Poslanik Sejjidina je savjetovao: Morate se udaljiti od takvih ljudi, zato što oni imaju takav otrov, truju vas. Svi mi slijedimo najugledniji Nakšibendijski red, i bićete nadareni Nebeskim svjetlom i prisnošću kroz vaša srca i vaša lica. Veliki šejh upozorava naše sljedbenike da ne koriste šejtanove naočale, zato što šejtan traži da stavi svoje naočale na vaše oči. Ako stavite njegove naočale vi ćete gledati i vidjeti ljude kao što ih šejtan gleda. Svi vi sjedite ovdje poput meleka, ali toliko pritužbi mi pristiže, i žao mi je da ne možete brinuti jedan o drugome. Čak ljudi nikada ne daju izliku nikome drugom, misleći da su samo oni savršeni, a drugi nesavršeni. Oni gledaju u njih ali ne sa istinskim pogledom i onda njihova srca postaju nezadovoljna sa njim ili njima. Neki od njih se nisu nikada obratili onom drugom. Neki od naših sljedbenika se ne izvinjavaju nikome drugom. Nikome… tako mnogi naši sljedbenici ne opraštaju jedni drugima i tako gube moguća savršenstva kroz njihove živote. Oni bi mogli biti opterećeni vrlo teškim stanjem tokom svojih života i onda kad budu napuštali ovaj svijet i odlazili u vječni život, na Sudnjem danu ili u džehennemu.

Zato mi se ne sviđa kod vas, ni kod koga, da iznalazite neke razloge zbog kojih ne pričate s nekim, ili ne podržavate njega/nju, i da se dolazite žaliti zbog ovoga ili onoga. Ko to radi, on ne može biti sa nama, ne. Ostaćete na drugom stepenu a Veliki šejh će uzeti svoje ljude. Dakle mnogo pritužbi stiže do mene, nije vrijeme za to. Trebate biti primjer drugim ljudima koji ne poznaju put Allaha i Resula Sejjidina. Kako to može biti! Kako se možete povrijeđivati? Zašto to radite, bilo jezikom ili rukom? Šta je to? Ne želim da čujem da je iko ikog ozlijedio, niti da ne govorite, ili ne poštujete njega/nju. Ako mene poštujete, morate poštovati i one koji me slijede, ili može nastati distanca između Velikog šejha i vas.

Ne pokušavajte učiniti vaš nefs sretnim, nego probajte učiniti Allaha i Poslanika zadovoljnim sa vama, i Velikog šejha sretnim sa vama. Da Allah oprosti i meni i vama.”

Fatiha

Pečat poslanstva, naš Pejgamber Muhammed a.s. veli: “Pomaži svog brata koji je izložen zulumu a i onog koji zulum čini.“              

„O Poslaniče, lahko nam je razumjeti da moramo pomoći onome kojem se zulum čini, ali kako pomoći zulumćare?“    

„Zulumćare pomozi tako što ćeš zadržati njegovu ruku, tj. spriječi ga od činjenja zuluma! Na primjer zadržati nečiju ruku u kojoj je nož usmjeren prema drugom – način je da mu se pomogne. Ako ga ne spriječiš, puštaš ga da padne u duboku i mračnu jamu. Naš šejh je imao običaj reći: “Sinovi moji budite veoma pažljivi u izvršavanju svojih dužnosti, farzova. To nam Allah dž.š. naređuje.Tako treba postupati kada su u pitanju i postupci Božijeg Poslanika a.s. i njegove naredbe – i to vam je stroga dužnost, jer Poslanik a.s. nikada ništa nije radio bez Božije saglasnosti i zadovoljstva.“Prema tome, dužnost je činiti dobra djela. Ne treba propustiti nijednu priliku da se dobrota ispolji, bilo gdje, bilo kada, u bilo kojoj mjeri i obliku. Allah dž.š. ne otkriva koja djela Njegovih robova donose Njegovo zadovoljstvo. On ne otkriva Svoje zadovoljstvo u odnosu na mnogobrojna i raznolika dobra djela kako ne bismo nijedno od njih potcijenili. Ovo dobro zapamtite! Kada je preselio drugi halifa Omer r.a. neki su ga ljudi vidjeli u snovima i pitali kako ga Allah dž.š. pazi, a on im odgovara da mu je njegov Gospodar podario milost i rekao: “Omere, zadovoljan sam sa tobom jer si jednom šetajući ulicama Medine ugledao dječaka koji je uhvaćenom vrapcu stavio omču, pa kad god bi pokušao da poleti on bi ga povukao nazad. To je u tebi izazvalo sažaljenje i saosjećanje prema tom Mom malom stvorenju. Ja ti danas zbog toga darujem svoju milost.“

Pogledajte to je bio Omer r.a. gigantski stub u islamu i za vrijeme Poslanikova a.s. života a i poslije kada je bio halifa – jedan od najpožrtvovanijih boraca za islam svih vremena. Pa ipak mu Allah dž.š. ne spomenu ono što je za Islam učinio za vrijeme Poslanikova a.s. života već mu milost Svoju darova za jedno malo dobro djelo što je oslobodio jednog vrapca. Stoga moraš uvijek biti spreman da iskoristiš svaku priliku za činjenje dobrog djela.

Zato sam rekao našoj braći: “Pomozite ovog čovjeka sa teretom, ne oklijevajte i ne opravdavajte se govoreći mlad je i dovoljno jak da to sam nosi, ne treba mu pomoć.“ Moramo uvijek imati na umu da se svako djelo prema namjeri cijeni. Samo Allah dž.š. zna, a mi ne znamo za koje dobro djelo će nam podariti Svoje zadovoljstvo. Od Njega je naređenje da se prema svakom na najljepši mogući način odnosimo. Zar ne vidite kako je vaš Gospodar darežljiv i kako poklanja Svoju milost svima ne praveći čak razliku ni među vjernicima i nevjernicima. Jedan od Njegovih atributa je velikodušnost. Zato su pravi vjernici velikodušni i sa svim ljudima se vladaju na najljepši način, bilo da su vjernici ili nevjernici.

