Za vrijeme vladavine Osmanskog carstva nije bilo nikakvih selefija i vehabija koji ne poštuju ni Poslanika ni muslimane. Ti ljudi ne poštuju prvo muslimane. Za muslimane kažu da su mušrici (otpadnici od vjere). Ne, u osmansko doba to niste mogli reći. Sultan Abdul Hamid je napisao knjigu o tome i oni koji to prihvate su u redu. Vi ste muslimani, vi ste suniti, ehli sunnet vel-džemat. Ako to ne prihvatate onda ste izvan i ne možete za sebe reći da ste musliman. Kad su ti neprijatelji Islama uništili Osmanlije, poslije toga je počelo ovo dalje. To svi znaju.

Kad su Osmanlije poražene, postali su kao gljive koje nemaju korijena. Ali kod Osmanlija i ehli sunnet vel-džemata, korijen je star 1400 godina. Od Poslanika a.s. se nije mijenjao i to je pravi islam. Mevlana Šejh Nazim je stalno činio dovu za Osmanlije i govorio da su i dalje oni vlasnici ovog islama. Kad Mehdi a.s. dođe, oni će to predati njemu, oni čuvaju taj emanet sa sobom. Oni će ga dati Mehdiju a.s. jer u islamu postoji edeb, postoji to dobro ponašanje. Sve mora biti na pravilan način. Ne možete činiti kako vi želite, ne! Tako elhamdulillah, Osmanlije još uvijek imaju svoje – onaj ko treba biti sultan predat će Sejjidina Mehdiju a.s. sav emanet a onda će on završiti sve. Kad Sejjidina Mehdi a.s. dođe on će biti Mudžtehid Mutlak, a šta to znači? U njegovom vremenu nema više mezheba, nema puno tarikata, nego samo jedan. Zato što on obuhvata sve a Poslanik s.a.v.s. je rekao: “On će biti poput mene.“ Sada svi čine ono što vide, sada postoje četiri mezheba ili više tarikata i svi su ispravni. Ali kad on dođe, mora biti samo jedan. Također i religije, samo će biti jedna vjera, samo jedan mezheb. Neće biti više vjera na dunjaluku i inša´Allah to je vrlo blizu. Mevlana Šejh je uvijek to spominjao.

U našem vjerovanju je da kažemo: „Ja sam od ehli sunnet vel-džemata.“ Ko ne vjeruje u ovo nije potpun vjernik i ima slabo uvjerenje. On mora sagledati sebe, pokajati se riječima ‘estagfirullah’ i mora prihvatiti to. Ako odbija, neće biti prihvaćen od strane Poslanika s.a.v.s. Zato jer će ljude koji ne praktikuju njegov sunnet ili ne prihvataju što je on rekao, na Sudnjem danu biti stid kad ga vide. Koža s njihovih lica će spasti koliko će se stidjeti Poslanika s.a.v.s. Kajaće se što nisu uradili ono što je on naredio, što nisu prihvatili njegovo naređenje. Dakle, oni će se jako stidjeti i veoma žaliti.

Elhamdulillah, mi pokušavamo dati najbolje od sebe da pokažemo ljudima pravi put. Mevlana Šejh je bio ovakav cijeli svoj život. On je od istoka do zapada, širom svijeta, posijao to sjeme i ono raste. Nakon što je prešao na ahiret, on je i dalje prisutan svuda. Gdje god je on boravio, vi na tom mjestu možete činiti dovu. To je kao da ste posjetili njegov mezar i to je također njegov mekam. On je tu, jer ako je evlija proveo 40 dana u nekom mjestu, ono je postalo kao i njegov mekam. Ostavio je to za ljude širom svijeta. Nemojte biti tužni, mnogi su tužni, ali elhamdulillah, on otklanja tu tugu iz ljudi. Jer kad ste s njim ne osjećate se tužnim, osjećate se jakim. Ako se neko osjeća tužno ili nešto slično, može doći činiti dovu na svakom tom njegovom mekamu. Jer Mevlana je rekao da kad neko ima tugu, stres ili nešto tako, treba posjetiti sedam mekama evlija.

