe. To ne možete uraditi avionima tipa Konkord. To ne možete postići raketama, ne, rakete idu ka gore ali ne mogu ostvariti vezu ni sa čim i vraćaju se. Veza moze biti samo putem nečeg sto je istog kvaliteta. Čovjek može činiti rabitu sa nebeskim bićima jer posjeduje duhovnost, ima dušu koja pripada nebu. To se ne moze dotaći, nema masu, ali funkcioniše. Znači ljudi koji koriste rabitu traze vezu putem svoje duše, putem svog duhovnog tijela. Ono to može postići i to je rabita.

Međutim, puno neupućenih ljudi pokušava ovo opovrgnuti. Kad poričete rabitu vi poričete poslanike. Jer svaki je poslanik povezan sa Melekom Objave, to je vahj. Bez rabite, te veze koju ne možete dodirnuti niti vidjeti, ne može se biti sveta osoba na zemlji. Svi sveti ljudi (evlije) moraju imati vezu duhovnim tijelom. Ona nije putem njihovog fizičkog tijela. Ako želite stići negdje vašim fizičkim tijelom, na primjer ako želite njime učiniti rabitu odavde do Mjeseca, to ne možete učiniti. Bićete sagoreni i pretvoreni u pepeo. Fizičko tijelo je spaljeno jer je ono materijalno, sačinjeno od elemenata sa ove planete. Evlijama to ne treba. Veza, rabita, je za duhovno tijelo. Rabita sa obje strane mora biti istog kvaliteta. Čovjeku je podarena takva moć sa neba u naše duše, koja ne pripada materijalnim tijelima. Ona može povezati naše duše sa melekom, ali nikad neće povezati naše fizičko tijelo. Čak ni tijela poslanika. Čak ni Pečata Poslanika, s.a.v.s. Kad bi mu Objava dolazila, on bi napustio fizičko tijelo a njegovo originalno duhovno tijelo dolazilo bi u rabitu sa Melekom Objave. Ovo fizičko tijelo ne može podnijeti takvo nešto, bilo bi spaljeno. Zato je u islamu rabita jedna od najvažnijih realnosti a istovremeno i jedna od najtežih za razumijevanje.

Rabita se spominje u Časnom Kur'anu: ”Ja ejuhellezine amenusbiru ve sabiru ve rabitu” – ”O vjernici, budite strpljivi, budite izdržljivi, budite oprezni i budni za borbu“ (Ali-Imran, 200. ajet). To je sveta komanda za rabitu.

Kako mogu negirati rabitu? Časni Kur`an govori nam da je koristimo. Sada sjedimo zajedno. Rabita nam ne treba kad sjedimo licem u lice. Ali kad ste odsutni kako mozete doći do odsutnog tijela. Kako naše fizičko tijelo može doći do te osobe. Ono to ne može podnijeti. Tada moramo koristiti naše duhovno tijelo koje pripada nebu. Ovo je važna stvar za koju hiljade učenjaka nisu u stanju da daju razumijevanje ili objašnjenje.

Slušaoci, nemojte slušati mene, ja ne znam ništa. Ali duhovnost koja je dar s neba i kojoj se približavamo odgojem i izolacijom, može ostaviti naša fizička tijela da stoje kao stijena i koriste tu snagu koja pripada nebu, a naše duhovno tijelo stići će tamo.

Jučer sam u novinama vidio da je jedan od najvećih teleskopa dosegao do nekih veoma dalekih zvijezda. To je samo njihova mašta. Koliko daleko je to odstojanje odavde, od naše galaksije do tih ogromnih zvijezda i galaksija? Iznenađen sam. Kažu 15 milijardi svjetlosnih godina. Tevba, estagfirullah. Razumijete li? A kažu da svjetlosti sa Sunca treba samo sedam ili osam minuta da dođe do ovdje. Mora biti nešto pogrešno u njihovim glavama, šta je to? Kako mogu doseći tu udaljenost? Oni zavaravaju ljude ali tu mora postojati i neka mudrost. Ako osoba u sebi ima mudrosti, može shvatiti da su takve udaljenosti moguće. Ne kažemo da je nemoguće. Moguće je, ali ja samo prigovaram na taj izvještaj i kažem da ne znaju čak ni šta je iza Sunca čija svjetlost dopire ovamo za samo sedam minuta. Ne mogu znati a tako je blizu Zemlji, samo 5-6 minuta odavde. Kako mogu reći nešto o udaljenosti od 15 milijardi svjetlosnih godina! Kakva je to glupost!