Ibrahim a.s. je jednom prilikom pripremio sofru. Imao je običaj da nikada ne sjedne za sofru dok ne nađe nekog ko bi mu se pridružio da s njim podijeli ono čime ga je Allah dž.š. opskrbio. Znao je da se u sjedenju i jedenju sa musafirom Allahov dž.š. bereket povećava i da se Njegova milost i naklonost spuštaju u zdravlju i imetku. Njegova su vrata kao i vrata svih Poslanika i dobrih ljudi bila otvorena musafirima, bez katanca na ormarima dostupna svakom ko ogladni. Tog dana kao i obično Ibrahim a.s. je čekao dok mu nije došao jedan gladan čovjek da zajedno jedu u njegovom šatoru. Kao i svaki drugi Poslanik jelo bi započeo spominjanjem Allaha dž.š.radi bereketa koji bi ´Bismilla´ obezbijedila hrani. Tako je učinio i ovoga puta. Pošto je izgovorio Bismillu svog je gosta pozvao da učini isto. Međutim gost će reći: “Ne, ne ja neću reći to što si ti rekao, jer ja ne vjerujem u tvog Boga, mi ne pripadamo istoj vjeri. Ja u vatru vjerujem i nju obožavam i jedan sam od pripadnika Nimrudova naroda.“ Nato će Ibrahim a.s.: “Vrlo dobro, ako ovoj hrani ne želiš pristupiti spominjanjem Allahova dž.š. imena nećeš je ni jesti!“ „Nema problema odoh ja“, odbrusi stariji vatropoklonik, ustade i odmagli. Dok je odmicao milju, dvije, Allah dž.š. ostavi Ibrahima a.s. da razmišlja a potom mu se obrati: “Moj prijatelju, šta to uradi! Što ne dopusti tom čovjeku da jede?“ – „Zato što poriče Tvoje postojanje i odbija spomenuti Tvoje ime, eto zašto sam ga najurio i ostavio bez hrane.“ Gdje si to naučio? To ne spada u Moja učenja.To su učenja prokletog šejtana. Ja ne želim da tvoj učitelj bude šejtan već da od Mene učiš.Pogledaj zar ne vidiš da Ja ne uskraćujem hranu tom vatropokloniku i opskrbu koju sam mu propisao? Tačno je da on ne vjeruje u Mene. Ali i pored njegovog nevjerovanja i nezahvalnosti Ja mu ne uskraćujem ono što mu je propisano pa zašto mu ti oduzimaš ono što sam mu Ja dao?“ Ibrahim a.s. se brzo pokaja pa otrča da stigne onog starca. Stid koji je osjećao zbog Allahovog dž.š. prijekora tjerao ga je da trči sve brže i brže kako starac ne bi zamakao. Pošto mu se Ibrahim a.s. primakao dižući za sobom oblak prašine, starac počne bježati čak i brže misleći da ga Ibrahim a.s. želi ubiti. Čekaj molim te, stani, o robe moga Gospodara, preklinjem te da se vratiš u moj šator i da jedeš sa mnom! Ne, ne za tvojom sofrom neću jesti! Molim te, vrati se i jedi sa mnom! O Ibrahime smiješno je to što radiš. Dok sam sjedio za sofrom ne samo da mi ne dade jesti, nego me i najuri, a sad juriš za mnom da me vratiš? Šta se desilo? Ako mi ne kažeš, ja se ne vraćam. O robe moga Gospodara, moj Gospodar mi je uputio prijekor zbog tebe zato što sam bio grub prema tebi i rekao mi: “ Ja ne uskraćujem nafaku mojim robovima čak i ako mi ne vjeruju; pa kad ja dajem čak i onim koji poriču moje postojanje zašto ih ti sprečavaš da se posluže onim čime sam ih Ja opskrbio?“ Eto tako me je izgrdio, pa te sada molim da mi oprostiš ,da se vratiš i jedeš sa mnom. Ovim riječima Allahova milost dirnu vatropoklonikovo srce. Suze mu natopiše oči, slijevajući se niz obraze pa zajeca. „O moj Gospodaru, 70 sam godina vatru obožavao umjesto Tebe, o Svemogući, pa i poslije tolikih godina obožavanja vatre, ona me prži kad god joj ruku primaknem. A Ti ,moj Gospodaru, toliko si milostiv prema svom nedostojnom robu da čak ružiš Svog Poslanika i prijatelja zbog mene. Samo si Ti Gospodar svjetova, i evo ja Ti izjavljujem da nema drugog Boga osim Tebe a da je Ibrahim a.s. Tvoj rob i Poslanik.“

Velikodušnost je osobina našeg Gospodara i dužnost nam je oponašati taj atribut, poklanjajući svoju dobrotu svakom – posebno zato što ne znate ko je kakav uistinu. Vi ne posjedujete knjigu u kojoj piše ko je ko. Samo On to zna. Allahovi prijatelji i dobri ljudi, evlije, mogu biti prerušeni tako da ih je teško prepoznati. I zbog toga, između ostalog morate biti vrlo oprezni i svoju ljubaznost iskazivati svima. Svi Poslanici, bez izuzetka, ljudima su dolazili da ih poduče ovoj Božanskoj pouci: „Poštuj svakoga bez obzira na izgled, jer srca pripadaju Gospodaru. Prava vrijednost ljudi se nalazi u njihovim srcima. Srca su riznice našeg Gospodara, a njihovi ključevi u Njegovim rukama.“ To je možda u početku teško provoditi, a ponekad i nemoguće u potpunosti prakticirati, ali moramo pokušavati, korak po korak uspinjati se do položaja evlija i dobrih ljudi odnoseći se prema svakom na najljepši mogući način. Poslanstvo je zatvorena knjiga, ali zato knjiga evlijaluka nije. Evlijom može postati svako ko strpljivo i nepokolebljivo tome žudi. Da bi se postigao taj uzvišeni cilj mora se učiniti prvi korak. S poštovanjem se i na najljepši način odnosi prema svakome. Ovo je naredba Allaha dž.š. koju su bez izuzetka, dostavljali svi Poslanici. Kod nas ima izreka: „ Na najljepši način postupaj čak i sa ribom u moru. Jer, ona iako ne zna ko joj je bacio komadić suha hljeba, njezin Gospodar zna.“

Jednom je tako jedan čovjek s takvim osobinama putovao pustinjom kad ga iznenada presrete zmija i reče: “O sine Ademov, ja te preklinjem da me zaštitiš od neprijatelja koji ide za mnom da me ubije – pomozi mi ako Boga znaš!“ „Ali gdje da te stavim? Gdje god da te sakrijem on će te naći.“

“Otvori usta,ja ću se tamo skloniti. Tamo me nikad neće naći.“ „U redu,hajde uđi“, reče čovjek neograničene dobrote. Tako zmija uđe i smjesti se u njegovom stomaku. Samo što je zmija zamakla spuštajući se niz njegovo grlo onaj čovjek što ju je tjerao dotrča sa štapom u ruci i reče: “Vidje li zmiju?“ A onaj dobri čovjek odgovori (on je ustvari govorio istinu):“ Ja ne vidim nikakve zmije.“Tako onaj čovjek što je tjerao zmiju nastavi je tražiti, a čovjek u čijem stomaku je ležala zmija obrati joj se: “Moj prijatelju, tvoj ti je neprijatelj izgubio trag i nestao, sada možeš izaći.“

„Ja ne mislim još izaći, ovdje mi je veoma lijepo. Gladna sam i upravo mislim za ručak imati tvoju toplu đigericu koju sam upravo pronašla .Bit će to sjajan obrok“, odgovori zmija.