Mi smo zahvalni ljudima koji nas primaju kao goste, jer morate zahvaliti ljudima. „Ako se ne zahvaljujete ljudima niste zahvalni Allahu“ – to je hadis Poslanika s.a.v.s. Ta mjesta su takva zbog bereketa Mevlane. I bereket je za njega, za nas, za sve, elhamdulillah. Da Allah učini 100.000 ovakvih mjesta širom svijeta inša´Allah. Neka vas Allah čuva sigurnim sa vašom djecom jer najvrednija su stvar naša djeca. A djeca nisu samo za ovaj dunjaluk. Ako ih spasimo na ahiretu to je najveće zadovoljstvo, najbolja sreća za sve nas. Da Allah primi vaš zijaret i podari vam sve najbolje.

Ve min Allahi-tevfik, el-Fatiha.                  

Sve je u skladu sa nijjetom: ako je vaša namjera zadovoljstvo Allaha dž.š. i Njegovog Poslanika a.s., bićete nagrađeni zbog svoje namjere i prihvatiće se sve što uradite sa dobrom namjerom. Čak i ako djelo nije bilo ispravno Allah će stvoriti meleke koji će to ispraviti, tako da korekcija dolazi od Allaha dž.š., i kad učimo kratku Hatmu inša´Allah pisaće se za nas kao da smo obavili veliku Hatmu.

Postoji rahmet koji je Allah dž.š. dao za one koji žive na zemlji i ovaj rahmet ne pravi razliku, kada dolazi – on dolazi svima. Poseban rahmet spustiće se 19.-og aprila, koji je ove 2015. godine prvi dan Redžeba. Poslanik a.s. je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Šaban je moj mjesec a Ramazan je mjesec mog ummeta.“

Allah je dao obećanje Svom evliji i ove riječi koje govorim dolaze iz srca Mevlana Šejh Nazima k.s. u moje srce kao prenos uživo! Taj rahmet trebamo očekivati i on dolazi a Allah dž.š. otvara ‘feredž ve nasr’, oslobođenje ili olakšanje od teškoća i pobjedu muslimanima, posebno ehli sunnet vel džematu, onima koji se ne bave ničim osim svojim ibadetom. Taj rahmet nije otvoren ranije, to je rahmet za ovo doba, koji je Allah dao Poslaniku a.s. a Poslanik a.s. svom ummetu. Svako ko kaže Bismillahir-Rahmanir-Rahim, zbog tog rahmeta će biti kao da je izgovorio 100.000 Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zbog tog rahmeta koji je Allah otvorio Poslaniku a.s.

Ako neko klanja dva rekata u Haremu Mekke kod Kabe, to je upisano kao 100.000 rekata a ako klanja u Medini Munevveri piše se za svakog kao da je klanjao 10.000 rekata. To nije zato što Allah daje manje Svome Poslaniku a.s., već da pokaže odnos Stvoritelja i Njegovog roba, da ukaže ummetu da ne napravi greške kao drugi narodi koji su smatrali svoje poslanike bogovima mimo Allaha dž.š. ili kao božju djecu.

Zbog Sejjidina Muhammeda a.s., ovog Redžeba evlije Allahove čekaju šta će Allah poslati s tim nijjetom da promijeni kratku Hatmu u veliku Hatmu Havadžegan i da bude 100.000 zikrova odjednom. Evlije Allahove kažu da će za jedan medžlis, skup ili halku zikrullaha, Allah prihvatiti zauzimanje Poslanika a.s. da izbriše grijehe 70 drugih skupova! Nadajmo se da ćemo i mi time biti obuhvaćeni inša´Allah.

El-Fatiha.

U vremenu Poslanika Isa a.s. živio je čovjek koji je bio griješnik, činio je sve vrste grijeha. Čak je i šejtan bio sit tog insana. Nema potrebe da ovom ikakve vesvese šapućem, on sve sam radi, ja njega ne trebam da nagovaram. Gdje god je bilo grijeha, prljavštine, zla i besrama, on je tu bio i to činio. Takav je bio taj čovjek. Ljudi nisu mogli gledati u njegovo lice od njegovih grijeha. Ljudi su ga izbjegavali i bježali od njega. Melek na desnom ramenu nije imao šta da piše, i ništa nije napisao. Dok je melek na lijevom ramenu skoro sve ispunio. Ovaj čovjek je većinu svog života proveo u grijehu, nije tražio oprosta za sebe, niti je o oprostu razmišljao. Nije razmišljao o ahiretu, nastavljao je da griješi.