Ali to pokazuje Azametul-Halik, veličinu Stvoritelja. Jer ako mogu izvještavati o 15 milijardi svjetlosnih godina, iza mogu biti ne milijarde nego trilijarde godina rastojanja. A ako dospijete tamo možete dostići i druge udaljenosti odatle, možda hiljadu kvadriliona svjetlosnih godina. Allahu ekber. Allahu ekber.

Mi tražimo konekciju. A oni su na pogrešnom putu sa tim istraživanjem. Ne, to nije istina, jer naše fizičko tijelo nikad ne čini rabitu ka ovim zvijezdama. Samo putem svoje duše koja pripada nebu možete doseći takve distance i ne treba vam 15 milijardi, sto trilijardi ili 1000 kvatriliona svjetlosnih godina. Ne, to je samo tren oka. Ova rabita koju naučnici nikad ne shvataju je nešto drugo. Zato što je njihovo znanje samo iz redaka knjiga i ne mogu izaći iz tih redaka. Kako mogu dostići takve udaljenosti snagom svoga uma? To je nemoguće. Ali naša duša koja pripada nebu može doseći te udaljenosti za tren oka, i puno više od toga.

Ljudi, pokušajte nešto razumjeti. Novine mogu izvještavati o takvim stvarima koje naš razum ne može pojmiti, dok naša duša kaže – da, zašto da ne. A ti ljudi ne koriste svoje duše, svoju duhovnu moć jer nemaju nikakve veze, nebeske konekcije, ništa. Postojanje rabite je najvažnija stvar u religiji. A sada naši neupućeni doktori ili neupućeni školovani ljudi negiraju rabitu. Da nema rabite – kako biste živjeli na Zemlji?

Allah dž.š. kaže: “Ve fis-sema`i rizkukum ve ma tu`adun” – ”A na nebu vam je opskrba i ono što vam je obećano” (Ez-Zarijat, 22. ajet). Razumiju li oni arapski? Ako ne razumiju mogu prostudirati prevod i biće im malo jasnije. Allah, Allah, Subhan Alah, Allah, Allah, Sultan Allah.

Ko ste vi? Ko ste? Bez rabite, veze od zemlje do neba, vi ste ništa, vi ne znate ništa, ne vidite ništa, ne čujete ništa, ne razumijete ništa. La havle ve la kuvvete illa billahi Alijjil-Azim. Allah, Allah, Sultan Allah. Azametub Rabbuna Dželle Dželaluhu.

Ovo što mi govorimo je samo kap, jedna mala kap iz beskajnih okeana moći Kudretullahi, moći okeana Gospodara Neba. Razum ima granice, zato koristite svoju dušu da budete mumini. Čitanjem knjiga nećete postići konekciju jer knjige vam samo mogu pokazati šta postići vašim fizičkim tijelom. Ako vaše duhovno tijelo nije prisutno zajedno sa fizičkim tijelom onda ne razumijete ništa.

Allahu ekber, ja Rabbi Ti znaš, mi ne znamo ništa. Ništa ne znamo. Možemo reči da smo sretni.

Vi koji nas slušate znate da u tamnoj noći svijetli bezbroj zvijezda a ljudi ih gledaju, odmiču se od fizičkog tijela i priželjkuju da dostignu svoje stvarno biće. Sa ovakvim stvarima o kojima sada govorimo to je tako lijepo. Mi razum upotrebljavamo samo malo da bismo shvatili stvari oko sebe. Ali granice naše duše stalno postaju šire i šire. Ponekad zapadnjaci slave Novogodišnju noć uz vatromet, e to je slično kao kada duša doseže izvan materijalnog tijela, tako je lijepo, jurite u Okeane Ljepote. Ne možete to zamisliti. To je blagoslov rabite. Rabita je najvažniji ključ za otvaranje tajnih riznica neba. Oni ljudi traže da dostignu nešto kroz svemir, ali svemir je ništa. Mi tražimo Kraljevstva ili Okeane. Čitav naš svemir, naš univerzum, je samo kao jedna tačka.Ljudi, dođite i poslušajte, dođite i razmislite o ovome.

Neka nam Allah oprosti i podari nam pravu vjeru kako bismo razumjeli! Amin, amin, amin. Fatiha.