“Zar se ovako postupa sa nekim ko ti je učinio uslugu i na najljepši način postupio sa tobom!“, upita nesretni čovjek.

“Ovako mi postupamo. Ja drugačije ne znam. Ne namjeravam odustati od tvoje đigerice!“

Uzalud je nesretni čovjek molio, ali zmija nije razumjela riječ ´molim te´ niti ijednu drugu lijepu riječ drugoga. Tako je njihov razgovor potrajao neko vrijeme. Čovjek je zmiju molio ,a ona prijetila da će početi jesti čovjekovu đigericu, kada se iznenada pred dobrim čovjekom pojavi melek, koji mu uruči zeleni list i reče: “Brzo ovo pojedi!“ I samo što proguta onaj list, zmija se na 40 sitnih komadića raskomada, koje čovjek zatim ispljunu.

Eto tako Allah dž.š. čuva one koji čine dobročinstvo za Njegovu ljubav. Ako smo dobročinitelji čak i zmiji, Allah dž.š. će nas sačuvati njezina lukavstva. Zato se ne sekiraj, niko ko sije dobro neće žnjeti zlo!

Fatiha

Eto, to je razlog zašto Allah dž.š.  kaže da moramo biti sa iskrenima. Nije rekao da mi moramo biti iskreni, jer On zna da je to za nas veoma teško. Zbog toga nam Allah dž.š. kaže da makar pokušamo biti u društvu iskrenih kada već ne možemo biti jedni od njih. To će uistinu biti uzrokom našeg spasa. Spas će nam stići kroz istinu. Vi morate biti u društvu onih koji su predstavnici istine, jer će vas to dovesti do spasenja. 

Nemoguće je da svako od nas ponasosob bude lokomotiva koja vuče ostatak voza. Voz može imati četrdeset, pedeset ili sto vagona.  Nema potrebe da svaki vagon ima lokomotivu koja će ga vuči. Ne! Jedna lokomotiva na početku kompozicije je sasvim dovoljna. Bitno je da “Glava” voza bude sa Allahom dž.š. i u Allahovom zadovoljstvu i svi će vagoni stiči na svoju destinaciju. Danas također postoje i loše lokomotive, i ako se zakačite za njih one će vas odvesti u džehennem.           

Poslanik s.a.v.s. je stizao do svakog čovjeka  koji bi pokazao ljubav prema njemu i taj čovjek bi postao njegov sljedbenik. To je nešto što se danas izgubilo i zaboravilo. Svako mora slijediti nekoga, bio taj neko dobar ili loš. Ako ne slijedite dobroga onda ste zasigurno sljedbenik onoga koji je loš.         

Od kako je nastupio drugi milenijum po hidžri, a to znači posljednjih četiri stotine godina, ummet svakodnevno gubi ljude. Govorim o onim  ljudima koji više ne žele slijediti put  Poslanika s.a.v.s.. Oni ne žele slijediti Poslanikove s.a.v.s. nasljednike. Iz dana u dan, sve više i više ljudi napušta pravi put i odlazi na drugu stranu. Svakodnevno se broj sljedbenika Muhammeda s.a.v.s.  smanjuje, dok se broj sljedbenika prokletog šejtana povećava. U zadnjih četiri stotine godina ovo je postala svakodnevnica.          

Ovo je uistinu tužno ali to je naša realnost, islamski svijet ne slijedi put Poslanika s.a.v.s.. Umjesto toga islamski svijet želi slijediti put kršćana i jevreja. U jednom hadisu Božijeg Poslanika s.a.v.s. je rečeno kako će doći vrijeme kada će muslimani slijediti puteve onih koji su živjeli u predislamskom periodu. To su putevi kršćana i jevreja, i to vrijeme o kojem je Poslanik s.a.v.s. govorio je došlo. Korak po korak ono se obistinjuje. Šta god da oni rade, mi to isto pokušavamo uraditi. Muslimani danas žele da budu kopije kršćana i jevreja. Malo je onih koji su izuzeci.   

Povrh svega toga sve islamske zemlje danas propagiraju demokratiju, a ne teokratiju koja bi zapravo predstavljala šerijat. Ne! Oni žele demokratski sistem jer  je to želja Evrope koja je protivnik teokratije. Muslimani žele kopirati evropljane. Čak i u svojim privatnim životima muslimani danas pokušavaju kopirati zapadnjake. Zbog toga su ponosni.         

Upravo to je bolest  zbog koje je danas islamski svijet pao veoma nisko i više nema primat ni u čemu. Nismo prvi više ni u jednoj sferi. Nemuslimanske zemlje su te koje su prve, one su danas glava a mi smo rep koji slijedi tu glavu.  A sve naše vođe; Predsjednici, Maliki, Sultani… svi oni su odgovorni pred Allahom zbog toga što nisu čuvali šerijat-teokratiju.
Uzvišeni Allah će ih pitati, ” O moji robovi, želite li moju pomoć? Mislite li da ne biste dobili moju pomoć da ste umjesto demokratije željeli teokratiju? Da li ste zbog straha od nemuslimana izabrali demokratiju?”      

Demoratiju su izmislili jevreji i ona je dio njihove fitne. Nemojte misliti da su demokratiju izmislili kršćani. Ne! Oni su samo glupi pa je slijede. Demokratija ima za cilj da izvrne prave vrijednosti naglavačke, da noge postavi na mjesto glave a glavu na mjesto nogu. Ona je uzrok beskrajnih nevolja. Pa kako je moguće da noge zamijene glavu? Kakva je to ludorija? Eto, to je demokratija! Međutim mi sa velikom strahopoštovanjem izjavljujemo,  “I u islamskim zemljama se danas održavaju demokratski izbori.” O čemu vi to govorite; izbori? U kojem ajetu u Kur`anu se govori o izborima? Eto to je razlog zašto muslimani  danas ne mogu biti prvi, ne mogu biti vođe. Zato što slijede nemuslimane, slijede šejtana l.a. Svi nevjernici su pod zastavom šejtana l.a.         