Jednog dana je Isa a.s. vračajući se iz pustinje susreo jednog starog čovjeka Abida, koji je cijeli svoj život posvetio ibadetu. On se izolovao od ljudi kako bi vrijeme provodio u konstantnom ibadetu. Ostajao je u svojoj sobi i ni s kim se nije družio. Kada je Abid čuo da mu dolazi Poslanik on je pokazao poštovanje; istrčao je iz svoje sobe i sjeo na koljena i tako dočekao Isa a.s.. Dok su njih dvojica razgovarali, Allahovom mudrošću, pojavio se onaj zli griješnik i gledao iz daljine. Pomislio je u sebi s jedne strane Poslanik s druge dobri čovjek, razmišljao je kako je čitav svoj život potrošio u grijehu i da nema nijedno dobro djelo; počeo je da plače. Razmišljao je kako su lijepi ovi ljudi koji čine dobra djela. Rekao je: “Želim da mi Allah Uzvišeni oprosti, htio bih da me On promijeni kako bi krenuo iznova.“

U tom trenutku ugledao ga je dobri čovjek, Abid, iz daljine i počeo da se ljuti na njega.“O zli čovječe šta ti radiš ovdje, ovdje je Poslanik a.s. i Abid, šta ćeš ti ovdje? Zar se ne stidiš da dođeš ovdje sa svojim zlom.“ I zadnje je rekao: “Molim Allaha da me ne spoji na Sudnjem danu s tobom.“ U tom trenutku Allah je Poslao vijest Poslaniku Isa a.s.: “Ovaj čovjek se pokajao i Ja sam mu to primio jer, niko se ne vraća praznih ruku od Allaha.“ On se iskreno pokajao za sve svoje grijehe. Kada je ovaj drugi čovjek postao ohol, uobražen i počeo govoriti ja sam ovo, ja sam ono, i kada je dovio da ga Allah ne spoji s njim u džennetu Allah im je obojici primio dove. Ovom je oprostio sve grijehe, a Abidu je uslišio dovu da ga ne spoji na Sudnjem danu s njim, i on je u džehennemu. Allaha ne dotiče ni nečije zlo ni nečije dobro. Prema tome kad ibadetite, budite sretni što vam je Allah otvorio taj put. I ne oholite se, Allah je mogao dati da budete kao ovaj čovjek, ili da idete u džehennem u zadnjoj minuti iako ste ibadet činili. Ima još jedna hikaja o tekijskim manirima i edebu, isto je vrlo poučna.

Derviš je putovao iz jednog mjesta u drugo brodom. Iskrcao se, svijetla lica, sav u ljepoti, s nurom koji je sijao s njegovog lica. Bilo je očito da je on Allahov miljenik. Pitao je gdje se nalaze tekije i uputio se ka njima. U tekiji su ga zavoljeli odmah i služili ga tri dana. Pravo gosta je tri dana, zato nisu od njega ništa tražili. Četvrtog dana su mu rekli da očisti tekiju jer, pravo gosta je tri dana i sada može da im pomogne i da radi s njima. Odjednom on se negdje izgubio, ne mogu ga naći. Oni su se čudili, mislili su da je on dobar čovjek, a sada kad je trebalo da im pomogne njega nema. Šejh i muridi su o ovom razgovarali neko vrijeme. Nakon nekog vremena našao ga je jedan derviš i pitao ga: “Zar nisi postiđen sa ovim što si danas uradio? Šejh ef. ti je zapovjedio nešto malo da uradiš i ti si nestao.“ Na te riječi derviš je počeo plakati i rekao: “Pogledao sam tekiju i nisam mogao naći ništa prljavo, sve je bilo čisto i uredno, sve je bilo u nekom redu; jedino sam vidio sebe tu, jedino sam sebe vidio tu kao nečistog, zato sam otišao. Ovo je njegova poniznost, i ona spada u prve derviške tekijske manire.