Jednom je jednog dječaka ugrizao pas. Te noći dječak je počeo da jauče od bolova. “Što plačeš sine?”. Reče: “Ujeo me pas”. Otac ga upita: “Zašto i ti nisi ujeo njega, sine?” Dijete odgovori: “Ali oče, pa ja nisam pas”. Ova priča je dovoljna da bi se naučila lekcija. To je jedna od priča Šejha Sadi Širazija. To nije jedna od naših priča ali kome god pripadala, trebamo je ispričati. Ovakve riječi mudrosti koristile su hiljade evlija, šejhova i uleme kako bi vodili ljude. Svi su oni djelovali da bi podučavali ljude. Ali u današnje doba se naročito čini sve moguće da bi se ljudi učili kako postati divlje životinje a ne kako postati ljudska bića. Gdje god pogledate ljudi slijede stvari koje ih vode divljaštvu, koje ih podržavaju u tome i oni idu za tim. Uče o lošim stvarima a ne o dobroti. Dječak je rekao da on ne može uzvratiti ujed jer nije pas. Zato nemojte padati na isti nivo sa ljudima koji nisu dospjeli nigdje. To je ispravan put. Međutim, to se danas naziva samoodbrana. Ponos čovjekovog ega natjera ga da učini grijeh, tako kaže Allah dž.š. Kad kažete nekome da je došlo do nerazumijevanja, taj se raspravlja s vama. Svađa se s vama. Ne može podnijeti da mu kažete ni riječ. Naročito ne prihvata neki savjet. Danas ako galamite na ljude oni će to prihvatiti, to im se sviđa. Ako im date savjet oni će galamiti na vas. Svađaće se s vama. Ljudi vole galamu, nikada im ne dajite savjete jer će se odmah s vama posvađati. Galame i svađaju se. Kažu: “Meni da treba dati savjet? Ne treba mi nikakav savjet.” Allah, Allah. Očito im savjet nije potreban. Pitali su jednom devu: “Odakle dolaziš”. “Sa kupanja”. “Aha, pa vidi se to po blatu na tvojim nogama”. Ako dolazi s takvog mjesta hoće li imati blata po nogama? Naravno da će biti mokre od blata. To vam je tako. Ako čovjek kaže da mu ne treba nikakav savjet onda možete shvatiti njegovo stanje.

Nije mu potreban savjet. Znate li bizone? Svako jutro kad se probude oni ako nađu baru punu blata i prljavštine i kupaju se u njoj. Kupaju se svaki dan. Oni vole vodu. Ne mogu nijedan dan bez kupanja. Uđu u vodu, plivaju i potpuno su prekriveni nečistoćama. Oni za sebe kažu da dolaze iz kupatila. Kakvog kupatila? Kažu – nemamo tuš ali možda će nam u budućnosti napraviti tuševe, nadamo se tome – kažu bizoni. Ljudi 20.-og vijeka ne prihvataju da budu prljavi. Kažu za sebe da su čisti. Zato ako im date savjet, oni ga ne prihvataju. Da dođe Poslanik, rekli bi – nama Poslanik ne treba. Oni su sjeme Ebu Džehla, znate ko je on bio? Je li postojao u ta vremena ječam i kukolj? Jesu, postoje i danas još uvijek, nisu izumrli. Pa tako i među ljudima postoje oni koji su dragocijeni i oni koji nemaju vrijednost. Ječam, pšenica, kukolj svi su zajedno. Njihova sjemena još uvijek postoje. Ebu Džehli nisu izumrli. U vrijeme našeg Učitelja s.a.v.s. Ebu Džehl bio je vođa otpadnika. Nakon toga, njegovo sjeme se nastavilo. Danas im nema broja. Čak ni kompjetur ne može prebrojati Ebu Džehle, toliko ih ima. Da nas Allah dž.š. ne svrsta među njih.