Zašto ste odbacili zastavu Poslanika s.a.v.s.? Niko ne postavlja to pitanje danas. Niko, ni Sirijci, ni Egipćani, ni Marokanci, ni Jemenci, ni Saudijci, ni Pakistanci, ni Turci… Niko od nabrojanih se ne pita gdje je zastava Muhammeda s.a.v.s. Zastava koja je bila visoko uzdignuta četrnaest stoljeća. Gdje je danas? Niko se ne pita!  

Šerijat je napušten. Zamijenjen je demokratijom, izborima, i to je razlog zbog kojeg tonemo sve dublje iz dana u dan. Samo oni koji budu nosili zastavu Poslanika s.a.v.s. će biti spašeni. Nemojte biti iznenađeni zbog onoga što se dešava danas muslimima u islamskim zemljama. Ne! Mnogo je razloga za to. Mnogo griješimo. Zbog toga nam Allah dž.š. ne šalje svoju pomoć. Pa kako da pomogne one koji su nemarni prema Njemu? Kako možemo očekivati od Allaha dž.š. da pomogne one koji podržavaju šejtanski sistem kakav je demokratija? Kako da očekujemo da Allaha dž.š. pomogne one koji podržavaju šejtana? Zašto islamski svijet radi ovo sve i u isto vrijeme traži podršku od Allaha dž.š.?  

Palestinci traže podršku. Muslimani Kašmira također traže podršku… U Pakistanu ljudi izlaze na izbore. Jedan čovjek se bio pojavio u Pakistanu koji je htio da ponovo uvede šerijat i šta se desilo sa njim? Ubili su ga pripadnici njegovog naroda. On je htio šerijat ali narod Pakistana ga nije htio podržati. Zbog toga danas imamo beskrajne nevolje u Pakistanu.      

U Turskoj ista stvar. Oni isto kažu “Ne!” teokratiji. Podržavaju sekularni sistem i demokratiju, i zato se danas izjedaju međusobno. Isti slučaj je i kod Arapa. Neki od njih su “desno” orijentisani, neki “lijevo”… Niko nema hrabrosti da zahtjeva  teokratiju.   

Pakistanci su otišli najdalje, izabrali su ženu da bude na čelu države. Gdje su to vidjeli? Belkisa je bila kraljica i Allah dž.š. je poslao Sulejmana a.s. kako bi ona bila pod njegovom komandom.

Ja sada “bombardujem” ove glupave ideje. Da nam se Allah smiluje i oprosti. Ja sada kažem; ” O Allahu, ja znam da Ti nisi zadovoljan sa ovim modernim muslimanima i ja znam da si Ti daleko od ove vrste sistema kojeg danas muslimani propagiraju.” Neprihvatanje ovog sistema bi bio najniži nivo vjerovanja za nas. Sve islamske zemlje idu pogrešnim smjerom. Mi to ne prihvatamo. I vi isto morate reći da ne prihvatate ovaj sistem kako bi ste skinuli odgovornost sa sebe. Ljudi koji ne podržavaju šerijat su loši ljudi.

Jednom su mi donijeli neke papire kako bih i ja uzeo učešća u izborima. Iza popisa svih kandidata sam ručno dodao novog kandidata; “Šerijat”. Kada su vidjeli šta sam uradio rekli su mi kako moj glas nije važeći jer nisam izabrao nijednog od kandidata. To je bio jedini put da sam učestvovao na izborima i tada sam glasao za vladavinu šerijata, za Allaha dž.š.
O muslimani, zadnji dani se približavaju, i sve dok idete u pogrešnom pravcu, sve više kazni će se spuštati na ummet. Kazne će stizati sve dok se ne vratite na pravi put. Sve dok ne ispravite svoj pravac nevolje će se umnožavati umjesto smanjivati.     

Sada se približava vrijeme hadža. Ono što ću reći sada, mnogi ljudi se neće složiti sa tim, ali nema veze. Rekao sam svima onima koji imaju nijjet da idu na hadž po drugi, treći ili četvrti put, da nisam sretan zbog toga, i da Allah dž.š. nije sretan zbog toga, i da Poslanik s.a.v.s. nije sretan zbog toga. Umjesto da troše novac  na taj put,  bolje bi bilo da skupe taj novac i da ga pošalju muslimanima koji su protjerani iz svojih domova i koji nemaju šta da jedu i da obuku. Za to biste dobili nagradu od Allaha dž.š. Ali ljudi žele svake godine da idu na hadž. Dok se muslimani širom svijeta istjeruju iz svojih kuća. Na hiljade ljudi, žena i djece žive u planinama bez ikakvog skloništa. Umjesto da idete na hadž bolje bi bilo da idete u džihad protiv onih ljudi što istjeruju muslimane iz svojih domova. Gdje je ta samilost i suosjećanje za druge muslimane?     

Molim uzvišenog Allaha dž.š. da nam pošalje zaštitnika i predvodnika. Neka i hadžije zamole ovo isto od Allaha dž.š. kada budu kod Kabe.   

Molim Allaha dž.š. da se smiluje na nas i da nam oprosti.

Svaka osoba ima duhovnu moć, nebesku raketu koja je pod rampom. Misija svih poslanika bila je samo da doprinesu da se te rakete pokrenu prema svojim destinacijama. Neke od njih to uspiju tokom ovog života i takvi su najbolji ljudi. Ako ne, na kraju će svako doći do svog odredišta i to će na završetku života. Ako nisu stigli znači da nisu o tome brinuli tokom ovog života ali na kraju će ih Allah dž.š. obavezati i božanska volja će ih prisiliti da dođu do svog odredišta. Možda će se to zbiti u nekoliko sekundi i možda će biti spas takvim osobama da to dovrše pred samu smrt.

Poslanik s.a.v.s. putovao je od Mekke do Bejtul-Makdisa u Jerusalemu. Svi poslanici su došli i poselamili ga a on je s njima klanjao dva rekjata. Zatim se uspeo na Miradž i nakon toga stigao i u Božansku Prisutnost. Kad se vratio nazad krevet je još uvijek bio topao od njegovog mubarek tijela. Dok je kretao, rub njegove odjeće zakačio je ćup s vodom koji je pao i voda se počela izlijevati. Sve ovo se dešavalo za vrijeme Noćnog putovanja i povratka nazad, čak se ni sva voda nije do kraja izlila. To su Allahovi beskrajni, bezgranični okeani moći. On dž.š. može učiniti kako On želi. I učinio je to Allah Svemogući za Svog Miljenika s.a.v.s. u tako kratkom vremenu.