Fatiha!

Nisu, zato što oni odbacuju mnoge ashabe, odbacuju mnoge hadise i postavljaju pravila sami po sebi koja nisu prihvaćena. Za dozvoljenu stvar kažu da je haram a zabranjenu stvar učine dozvoljenom. Ovo ne može prihvatiti ehli sunnet vel-džemat. Allah dž.š. kaže za akaid-vjerovanje, da moramo slijediti pravu vjeru. Postoje četiri imama za mezhebe i dva imama za akaid. Za hanefijski mezheb to je Ebu Mensur Maturidi, za šafijski mezheb  Ebu Hasan el Aš'ari. Oni kažu skoro isto, malo se razlikuje ali nebitno. Dok drugi nemaju čak ni imama za akaid nego rade samo onako kako žele. Mi to ne možemo prihvatiti. A šejtan to ubacuje među religiozne narode sve više jer drugi ljudi nisu tako religiozni kao oni, dok drugi zato imaju neku drugu stvar koja ih odvodi daleko od islama.

Šejtan zapravo ne želi da ljudi 100% odu u džennet, moraju neki ići i u džehennem. Tako su neki ljudi prevareni od šejtana pa ne slijede mezhebe ili slijede pogrešan mezheb. Jedno od vjerovanja ehli sunnet vel-džemata u akaidu je da vjeruju u znakove Sudnjeg dana, to vjeruju i Aš'ari i Maturidi. Postoje mali i veliki znakovi. Veliki znakovi će doći ali kad jedan od njih dođe, dolaze svi zajedno. Možda će se u 20 ili 40 godina svi pojaviti a onda će se desiti Kijametski dan. Prvi od njih je Mehdi a.s. i borba sa Dedždžalom. Dedždžal je takođe jedan od velikih znakova, to je Antikrist koji ima jedno oko i on će varati ljude. On će im pokazati džennet i džehennem ali to će biti pogrešno. Kad neko prihvati džennet to je u stvari džehennem. A kad neko prihvati džehennem to je stvarni džennet za ljude. Zatim dolazi Isa a.s., mi vjerujemo da će on sići na zemlju i da će slijediti Mehdija a.s. Mnogo ispravnih hadisa od Poslanika s.a.v.s. objašnjava ovo. Moramo vjerovati u to a ako ne vjerujete ovako onda niste ehli sunnet vel-džemat.

Nakon toga će se desiti mnoge stvari kao što su Jedžudž, Medžudž, Debbat el-Erd, veliko stvorenje koje će doći između Safe i Merve. Doći će iz zemlje i biće ogromno, kao veliki medvjed. Uzeće od svake životinje po jedan dio. Imaće Sulejmanov pečat i Musaov štap. Ako vidi muslimana Musaovim štapom će napisati – Ovo je musliman. A ako vidi nemuslimane, Sulejmanov pečat staviće na njihov nos. To će biti kao crna tačka nakon čega će cijelo njhovo lice postati crno. I desiće se izlazak sunca sa zapada.

Sad znate mnogo stvari i obavezni ste vjerovati u sve ovo. To će se desiti jer je Poslanik a.s. rekao sve te stvari. A pogotovo na kraju vremena biće ‘herdž ve merdž’ (veliki nered). To je nešto poput terorizma. Onaj koji ubija ne zna zašto je ubio a oni ubijeni ne znaju zašto su ubijeni. U nekim područjima nema rata ali ljudi imaju taj problem a da i ne znaju. Dok u drugom dijelu muslimanskog svijeta i ostatku svijeta, sve viđeno pokazuje da je kraj vremena. Mehdi a.s. će doći inša´Allah. Kad Mehdi a.s. dođe, on će očistiti zemlju od sve prljavštine i ona će biti prelijepo mjesto, cijeli svijet. Jedino će islam postojati od istoka do zapada. La ilahe illallah, Muhammed Resulullah. Čak će lavovi prolaziti kraj antilopa, krava i ovaca a da ih ne napadnu. Tako će biti i inša´Allah to je vrlo blizu. Vrlo blizu ali šta raditi da budemo zaštićeni od loših stvari, da nam se ne dese? Najvažnija stvar je dati sadaku. Hadis kaže da sadaka odbija probleme i produžuje život.