Kad se čovjekov nefs sastane sa šejtanom tad se rađa zlo. Jer naš ego je ženski šejtan. U Kur'anu stoji: “Uistinu duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje” (Jusuf, 53. ajet). Ko želi Allahovu milost i kaže – Ja Rabbi, ne prepuštaj me mome egu, takve će Allah dž.š. zaštittiti. Kako može preživjeti neko ko ne traži Allahovu podršku? Kad neko upadne u živo blato pokušava da se spasi, ali dok se bori on tone sve dublje. Zato mu neko izvana mora dodati ruku, baciti štap, konopac, točak. Bez tuđe pomoći ne može izaći iz tog živog blata. Svaki put kad pokuša iskočti samo ide dublje. Iz tog razloga je naš Učitelj s.a.v.s. molio Allaha da nas zaštiti od pada u ruke naših nefsova. Nefs nas načini nevjernicima u jednom jedinom trenu. On ide i ide putem vjerovanja a onda, kako stoji u Kur'anu: “Pa su opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje” (En-Nisa, 137. ajet). Nefs nam ne dozvoljava da idemo pravim putem. Čim pronađe način on slijedi šejtana. Ako dođe smrt dok se slijedi šejtan, ta osoba umre kao nevjernik. Allah dž.š. pitaće u kakvom se stanju zatekao Njegov rob? Je li mu lice bilo okrenuto Meni ili na drugu stranu? Uzvišeni Allah će pitati, On zna sve ali pita i Njegov rob će Ga čuti. U kom pravcu je bilo lice čovjeka koji nije znao za Kiblu na dunjaluku? Ali kako god u mezar postavite dobrog roba, gdje će se on okrenuti? Prema Kibli. Zat znači jedan od Allahovih evlija. On je pokoran Allahu dž.š. Nikada se ne pokorava šejtanu. Kad su jednom takvom zatu pokušali da zaokrenu lice, on je otvorio oči i rekao: “On dž.š. već je moje lice okrenuo, nije tvoje da ga okrećeš”. Čovjek je rekao: “Ja Sejjidi, pa ti si u kaburu a nisi mrtav”. Evlija mu je odgovorio: “Radi svoj posao”. Ljudi donose salavat jer je Junus Emre umro. Životinje umiru a ne ljudska bića, zar nije Junus tako rekao? Kur'an kaže: “I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici” (Junus, 62. ajet). Šta je evlija rekao – On dž.š. okrenuo je moje lice. Nema koristi da ga vi okrećete ovako ili onako. Nema svrhe ako vas On dž.š. ne okrene ka Kibli. A kad vas okrene? Na dunjaluku, ako ste okrenuti Njemu to je Kibla vašeg srca. Ne brinite se! Zar nije Hadžadž ubio Poslanikovog ashaba Zubejra bin el-Evvema? On je bio Mubarek Zubejr. Kad mu je htio odrubiti glavu tražio je da Zubejr okrene svoje lice od Kible a on se nasmijao. Upitan zašto se smije, Mubarek Zubejr je odgovorio: “Smijem se jer sam pokoran Božjoj volji a ona je tebe poslala da me ubiješ”. Spustio je svoju glavu i ona mu je odrubljena. Kasnije, kad je zalim Hadžadž umro i pojavio se ljudima u snu, pitan je kako Allah dž.š. prema njemu postupa na ahiretu. Rekao je da koliko je ljudi pogubio, toliko puta je njega Allah dž.š. pogubio. Ali za pogubljenje Poslanikovog s.a.v.s. ashaba Zubejra, zauzvrat je pogubljen 70 puta. Kao pouka je pitanje – u kojem pravcu je usmjereno vaše srce? U kojem pravcu gledate na ovom svijetu? Ako učinite jedan korak slijedeći šejtana gotovi ste. Umirete kao nevjernik. Bićete pitani za kim ste išli. Ako slijedite šejtana gotovi ste, u velikoj ste opasnosti.

Nema malih grijeha, svi grijesi su veliki. A zašto? To je suprotstavljanje Allahu dž.š.. I kad činite manje grijehe i tad se takođe protivite Allahu, ali s velikim grijesima vi ste mu nepokorni. Ne usuđujte se da se suprotstavljate Allahu! Ne radite velike grijehe i ne bunite se protiv Allaha. Kad govori o malim grijesima, ulema, da im Allah otvori vrata milosti, objašnjava to kao da se ummetu olakšava odgovornost. Jer je puno ovisnosti o malim grijesima. Naša ulema puši duhan. Zašto? To je njima mali grijeh od kojeg nema štete. Da kažu da je to veliki grijeh propali bi. I ne znaju šta uče dok su u mihrabu. Ako se mali grijeh ponovi tri puta on postaje veliki grijeh. Mali grijesi umanjuju se i nestaju učenjem istigfara. Ako ste uporni u malom grijehu, on onda postaje veći i veći i na kraju prerasta u veliki grijeh. Čuvajte se malih grijeha. Jedan velikan puno je plakao kad je bio dijete. Pitali su ga zašto plače a on je odgovorio kako se boji da ga Allah ne baci u džehennem. “Ali sine, ti si mali, Allah neće tebe opeći”, a on reče: “Gledam majku dok loži velika drva, ona ubacuje i male tanke grane u vatru”. Vidite kako je pametan taj mudri evlija.