Dakle, ako čovjek nije pripremio sebe u toku svog života nego se okupirao nebitnim stvarima on nije dospio do svoje destinacije duhovnom raketom već je radio za dunjaluk i potrošio svoj život. Tada, kad mu ostane sedam posljednjih dahova života, kroz tih sedam dahova Gospodar naredi Svojim kutbovima da se pobrinu za tu osobu. I kroz tih sedam udaha može se učiniti više nego za 70 godina pripreme. Tada kad je spremna osoba će preći iz ovog života u stvarni život i može doći do svog odredišta. Zbog toga onoliko koliko neko brine o dostizanju svog odredišta ovdje, posljednji trenuci života budu mu lagani. Ako čovjek uživa na dunjaluku u tjelesnim zadovoljstvima i ne brine za svoje duhovno biće i duhovnu raketu, ne bavi se time, onda mu na kraju treba dati test da se pripremi za uspinjanje ka nebesima. Svako mora proći tu pripremu i doći do nebesa prema svom stepenu ovdje. Neće biti isto onima koji su se pripremali tokom dunjalučkog života da dođu do Božanske Prisutnosti i onima koji su se pripremili na kraju svog života. Među njima je vrlo velika razlika.

Zato moramo pokušati, a posebno u naše vrijeme ljudima je još potrebnije da slušaju priče, poput priča o životima evlija, kako bi dobili više radosti i manje osjećali teški teret ovog života. Oni bi kroz svoje ibadete trebali dobiti izvjesnu snagu da ne posrnu kad se suoče s bilo kakvim krupnim događajem. Takav put mogu održati putem duhovnog treninga – zikra i mjesta gdje se on obavlja. Trebaju biti spremni za nadolazeće velike dane, velike mjesece i velike godine. Neka nam Allah oprosti i podari da se krećete ka stvarnim ciljevima ovog života a ne da se okupirate beskorisnim poslovima. Da nam Allah oprosti i blagoslovi vas.

Bi hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.

Zbog toga je Allah Uzvišeni zabranio ubijanje i lov golubova. Oni inače lete prema džamijama. Sjećajte se Gospodara, sjećajte se Gospodara, sjećajte se Gospodara! O ljudi sve vas uči da se sjećate Gospodara. Sve Njega veliča, onaj ko veliča Gospodara obučen je odijelom slave, a onaj koji je nemaran nalazi se ispod ljudskih nogu. O egipatski narode, čuvajte gnijezda golubova, njihov zvuk znači samo ovo ´Sjećajte se Gospodara, neka vas oni podsjećaju na Zkrullah. Oni podsjećaju Ademove potomke da čine Zikrullah. Sjećajte Me se i budite Mi zahvalni. Allahu ekber!

Ja Rabbi oprosti nam, mi se zanimamo prljavim stvarima dunjalućkim, umjesto Zikra. Ovo je dovoljna lekcija za nas, cijeli ummet muslimanski. O bogati, o siromašni, čuvajte golubove i neka vas oni podsjećaju na vašu zadaću. Nije dozvoljeno da se love i ubijaju. Njihov pjev je predivan! Ptica vas opominje da se Gospodara sjećate, o nemarni, o lijeni ljudi. Naše glave su postale kao životinjske glave. Mi trčimo za ovim svijetom i želimo njegovu slavu, a ta ptica je blagoslovljena. Ja Rabbi oprosti nam! Ovo je blagoslovljena noć, prva noć Muharrema. Neka bude otkrovenje za nas.

Neka Allah Uzvišeni otvori naša srca prema Njegovom Zikrullahu i veličanju Gospodara.

Gospodaru uputi nas na pravi put i čuvaj nas od zla!

Fatiha

Ovo znači da bez oružja oni osjećaju slabost. Bez oružja, čovjek osjeća da je slab čak i pred mačkom ili pred psom. Ako nosi štap pred psom će biti hrabriji. Bez štapa osjeća slabost u sebi. Gospodar je rekao istinu u ajetu: „A čovjek je stvoren kao nejako biće.“ (En-Nisa, 28. ajet)

Čovjek je jednostavno stvoren slabim. Nema sumnje da je nebeska podrška uvijek iznad podrške naoružanjem. Prva borba koja se dogodila između vjernika-mumina u doba Poslanika s.a.v.s. i nevjernika-mušrika, bila je bitka na Bedru. Ashaba je sa Poslanikom s.a.v.s. bilo ukupno 313. Imali su samo dvije sablje i male noževe. Imali su dva konja i dvije deve i bili su samo sa štapovima, ili su nosili kamilje kosti i ispred svakoga stavili kamenje da ga bace. To je bila priprema Poslanikovih ashaba.

A iz pravca Mekke dolazilo je više od hiljadu ljudi u oklopima, na konjima i devama. Ashabi su bili slabi, sa sobom nisu imali nikakvog oružja dok je druga strana bila dobro naoružana vojska. Oni su se oslanjali na svoje oružje, osjećali su tad da su moćna armija i da su potpomognuti oružjem. Tako su mislili. A vjernici su izgovarali: ‘Gospodaru Naš, mi smo slabi robovi, molimo Te pošalji nam Svoju nebesku pomoć.’ I nebeska pomoć im je stigla. Bili su pobjednici. Oni su slavili a sa velikom armijom bilo je završeno.

Kroz čitavu islamsku historiju možete naći stotine i hiljade ovakvih primjera da kad Allah dž.š. da podršku, Njegovi slabi robovi budu puno jači od onih koji imaju velike vojske i snažno oružje i koji nestanu. Poslanici i evlije, svi oni su potpomognuti nebeskom podrškom koja ih podupire. I naš iman dolazi od nebeske snage. Iman podržava slabe robove da nose svoje odgovornosti. Bez vjere ne biste mogli podnijeti svoju dužnost u ovom životu.

Dužnost robovanja je težak teret. Kroz iman Allah Uzvišeni podržava Svog roba. I ovaj naš dunjalučki život je težak teret a iman čini da ga vjernici podnesu lakše. Vidite da nevjernici brzo padaju i pojedinačno i kao narodi, jer materijalna podrška čovjeku ne pruža ništa. Nikad neće otkloniti slabost. A za otklanjanje slabosti ljudima treba njihov iman da im pomogne. To je duhovna podrška. Sada je došlo vrijeme za ljude koji žive na Zemlji da zakorače u duhovni život.