Prije izlaska iz kuće stavite novac u neku kutiju ili posudu kao sadaku za vas i vašu porodicu. Ako ste bogati, stavite i na bojte se jer bogati ljudi se boje da stave više od siromašnih. Siromašni mogu staviti koliko mogu priuštiti. To je vrlo važno. Dakle, stavite i nemojte se brinuti. Allah dž.š. vas čuva, jer oni koji su poslušni Njegovoj naredbi biće zaštićeni. Kao što smo rekli, moramo vjerovati u ovo. Ne dozvolite da vam djeca izlaze u noćno doba. Vi žene takođe ne trebate izlaziti mnogo vani. To je i naređenje Mevlane Šejha. Da vas Allah pomogne inša´Allah. Da nas Allah sačuva da vidimo te dobre dane.

Tako je svugdje u svijetu, nema sretnog mjesta ili mjesta odmora. Nema mira u bilo kojem mjestu u svijetu. Čak i u Evropi ili drugdje, svi se žale na ekonomsku i druge krize. Ništa sada nije kako treba. Zbog toga što kraj vremena dolazi. Inša´Allah mi ćemo biti sa Sejjidina Mehdijem a.s. On je stvarni imam i pravi Mutlak Mudžtehid (Apsolutni Zakonodavac) poslije Poslanika s.a.v.s. U to vrijeme neće biti mezheba, jedino će ono što on kaže biti urađeno. Ali zasad mi moramo slijediti jedan od ovih mezheba.

Nemojte biti od onih koji kažu da su obrazovani, nemaju potrebe za mezhebom i da poznaju Kur'an. Vi ne znate ništa, jer su ovi današnji ljudi lijeni da čitaju čak i knjige. Kad otvore Kur'an oni govore: “Možete ubiti, možete to učiniti.“ Ne, vi ne možete uraditi ništa. Jedino po naređenju svog emira. Ko je emir? To je upravitelj ali ne mali upravitelj koji može formirati malu skupinu i onda je to vaš emir, takav to ne može uraditi. On mora slijediti halifu ili onoga ko je kralj ili emir nekog mjesta. Ali bez toga, ako učinite po svome biće veliki nered. Nije sigurno ni za koga a to je zabranjeno jer ćete žrtvovati sebe. Možda ćete misliti da činite to za Islam ali ako to činite, vi to činite ni za šta. I postaćete ubice a na Sudnjem danu ćete otići u džehennem zauvijek jer ste ubili muslimana ili ste pobili djecu i žene. Morate znati šta radite. Nemojte biti zavarani ni od koga. Samo budite uz ehli sunnet vel-džemat. Samo su oni na pravom putu, ne slušajte nikog drugog. Ovako morate učiti i svoju djecu. Da vas Allah pomogne inša´Allah i da vam da strpljenja do dolaska Mehdija a.s.

Ve min Allahi-tevfik, el-Fatiha.

Namazi su ravnoteža da li činimo dobro ili ga ne činimo, jer u Časnom Kur’anu stoji da će nas namazi spriječiti da radimo bilo šta što je zabranjeno. Dakle, ako želimo vidjeti je li naš namaz dobar ili loš namaz, moramo prestati da činimo zabranjene stvari. Ako nismo prestali sa zabranjenim, šta to onda znači? To znači da naši namazi nisu prema standardu koji Allah dž.š. želi. Namazi sprečavaju grijehe a ako činimo grijehe, znači da naš namaz nije u skladu sa standardima. Jer sigurno kad Allah kaže da namazi sprečavaju od grijeha i prestupa, tada to znači da ima tajna u namazu koja će spriječiti klanjača od loših djela. Namaz koji nije spriječio osobu od činjenja toga i nije namaz.