Da nam Allah podari da se iskreno pokajemo. Živimo u vremenu teškoća. Ali zato stepen koji mi možemo postići nije mogao postići ummet u prošlosti. U prošla vremena, vlade su bile protiv nevjerovanja, ratovale su protiv kufra. Nisu davale nikakvu priliku nevjerovanju i zato je ranije muslimanima bilo lako klanjati, postiti, učiti Kur'an. Imali su dostupne medrese, džamije, tekije, tarikat, šerijat. Niko nije smio ništa reći, odmah bi odsijecali jezike ili glave. Ljudi su u ta vremena mogli lako održavati svoj muslimanski identitet. Oni su živjeli islam onako kao što je islam želio da ga žive. Bili su ohrabreni, zaštićeni, sačuvani. Ali danas se islamu ne dozvoljava da diše. U ranijim vremenima nije se dopuštala mogućnost za kufr. Danas je suprotno jer vlade ne daju islamu šansu, ne spominju islam otvoreno. Pogledajte samo slavu islama. Mi nemamo ništa, nemamo ništa. Ali pored Allahove veličine i moći, oni ne mogu izgovoriti da su protiv islama, nego to maskiraju drugim riječima. Allahu Ekber. Šta mi muslimani imamo danas? Od nas su uzeli veliki štap i udaraju nas po glavi. Mi nemamo fizičke snage. Zbog naših gadosti nemamo uopšte ni duhovne snage. Danas nijedna vlada nije hrabra da javno nešto kaže iako su protiv islama i napadaju islam. Armije, avioni, bombe, puške, flote… Ne kažu da im je meta koju gađaju islam. A kakva je slava islama! Neprijatelji govore ovo i ono ali ne mogu se obratiti muslimanima direktno niti pokazati da su im oni meta. Igraju prljave igre. Da nas Allah dž.š. održi čvrstima na putu ka Istini.

Ja Rabbi, zbog onih koji žele Božje Kraljevstvo, ja Rabbi, Ti uništi kraljevstvo šejtana.

Bi hurmetil-Habib, bi hurmetil-Fatiha. 

 Znanje ‘ilmu leduni koje je Hidr a.s. posjedovao nije bilo u skladu sa vanjskim šerijatom koji je objavljen Musau a.s. Ono se podudaralo u svojoj unutrašnjoj istinitosti ali ne u svom vanjskom pogledu. Postoji istina u šerijatu i svakako da se ‘ilmu leduni ne može odvojiti od istine šerijata. Stoga kad je Hidr a.s. uništio brod a Musa a.s. ga grdio zbog toga, to je bio vanjski Musaov šerijat koji je prigovarao. A za Istinu kao unutrašnji aspekt šerijata, kad je Hidr a.s. objasnio zašto je to uradio, istina šerijata odobrila je taj potez i potvrdila – da, upravu si.

 Međutim, našim vanjskim poimanjem mi ovo ne možemo prihvatiti. Ali prema našoj unutrašnjoj istini to se slaže i spoljašnji aspekt šerijata potvrdio je da su postupci Hidra a.s. u redu. Iz tog razloga Hidr ga je tri puta istestirao i vidio da Musa a.s. nije u mogućnosti da prevaziđe vanjsko znanje koje mu je dato. Hidr a.s. ponudio mu je tri mosta kako bi on mogao preći u prostor Istine – Ako ne možeš ići jednim pređi na drugi, ako tuda ne ide onda idi na treći. Možeš ići na sva tri ako želiš – Musau a.s. ovo je bilo dovoljno i zato mu je Hidr a.s. na kraju rekao kako nema potrebe da i dalje ostane s njim. Ne bi prihvatio više prelazaka od ovoga, zato je prešao preko ta tri mosta. Ova vesila bila je ono zbog čega je Poslanik Musa tragao za Hidrom a.s.

 El-Fatiha.

Praktikovanjem možete biti na toj stanici.
Kao Lejla i Medžnun. On je volio sve što joj pripada, njene pse, njeno selo, uključujući čak i kamenje.
Rezultati savršene ljubavi su gledati u osobu i vidjeti sva savršenstva.
Za ljubavnike ništa ne postoji da im se ne sviđa kod njihove voljene, ako vidimo ljude u savršenosti voljet cemo ih.
Svi su jedinstveni u Njegovom stvaranju, postoje potpuna i posebna savršenstva sa njim.Čak i fizički, svaki pojedinac je posebna individua.
Ovo je od Allaha dž.š., beskrajna moć je učinila sviju jedinstvenim.
Gledajući ovim očima naša srca moraju biti sklona barem se sprijateljiti sa svima.Tada će nam svi dolaziti prijateljski, a to prijateljstvo će dovesti do ljubavi.
Onoliko koliko volimo ljude, toliko mi jačamo u ljubavi prema Gospodaru.
Pogledajte uvijek na savršenstvo ljudi i tražite njihova dobra djela. Allah nam naređuje, ne gledajte ljudske greške jer to vam donosi mržnju i neprijateljstvo. Vi ćete doći do te iste greške.