Ve min Allahi-t-tevfik bi hurmeti-l-Fatiha.

Allah je Svemoguć. Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillah, šukr ja Rabbi. On nam nikad ne uzvraća onako kako se mi ponašamo. On dž.š. stalno drži otvorena vrata Svoje Velikodušnosti i olakšava nam da tražimo. Mi smo uobraženi, mi ne razumijemo. Pokušavamo napraviti formulu koja ne može biti prihvaćena. Ako u fizici napišete formulu reći će vam – ne, nije prihvatljivo, nema takvih stvari, odakle vam ovo? Ja napišem – XYZ, ZBF ili bilo šta drugo i ubijeđen sam da je to formula a profesor kaže da nije. Pa kako će biti?
To je način na koji danas muslimani razmišljaju o formuli kako se ponašati i kakav biti prema Allahu dž.š., Njegovom Poslaniku i Allahovim voljenim robovima. Nema formule.

U stvari prava formula već postoji ali današnji ljudi ne vjeruju u nju nego kažu da će je oni obnoviti i izmisliti drugu formulu. Ne možete je obnoviti jer se ona stalno ažurira pošto je namijenjena čovječanstvu. Kao u medicini na primjer, suština liječenja se nalazi na jednom mjestu i ne možete ga vi promijeniti. Možda možete nešto modifikovati u skladu sa okolnostima života, ali da to potpuno promijenite, nikad se nije dogodilo. To onda znači da vi mijenjate sve a Sejjidina Muhammed s.a.v.s. kaže: “Ja sam došao i upotpunio. Kad sam vam ja dao formulu to je završeno”.A šta mi radimo? Ponekad se igramo s tim ali se nikad ne igramo sa glavnom formulom.

Ako pijete kolu, znate da se formula za nju nalazi u fabrici. Čak i da postoje fabrike u Rusiji, Kini pa i na Mjesecu, recept za kolu dolazi samo sa jednog mjesta. Kažu da je to velika tajna koju ne mogu otkriti nikome. Tajni recept. Ali elhamdulillah! U našoj vjeri nema tajnog recepta, recept je dostupan svakome. Zato je noć Lejletul-Berat veoma važna. U toj noći će biti rečeno, biće zapisano ono što će nam se dešavati do iste noći naredne godine. Dakle određuje se sve šta će nam u periodu od godinu dana Allah dž.š. dati, ko će umrijeti, ko će živjeti, ko će doći, ko će otići, šta ćemo jesti, šta nećemo jesti…
Svi detalji, ne možete ni zamisliti kakvi detalji se određuju u toj noći. Allah dž.š. dao je da to budu mali, mali detalji. To je Allah Svemogući i niko se s Njim ne može nadmetati. On daje sve jer kaže: “Neću imati nikakav izgovor za onoga ko bude govorio – ‘Ja Rabbi, zašto nisi uradio ovako? Ja Rabbi zašto nisi objasnio onaj išaret i sve detalje?’

Takav je Allah dž.š. i s Njim se niko ne može takmičiti. Ne poigravajte se sa Allahom dž.š. Igrajte se sa mnom, to je u redu. Ali ne usuđujte se da se poigravate s Njim. On je Allah Dželle Dželaluhu. Na našem nivou nema problema. Možda i možemo biti neznalice, možemo se loše ponašati, ali prema Allahu se trudite da očuvate poštovanje, svoje lijepo ponašanje i edeb prema Njemu.
Allah Uzvišeni je drugačiji. On je Gospodar, on je sve. Zbog toga je poštovanje vrlo važno u islamu. Neki ljudi brkaju ispitivanje i ponašanje. Možete pitati radi znanja jer ne tražite to radi zla. Nije dozvoljeno pitati kako to neuki rade. Ako od pitanja ima koristi pitajte, ali ako ćete biti kao neznalica onda nemojte pitati jer to dolazi od šejtana i dolazi od ega. Ali da biste nešto saznali uslov je da pitate. Mi želimo znati, stalno smo žedni znanja, a ako ste žedni znanja Allah dž.š. će vam davati i davati i nikad neće prestati da vam daje znanje. On ima okeane davanja.

Postoji izreka koja kaže – ´Šta je znanje svih stvorenja prema znanju Allaha Svevišnjeg?´ Zamislite da vidite okean kao što je Pacifik i bacite jedan ekser u okean i tamo se pojavi kap vode i ta tačkica vode je isto tako okean. Ako bacite drugi ekser opet će ostati kap koja predstavlja novi okean i možete tako uraditi i milijardu puta. To je Allah dž.š., on nije šala. Njega ne možete strpati u jedan okvir, ne postoji okvir u koji bi se Allah dž.š. mogao staviti. Da ima okvir ne bi bio Gospodar. On je Beskrajan. Iz tog razloga se kaže da ne razmišljamo o Allahovoj veličini nego o onome što je Allah dž.š. stvorio. On nas Svojim Stvaranjem podučava.
Zato su nama detalji jako bitni, mi tražimo detalje. Allah, Allah. Otkrivaju gene pa kažu – Aha, ovo je veliko otkriće! Ali to nije ništa naspram toliko puno drugih stvari. Subhanallah, to nije ništa ali je opet važno. Allah dž.š. daje da ne znate ništa ali u isto vrijeme to je jako važno. Eto to je Allah Svevišnji.

Elhamdulillah, mi smo pred pravim vratima i sa pravom osobom da nas podučava čistom Allahovom znanju. Čistom, pa zato govorimo elhamdulillah, želimo biti evlije.
Naš nijjet je da budemo evlije, ali uz Darežljivost Allaha dž.š., Njegovim davanjem a ne našim neznanjem, egom i lošim postupcima. On dž.š. je Darežljiv i mi svi treba da se nasmiješimo i zamolimo Gospodara da nam ispuni tu želju. Nemojte biti neuki i govoriti: “Ja hoću to da postignem sam. Hoću u halvet, hoću da ibadetim”. Radite to, ja nisam rekao ne, ali nemojte da ovisite o svojim djelima. Ovisite o Darežljivosti Allaha dž.š. On je Darežljiv a mi čekamo da nas Darežljivi počasti. Ako Allah dž.š. pristane da nam da i ako smo mi spremni da prihvatimo, elhamdulillah, ali zato budite ponizni u prihvatanju svega.
Budite oni koji prihvataju sve od Allaha dž.š., kako god On daje tako i uzima.