Zato su ashabi bili toliko skoncentrisani na svoje namaze a primjer toga je kad je Sejjidina Ali r.a. imao zubobolju pa je rekao da mu izvade zub dok bude u namazu. I dok je bio na et-tehijjatu, uzeli su neku tadašnju spravu i izvadili zub. Za to vrijeme on je klanjao i izgovorivši ‘es-selamu alejkum ve rahmetullah’, vidio je krv i upita ih kad će mu izvaditi zub koji je već bio izvađen a on to nije ni osjetio. Njegov namaz nije bio na dunjaluku. On nije bio tu, bio je sa Poslanikom a.s., bio je sa Allahom. Eto to je primjer. Mi znamo da ovo ne možemo postići čak ni da živimo milion godina.

Abi Darr el-Gifari rekao je: “Ja žalim svaki dah koji izađe iz mojih usta a da nije izašao sa zikrullahom. Tužan sam i ne mogu prežalitii kako sam dozvolio da moj dah izađe bez zikra i kako sam dopustio da uđe bez zikra”. Koliko puta naš dah uđe i izađe sa šejtanovim dahom? Danas ljudi idu u kino i tamo gledaju sve vrste smeća. Provode po 3-4 sata u kinima ali provode li 3-4 sata u zikru? Pogledajte koliko smo daleko od toga. Roditelji djecu vode svuda razmazivši ih glupostima i tako ih odgajamo u grijesima. Ako pokušamo roditelje zaustaviti, oni će reći – Što ga sprečavate, mlad je, pustite ga, pa mi živimo na ovom dunjaluku. Ako je tako, zašto ne napravite ravnotežu i sa ahiretom, neka uče i za ahiret. Postavimo vagu da uravnotežimo dunjaluk i ahiret.

Ibn Abbas je učio od Poslanika a.s. On je bio jedan od najvećih muhaddisa i izjavio je: „Ako ste klanjali, a niste osjetili nimalo straha od Allaha, niste osjetili nimalo ljubavi i niste osjetili nimalo blagosti (što znači da to radite samo kao naviku, klanjate dva ili četiri rekata kad čujete ezan), ako niste osjetili taj strah i ako učite Kur'an a ne osjećate ništa dok učite (a puno ljudi kaže da im je to dosadno) i ako se sjetite Allaha a suze vam ne krenu iz očiju, onda izađite van, uzmite smeće, istresite ga sebi na glavu i zamolite Allaha da vam da drugo srce jer je vaše srce mrtvo“.

Pogledajte koliko su ashabi bili napredni u svakom poslu koji su radili. Ako začujemo ezan dok smo u poslu, mi brzo klanjamo četiri rekata i vratimo se normalnom životu. Zar je to problem koji trebamo riješiti? – „Istresite smeće sebi na glavu“! To znači da trebamo zavapiti: „Gospodaru, mi smo slabi robovi!“ Zamolite Allaha da vam da drugo srce jer je s vašim gotovo i morate ići doktoru. Kad imate problem sa srcem gdje ćete otići? Doktoru. Kad imate tumor na srcu gdje idete? Hirurgu. Hirurzi vas očekuju, Poslanik a.s. vas očekuje. Čeka da pokucate na njegova vrata s riječima: „Ja Sejjidi, mi dolazimo tebi. Tražimo drugo srce. Tražimo srce povezano s ahiretom a ne sa dunjalukom.“ Ovi detalji koje su nam prenijeli ashabi su nešto na što moramo paziti.

Dok klanjamo i izgovaramo riječi ‘ijjake na'budu ve ijjake neste'in’, kome se obraćamo? Ovo znači da razgovarate direktno s Allahom, tražeći podršku riječima ‘samo Tebe obožavamo’. Dakle razgovarate direktno bez zastora. Nije indirektno ‘ijjahu’ nego kažemo ‘ijjake’ – direktno. Kad je Allah dž.š. objavio suru El-Fatiha, objavljeno je ‘ijjake na'budu ve ijjake neste'in’. Ashabi su tako učili a neki su kao Ibn Mesud, proučili taj ajet drugačije. Ispravljali su ga ali on nije mogao prihvatiti da se obraća direktno Allahu. Učio je ‘ijjahu na'budu’. Ali ako vi ne vidite Allaha, On vidi vas. Zato Mu se morate obraćati direktno. On voli kad mu Njegov rob dolazi direktno. Mi Ga obožavamo, ne možemo Ga vidjeti ali On vidi nas. Takođe kad kažemo: ‘es-selamu alejke ejjuhen-nebi’ – neka je selam na tebe Vjerovjesniče, direktno govorite njemu bez zastora. Ne možemo mu se obraćati u pasivu kao da on nije prisutan. A Gospodar želi da Fatihu učite kao da ste pred Njim a et-tehijjatu kao da ste pred Poslanikom a.s. i govorite s njim direktno.