Morate sačuvati svoje oči!”

Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
“Djeca Ademova prokljinju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noć i dan.”

Za one koji još nisu shvatili ovu istinu, vrijeme se ponaša na veoma čudan i uznemirujući način. Efekat ovoga je skretanje naše pažnje na potrebu za promjenom nas samih, kako bismo se našli u harmoniji sa prolaskom vremena, jer se vrijeme samo od sebe, očigledno, neće niti ubrzati, niti usporiti, da bi se prilagodilo našim potrebama. Naše opažanje problema sa vremenom je Božija milost, baš kao što bol u stomaku ukazuje na potrebu za mjenjanjem navika u ishrani, tako nas i ova “Bolest” upućuje na potrebu za dotjerivanjem našeg načina života.

Za neke ljude vrijeme kao da leti, noseći ih kao bespomoćne jahače na leđima divljih konja, u krdu koje galopira ka litici. Dok za druge, vrijeme kao da stoji u mjestu, i oni imaju osjećaj da tonu u živi pjesak.

Mi prvo moramo shvatiti vrijednost vremena; koje, kada se jednim potroši, se ne može vratiti natrag. Kada bi svi narodi uložili napor da povrate makar jednu sekundu prošlosti ( kako bi promijenili neku katasrofalnu odluku npr.), da li mislite da bi uspjeli? Ne, ni brdo blaga nemože povratiti natrag niti jednu sekundu vašeg života. Prema tome, vrijednost vremena je iznad svake procjene, a ljudi ipak besposleni traće sate, i traže naćina za sticanje još više slobodnog vremena.

Danas, veoma mnogo ljudi ( ne samo oni koji se smatraju klinićki depresivni ) pati od nesposobnosti adaptacije na prolazak vremena, i to na naćin, da on bude u skladu sa njihovim duševnim mirom.

Ego kod veoma mladih ljudi želi smjesta požderati čitav svijet. Grozničava toplina ispunjavanja strasti, kao i lov na zadovoljstva, čine da vrijeme “Leti”. Veoma često, u ovim kritičnim vremenima za ljudski život, razboritost se baca za leđa, dok briga za ispunjavanjem potreba ega potroši svu životnu energiju. Takvo neobuzdano zadovoljavanje predstavlja siguran put za veoma brzo i suludo pražnjenje energije, a život je poput maratonske utrke; zahtjeva taktičnost: ako poćnete sprintati od samog starta, srušićete se nakon nekoliko stotina metara. Čuvanje energetskih zaliha iziskuje samokontrolu i snagu volje, a ovi atributi su rijetki danas među omladinom.

U večini slučajeva, veoma mladi ljudi krenu duhovnim putem tek onda kada “Pregore”, i onda jedva dohramlju do nas na “Servis”. Na stotine ljudi dođu kod mene govoreći:” O Šejh efendija, možete li mi pomoći?” Veoma je težak zadatak pomoći ljudima koji su potrošili svu svoju energiju uzalud, i čije su fizićke i mentalne moći na veoma jadnom nivou. Ja sam nekada zapanjen kada vidim, da su ti ljudi uglavnom veoma mladi. Oživljavanje mrtvih je mudžiza, koja je jedino data Poslanicima, ali sve dok ima znakova života, mi se nadamo da ćemo biti u stanju razbuditi ljude iz njihovih komatoznih stanja.

Kao rezultat “Prekoračenja”, prouzrokovanih ovim maničnim stanjima, javlja se depresija u vidu kontraefekta, koja se manifestuje kod ovih mladih ljudi. Tada vrijeme više ne “Leti”, već naprotiv, minuti se čine kao sati, sati kao dani, a dani kao sedmice. Obično, ljudi kojima nedostaje koristan “Ispusni ventil” za njihovu energiju, i koji se osjećaju neispunjeno, su podložni ovim emocijama. Kako je samo budalasto od ljudi da žele da im vrijeme prolazi brzo, kada znamo, da je, kako smo već istakli, vrijeme neprocijenjiv dragulj.