Ponekad ćete dobiti i gorke stvari. Opet recite da je dobro, jer znajte da to dolazi od Allaha dž.š. Zato ako možete biti zahvalni, šakirini koji se non-stop zahvaljuju na svemu, onda kad dobijete jednu gorku stvar, možda vas iza toga čeka deset slatkih. Ali ako ste oni koji negoduju, možda ćete dobiti jednu slatku a deset gorkih stvari. Vrlo je važno da i ovo shvatimo.

Stoga kažemo – Ja Rabbi, molimo Te da nam ljepota uvijek dolazi i da naša lica budu sretna i nasmijana a naši dani sretni i puni smijeha. I da InšaAllah od sad pa do Lejletul-Berata sljedeće godine živimo sretne dane, zdrave, bogate i da nam nije potreban niko osim Allaha dž.š. da se brine za nas. I da nas učini da budemo od Njegovih evlija, da radimo za Njega dž.š. a to znači da podržavamo Sejjidina Muhammeda s.a.v.s., da podržavamo evlije, Mevlanu Šejh Nazima i Velike šejhove.
Njima u suštini naša podrška i ne treba ali mi dobrovoljno pristajemo da ih slijedimo i molimo Allaha dž.š. da nas prihvati kao njihove sljedbenike.

Ve min Allahi tevfik bi hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.

Sejjidina Muhammed s.a.v.s. rekao je: „Poslan sam da upotpunim lijepu narav kod ljudi“. Da usavrši ljudsko ponašanje i karakter. Šta god je rekao o ibadetima i obavezama, one su samo osnov i trebamo ih obavljati: namaz i post. U svakoj religiji ovo imate da biste popravili sebe i to morate izvršavati. Ali za ostalo, Poslanik kaže: „Poslan sam da upotpunim lijepu narav kod ljudi“. Jer naša narav je da volimo sebe a ne nekog drugog. Volimo sebe i želimo sve za sebe. Razljutite se zato što je i ljutnja dio naše naravi. Svako u svom životu ima momente bijesa kad čovjek ne zna šta se može dogoditi, može prekršiti zakon i pasti u zamku zlih sila.

Stalna je borba između dobra i zla od koje je nemoguće pobjeći. Počela je jednog dana borbom između Kabila i Habila, sinova Sejjidina Adema i Have a.s. Jedan sin bio je darežljiviji a drugi je bio više škrt pa su započeli svađu. Problem je u tome što je život borba, jednog trenutka smo nasmijani i sretni a sljedećeg nam dođu došaptavanja i razne misli koje nas razbjesne a kad smo bijesni tad gubimo sve. Radi ovoga je Poslanik s.a.v.s. svoje ashabe odgajao sa najljepšim manirima, što je neophodno kako bi voljeli drugima ono što vole i sebi. Rekao je: „Niste vjernik sve dok bratu ili sestri ne budete željeli što želite sebi“. Nije rekao da je vjernik postao onaj ko klanja, nego onaj ili ona ko voli drugima što voli i samom sebi. Dužnost nam je da se ovim pozabavimo.

Kad želite svojim prijateljima ono što želite i sebi, tad će vas svako voljeti i postaćete uzorna ličnost koju će svi poštovati. Tako islam obuhvata obje strane: kombinuje disciplinu šerijatskih pravila koju je donio Musa a.s. sa duhovnošću koju je donio Isa a.s., spajajući to dvoje zajedno – pravila i duhovnost.

Islam se ne sastoji samo od pet stubova kako to danas podučavaju: prihvatiti da Bog postoji, klanjati pet dnevnih namaza, postiti mjesec Ramazan, dati zekjat i jednom u životu obaviti hadž. Ovo jeste temelj ali islam je puno više od toga, postoji stepen imana: vjerovati u Boga, u Njegove meleke, Njegove vjerovjesnike i poslanike kao što su Nuh, Isa, Musa i Sejjidina Muhammed a.s. Ne možete prihvatiti Muhammeda s.a.v.s. a da ne vjerujete u ostale, morate prihvatiti sve poslanike i sve svete knjige: Tevrat, Indžil, Zebur Davuda a.s. i Časni Kur'an. “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih’.” (El-Bekare, 285. ajet)

Ako tako postupate onda ste istinski musliman. Koliko je važno da moramo tako raditi? To je princip u islamu: kad prihvatite sve poslanike i svakoga na Zemlji, ispunili ste ono o čemu je Poslanik s.a.v.s. govorio. Spomenuto je u Časnom Kur’anu: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286. ajet)

Svako može podnijeti samo toliko. Na primjer, nas posjećuju prijatelji iz Afrike i toplih krajeva poput Indonezije, Malezije i Singapura. Ovdje u Americi nosimo običnu odjeću ali oni žele nositi i vuneni veš da ih grije! Dakle, svako ima nešto posebno što može podnositi. Da nosite vuneni veš ljeti trebalo bi vam deset klima uređaja, dok nekima na istoj temperaturi treba peć stalno naložena drvima da im bude toplo!

Allah dž.š. rekao je da nikome neće dati više od onoga što može podnijeti a pošto smo svi različiti od ostalih, nemojte kritikovati druge jer oni nose onoliko koliko su u stanju! Nemojte govoriti da je to neispravno, novotarija, haram ili bidat, jer ako im date više, to je kao da teret autobusa stavite na obično auto i ono ne može krenuti. Sve je u skladu sa svojim mogućnostima a to zahtijeva disciplinu.

Posljednji, najviši stepen u islamu je ihsan – moralna izuzetnost. Nakon što izvršavate glavne dužnosti i vjerujete u Boga, Njegove meleke, Njegove poslanike, Njegove svete knjige, život nakon smrti i Božije određenje, onda dolazite do tog stepena.

Niko na ovom svijetu neće ostati zauvijek. Ako ste stvarno dovoljno jaki kako vam ego govori, onda učinite sebe besmrtnim! Tu je veliki upitnik. Zašto ljudi moraju umrijeti, zašto ne žive vječno? Ko ih je doveo i ko će ih odvesti? Pošto ćemo napustiti dunjaluk, ova pitanja znače slabost imana. Egipatski faraoni koji su gradili piramide govorili su da nikad neće umrijeti ali su pomrli prije 5000 godina.