Vi koji niste klanjali sve namaze i imate dosta da naklanjate, nemojte to ostaviti pa kad umrete žaliti sto ste propustili toliko rekata. Naklanjajte ih a ako ne klanjate sunnete, to iskoristite da naklanjate propuštene namaze. Inače ćete ih klanjati u paklenoj vatri. Allah dž.š. to ne želi, On želi da svakog iz Vjerovjesnikovog ummeta pošalje u džennet.

Mi tražimo iskrenost koja nam nedostaje i ne znamo kako da ona dođe u naša srca. Ashabi sa Poslanikom a.s. među njima bili su preplavljeni iskrenošću, sve su radili iskreno i iz ljubavi. Davali su svoje živote za Allaha, za Poslanika, za islam. Mi tako ne osjećamo, ništa nam se nije promijenilo. Zbog toga se plašimo kad mnogi učenjaci kažu da namazi mogu biti i neprihvaćeni, jer namazi nas sprečavaju od činjenja grijeha. Ali ako nije tako, tad nam fali pobožnosti i fali nam iskrenosti.

El-Fatiha.

Bio je jedan Allahov evlija, pisao je knjige, ime mu je Ibrahim Hakki iz Erzuruma. Kad je bio mali njegova porodica ga je poslala Šejhu Ismailu Fakirullah. Ibrahim je bio dječak a u to doba nije bilo vode u kućama, nego se morala uzeti iz bunara ili sa izvora. U tom području bilo je puno izvora. Šejh ga je slao da donese vode u ćupu i on bi svakodnevno išao i vraćao se. Jedanput je otišao do mjesta gdje voda izvire i gdje piju i životinje. Iz tog vrela napravili su nešto poput cijevi kroz koju je tekla voda, tako da se može napuniti ćup ili druga posuda. I on je stigao tamo, pokušao je uzeti vode ali jedan je konjanik prišao grubo ga otjeravši: “Idi odatle.“ Konjem je krenuo na dječaka a dječak se uplašio. Spasio se od konja ali je konj razbio njegov ćup.

Došao je plačući šejhu, koji ga upita: “Šta je bilo, zašto plačeš?“ On je rekao: “Jedan čovjek je uradio ovo i ja sam razbio ćup, žao mi je.“ Šejh mu reče: “Jesi li ti išta rekao tom čovjeku“. “Ne“, odgovorio je, “A zašto? Šta da kažem? Nisam mogao ništa reći“. Šejh odgovori: “Idi brzo i reci mu nešto – zašto je uradio to! Samo nešto reci tom čovjeku. Reci ono što želiš reći“. Tako se dječak vratio i vidio čovjeka još uvijek tamo ali zbog svog dobrog ponašanja i stidljivosti, on nije mogao reći ništa. Za loše ljude je psovanje, oni rade sve. Mala djeca mogu reći svašta ali kad imaju dobro ponašanje i stid, to im je teško. Tako je dječak otišao i nije mogao reći ništa.