U najodlikovanijem Nakšibendijskom tarikatu postoji jedno veoma važno pravilo: vrijednost jedne osobe je ravna vrijednosti koju ona pridaje vremenu. Ako za vas vrijeme predstavlja teret, za koji se nadate da će što brže proći, onda ste vi teret na licu zemlje, i bilo bi mnogo bolje da ste pod njom, nego na njoj. Zašto? Pa zato što vi samo želite uzalud rasipati neprocijenljivo blago: vašu vitalnu energiju. Znajte također, da jedno drugo neprocijenljivo blago; vrijeme, nije bogatstvo u vašim rukama, već je ono ogromna hrpa blaga ispod koje ste vi zakopani. Pametno trošite svoju vitalnu energiju, kako bi vam se otkrila vrijednost vremena.Kada vi budete čuvatli svoje vrijeme poput dijamanta, Allah dž.š. će vas uzvisiti u očima ljudi, kao i u Uzvišenom prisustvu, na ovom i na onom svijetu.

Poznat je jedan sufijski aforizam koji kaže: ” Sufija je dijete svoga vremena”. Ovo znači da se sufija odnosi prema svome vremenu, sa istim poštovanjem, kao prema svojim roditeljima. To poštovanje je najvažnija dužnost u religiji, i na sufijskom putu mi se opominjemo da poštujemo vrijeme, baš kao što poštujemo i svoje roditelje. Pravi derviš nikada neće protračiti niti jedan momenat, već će ga ugrabiti, baš kao što iskusni jahać zgrabi uzde svoga konja, usmjeravajući ga uz pomoć svoje vještine, u ispravnom pravcu, i u pravoj brzini. Pogledate li pravog derviša, vi ćete ga naći kako je zaokupljen nećim korisnim, nikada to neće biti štetna ili bezkorisna aktivnost.

Ako se jedna osoba uspije upraviti na ovaj naćin, onda je ona na putu ka savršenstvu, zbog toga što ona zna šta treba raditi. Srčane oči te osobe nikada neće oslijepiti, ona je veoma svijesna značaja svega što susreće.

Naš šejh je imao obićaj reći:

” O ljudi, kako ispunjavate svoje dane? Ne tračite vrijeme, već težite da jednako utkate vrijeme i prostor, tako da ostavite iza sebe trajnu zaostavštinu na ovome svijetu, i na taj naćin budete počastvovani na ovome i onome svijetu”.

Za sljedbenike sufijskog puta, jalovo tračenje vremena ili bezkorisne aktivnosti su največi grijeh. Čuvajte svoju vitalnu energiju i svoje dragocijeno vrijeme, i učinite svaki trenutak živim.

Može nam Džanabul Hakk pokazati svijetle dane. I cijeli svijet će moći biti vođen i obasjan ovom svjetlošću. Neprijatelj čovječanstva izgleda kao čovjek ali u stvarnosti su divlje životinje. Možemo se zaštititi od njihovog zla. Postoji ajet u časnom Kur´anu, Esteizu Billah: “Kada steone kamile bez pastira ostanu” (81:5). Kao predznak sudnjeg dana divlje životinje će se okupiti. To je nagovještaj da je brutalnost današnjice od ljudi koji izgledaju kao osobe ali su zapravo divlje životinje. Svijet je pun vukova, hijena, šakala, lisica i medvjeda. Postoji mnogo medvjeda. Ni trava ni meso nisu sigurni od medvjeda. Ova životinja jede također i orahe. Zbog toga postoji toliko divljih medvjeda sada. Halal, oni ne pitaju za halal ili haram. Oni jedu sve. Medvjeđih vrsta je mnogo. Sve u svemu, vukovi, hijene, šakali i lavovi su vrste krvoločnih zvijeri kojih ima mnogo. Kao i tigrovi i poskoci, zmije, stonoge, škorpije i štetočine. Štetočine su bezbrojne sada. Štetočine su popunile ovaj svijet.

“Kada steone kamile bez pastira ostanu” (81:5). Značenje ovog ajeta je dato mom srcu jučer. I dalje čitanje je o okupljanju , oni dolaze zajedno, istupit će, ovo pitanje je predznak sudnjeg dana. Kao što nam današnji ljudi pokazuju divlje atribute. Svaki dan kupuju novine da vide kakva ubistva je čovjek napravio; čovjek tlačitelj. Je li on čovjek ili vrsta o kojoj govorim? Ono što novine pišu svaki dan je kao kap u moru. Kada bi pisali sve što se događa to bi bilo nebrojeno. Post

oji toliko brutalnosti trenutno na ovom svijetu. Jer milost je napustila srca ljudi koji su se okrenuli brutalnosti. Zato je svijet sada ispunjen životinjama glumcima, ljudskog izgleda, a divljih životinja svih vrsta. To je ajet: “Kada steone kamile bez pastira ostanu” (81:5)