Treba nam moralna izuzetnost da izglača naš ego koji može imati dobre i loše želje. Kad su dobre to je u redu ali kad su loše, čuvajte se! Postoji puno, puno loših želja. Ranije smo istaknuli sedamnaest ali ukupno ima 800 loših želja a 500 dobrih. Teško je poznavati sve njih.

Sejjidina Ali r.a. je Poslanikov zet. U ono vrijeme, ljudi su se borili u dvobojima. To je bila hrabrost i viteštvo a ne kao danas kad bace bombu i ne zna se ni ko je ubijen ili bombaši-samoubice, što je loše. Bio je tada jedan poznati siledžija koji je Alija r.a. vrijeđao ružnim imenima da bi ga izazvao na dvoboj. Borili su se i odjednom ostali bez sablji. Tad je Ali r.a. oborio neprijatelja a prema tadašnjim pravilima ratovanja, ko vas obori na zemlju ima pravo i da vas ubije. Kad je Ali r.a. zamahnuo da ga pogubi, čovjek ga pljunu u lice. Na to Sejjidina Ali reče – Sad te neću ubiti jer ako te ubijem to će biti iz mog bijesa a ne radi borbe za istinu. Čovjek je šokiran odgovorio – Ako je zaista tako, onda ja prihvatam tvoju vjeru islam.

Ovo je bio jedan pravi primjer borbe protiv svog nefsa. El-Fatiha.

Ljudi koji sebe smatraju najcivilizovanijim na svijetu ludi su za fudbalom. Kažu, o šejh, ima još drugih igara odbojka, košarka, tenis, hokej… Današnji čovjek ne razmišlja, glava mu je kao i taj fudbal, nekad plaču ili se ljute (kad izgube utakmicu), nekad se smiju (ako dobiju)… Niko se ne pita ko sam ja.  Kažu Arapi su jako ljuti na svoje vođe što su izgubili u fudbalu. Jako ljuti. Gotovo je sve više i fudbal, i košarka, i ping pong.

Niko ne razmišlja ozbiljno o tome. Niko ne misli šta to mi radimo. Niko ne pita kako smo došli na ovaj svijet. Mame i tate su nas donijeli na ovaj svijet, to je sve što znaju. Misle da su došli iz nekog prljavog mjesta. To je svo njihovo znanje o sebi. Tako im prolazi život koji je dragocijen, koji nije zauvijek, to je vrlo kratko vrijeme i niko ne zna kad ce završiti. Oni se ne pitaju koja je svrha njihovog života.    
Ulaze u krizu zbog papirnog novca. Nije ih sramota da pokazu taj papir umjesto zlata. Varaju ljude. Čak i Faraon, čak i Nimrod i drugi najokrutniji kraljevi nisu koristili papirni novac. Nema veze, o šejh, ovaj papirni novac je bolji za našu državu, kažu. A sta je sa Grcima, oni su svi pijani. Propustili su svoju priliku. Ne razmišljaju o tome da je to kopija, da nije pravi novac, da izlazi iz mašine, pripremljen iz off-seta. Šta Kiprani traže, pogotovu turski dio stanovništva, traže još para, zašto, zato da se mogu od jutra do mraka provoditi. Napiju se navečer i ne vide da je to lažni novac. Na grčkom dijelu su isto tako pijani i štampaju drahme, ako ne onda turske lire ili eure.      

Sad su i Amerikanci malo poblesavili, ne štampaju. Greškom su stavili tri nule na novčanicu od 100 dolara, pa je neko zvao predsjednika Centralne banke, pa mijenjaju sliku itd.

Civilizacija 21. vijeka voli da radi off-set. Naša grčka braća su uvijek pripiti i nikad ništa ne shvaćaju. I zbog toga sto ljudi slijede šejtana, a ne božije poslanike izgubiće sve počasti. To je znak Kijameta! Sve je u 21.vijeku imitacija. Čak pokušavaju da naprave imitaciju djece.        

O, ljudi, svi od istoka do zapada, morate razmišljati o sebi, morate znati da vam je ukazana najveća čast na Zemlji, čak viša nego melecima. Povjerena vam je tajna koja čak ni melecima nije povjerena. Stvoritelj vam je dao ono što čak ni meleci nisu mogli dosegnuti.

O ljudi, dođite na pravi put, ako ne onda možete biti prokleti i zažaliti.    
Niko ne može reći da su Isus Kris ili Muhammed a.s. propagirali ovaj današnji način života. Svi poslanici su učili ljude da vode častan život. O ljudi, ako ne prestanete slijediti šejtana možete zajedno sa njim završiti u džehennemu. Žao mi je ali nekad kad se naljutim onemoćam, pogotovu ako preglasno pričam. 

Ljudi u čudnoj odjeći kao popovi, sveštenici, rabini ne razmišljaju o tome ko su i zašto nose tu odjeću, da varaju ljude, radi para, da grade visoka zdanja? Svako mora znati da mu je na srcu napisano Njegovo Sveto Ime Allahu Allahu Haqq! 

El-Fatiha

 Pa zar meleki nisu pali na sedždu Ademu a.s. ispred Allaha, a jedina osoba koja je rekla da je to širk bio je šejtan. Znate ko je Jusuf a.s. sva njegova braća su mu učinili sedždu njegov otac i majka su mu učinili sedždu recite sad da je to širk! Ehh ljudi njihove misli su kao kocka zato govore da je sve širk jer je to jedino što vide. Ali tarikat je za inteligentne ljude svakako oni koji još tragaju za dokazima za ovo ili ono ne znaju da imaju dušu. Oni su zaglavljeni sa fizičkim dokazima jer ako ne mogu vidjeti ili opipati ne vjeruju. Kada se počneš koncentrisati na duševnost onda će tvoja duša znati da ti ne trebaju fizički dokazi. A ako još uvijek budeš tragao i razmišljao onda možda duhovni put nije za tebe, i bićeš teško kažnjen. Ako nedopustiš svojoj duši da bude slobodna i da nađe svog duhovnog vodića, onda naiđeš na 1000 godina mračnine u kaburu – kompletni mrak. Moraš pustiti svojoj duši da nađe šejha da ne dozvoliš šejtanu da ti govori: „Ne treba tebi šejh dobar si ti.“ Ako ne dopustiš svojoj duši da pronađe spas (šejha) onda te kazna čeka 1000 godina bez svjetla u kaburu, a kad budemo dignuti iz kaburova valja kroz taj mrak doći na mjesto gdje ćemo odgovarati i polagati račune.

El-Fatiha