“I kada se listovi razdjele“ (81:10). Suhuf u Arapskom znači list-novine. Tamo nije bilo nikakvih novina, svi su čitali Kur´an. Sada, čim otvore oči i prije čišćenja pogledaju u novine. Šta se događa? Zlato. Da li se kurs zlata spustio? Daje svoj vid na to. Novine. “I kada se listovi razdjele” (81:10) Izlazak novina je također predznak sudnjeg dana. Novine su izašle, i Kur´an se više ne čita. Svi čitaju novine, časopise; čitaju romane, stripove. Dakle, da. Ne razumiješ o čemu govorim, Oooo. Ako bih rekao biće zemljotres u Europi. Drugim riječima, ko god živi kao čovjek, koliko će njegov život biti sretan ako vodi računa o čovječnosti. Oni dolaze kao ljudi, ali većina nas odlazi kao životinje. To je to. To je korisno. Došli ste kao čovjek, živite kao čovjek i napustite ovaj svijet kao čovjek. To je biti čovjek, biti hrabri i neustrašiv. Allah te je poslao kao čovjeka; pogledaj u Mog slugu kako će on doći? Da li će doći kao čovjek ili kao životinja?

Allahu oprosti nam. Ya Rabbi Ya Allah. Ya Rabbi Ya Allah. Da. Vjerujte u Allaha, živite kao ljudi. Vjerujte u Allaha i živite čisto. Vjerujte u Allaha i napustite ovaj svijet čisti. Vjerujte u Allaha i budite zajedno sa čistima na Sudnjem danu. Jedan je rekao Sultanu: ´Vrijeme je da budemo sa Allahom.´ Sultan Selim, neka mu je prebivalište džennet, je odgovorio: Sa kim mislite da smo bili do sada? Sa Allahom. Ma ko da je sa Allahom njegov mač će biti vješt. Zato ne možete stajati pred njim. Ko ne bi bio dostojan prezira.

Neka nam Allah podari vjeru. Bi hurmati l-Habib, bi hurmati l-Fatiha.

Pismeni ljudi znaju čitati i pisati ali njihovo neznanje raste u skladu sa nivoom obrazovanja, bilo da oni izučavaju svjetovne ili vjerske nauke. Kao predznak Sudnjeg dana, u oba ta slučaja neznanje postaje sve veće. Današnji način studiranja nije otklonio neznanje od ljudi. Danas svi slušaju osobe koje su upadljive ili imaju neku titulu. Ljudska pamet može se razaznati iz čovjekovog govora, samo ga pustite da priča i tako možete provjeriti koliko vrijedi. Dženabu Allah govori o formi i oblačenju u ajetu: „Njihov izgled te ushićuje“ (El-Munafikun, 4. ajet). Ljudima se sviđa nečija lijepa vanjska pojava.

Sve ono što se predstavlja u ime znanja uronjeno je u neznanje. Ako pogledate zidove nečije kancelarije vidjećete da su ukrašeni diplomama raznih škola i univerziteta, ali taj tip je u stvari neznalica. Kad mu date da govori vidjećete da je neznalica. Kako ljudi mogu biti neznalice ako su toliko učili?
 
I oni koji su proučavali vjerske nauke takođe su neznalice. Ono što su učili ne može ih spasiti od neznanja. Dajte im priliku da govore a dok budu govorili slušajte ih. Shvatićete da su puno takvih ljudi neznalice. Kako to mogu biti? Govore suprotno od Ehli-Sunneta, puta u koji su naši preci vjerovali i održavali, praktikovali ga i živjeli tako 1.400 godina. Danas im se ne sviđa taj put pa rade suprotno njemu. Kako mogu biti takve neznalice? Šta su studirali? Zbog ovoga je današnje neznanje puno veće nego neznanje iz prošlih vremena. Današnji ljudi tvrde da nešto znaju a ne znaju ništa. Ako stvari ovako stoje, onda su za njih zatvoreni putevi spasa i sigurnosti. Njima je teško spasiti se jer oni su osuđeni na svoj nefs. Takvi ne obožavaju Allaha dž.š. nego obožavaju svoj nefs. Ko je neznalica? – Onaj ko daje za pravo svome nefsu i obožava ga. Ko je neznalica? – Svako ko poriče Allaha Svemogućeg je neznalica. Svako ko odbija Allahova naređenja je neznalica. Svako onaj ko poriče Poslanika s.a.v.s. je neznalica.

El-Fatiha.