Vratio se šejhu. Šejh ga je upitao: “Šta se desilo? Jesi li mu rekao nešto?“ “Nisam mu mogao reći“, odgovori dječak. Šejh je vikao i naredio mu: “ Brzo idi i reci nešto tom čovjeku, brzo!“ Kad je stigao, dječak je pronašao čovjeka kojeg je u međuvremenu konj udario i ubio ga. Ležao je tamo u vodi. Dječak brzo dođe šejhu i ispriča mu šta se desilo. Bio je uplašen. A šejh je rekao; “To je ono što vam želim reći“, obraćao se i džematu. Zapravo je poslao dječaka da odgovori čovjeku kako mu Allah dž.š. ne bi odgovorio na to. To je bilo zbog Allaha, Koji se naljutio radi ovog malog dječaka i brzo usmrtio čovjeka konjem. Da je dječak rekao nešto, to bi bilo između tog čovjeka i dječaka i ne bi se završilo ovako. Ali bila je to Allahova volja i čovjek je na taj način otišao s ovog svijeta. Ovako Allah brani ljude koji imaju dobro ponašanje i koji nisu u stanju reći loše stvari o ljudima, raspravljati se s ljudima, niti se boriti s njima.

Stid je od dijelova imana. To je lijep ahlak. Mnogim ljudima danas se ne sviđa ovakvo ponašanje ali ono je od imana. Jer ljudi mnoge stvari rade protiv islama, protiv onog što dobro ponašanje naređuje. I oni su sretni s tim što rade ovo ili rade to i još drugima kažu da je to dobro i da moraju biti takvi. Ne, tako ponekad možda i možete učiniti ali ako svaki put loše radite, onda vi slijedite svoj ego a ego vas čini lošom osobom. Morate kontrolisati svoj ego i učiniti njega poslušnim vama.

Kaže se u kasidi Burda – ‘Vaš ego je kao beba kad doji mlijeko od majke’. Ako ga pustite, možda sve do pete godine ono može dojiti iz prsa majke. Ali kako vrijeme prolazi mora prestati. Do jednog doba je u redu ali poslije može jesti i nešto drugo. Tako svom egu vi takođe morate polahko, polahko smanjivati njegovu hranu. I ne dozvoliti mu da bude velik, ego mora biti mali. Nema potrebe da bude velik jer je to opasno. U isto vrijeme, bez ega mi ne možemo učiniti ništa. Zato ga moramo uzjahati, trenirati ga i mi jahati na njemu.

Ovome nas uči šejh, uči nas tarikat. Elhamdulillah, polahko da klanjamo sve namaze, zatim tehedždžud/noćni namaz. Ako se možda ne možete probuditi noću rano prije sabaha, onda bar pet minuta prije sabaha. Sljedeći put pokušajte deset minuta prije sabaha, pa sljedeći put pola sata. Ovako se trenirate i navikavate na to. Tako će vam biti lakše ali ako želite sve odjednom, to ne možete uraditi i vaš ego se okreće protiv vas. Dakle polahko, postoji obuka da naučite kako jahati svoj ego. Kad neko želi jahati konja, trenira polahko i poslije ide dobro. Sve je ovako, ništa nije teško. Allah dž.š. ne daje nešto što ne možemo uraditi. Sve što je naredio, mi to možemo uraditi. Da nam Allah to olakša i da bude kontinuirano. Važno da se to nastavi od nas na djecu, unučad i na sve generacije inša´Allah.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha.

Međutim, to je najveća razlika između mumina i munafika (dvoličnog) u islamu. Munafik nikad ne održi obećanje a mumin će to sigurno uraditi. Ali kao što smo rekli, ljudi su postali takvi da je vrlo mali broj onih koji će svoje obećanje održati. Stoga se tome i ne pridaje važnost. Čak ni naši ljudi ovoga vremena: Arapi, Turci, Kurdi, ljudi sa Kavkaza, niko od njih. Na dunjaluku više nije ostalo ništa od čuvanja obećanja. Prije se govorilo da je nečija data riječ kao garancija, ali toga više nema. Zašto se ovo dešava? Zato što nema imana i nema lijepog ponašanja kod ljudi. I oni koji sebe zovu muslimanima isto tako se ponašaju. Zbog predznaka Kijametskog dana vidimo puno takvih stvari.

Biti musliman nije samo u tome klanja li se ili ne klanja. Puno puta vidimo ljude s dugom bradom i odjevene po sunnetu ali čija riječ nije istinita. Kaže: „Radićeš za mene i bićeš plaćen tog dana“. A kad mu odete tog dana, on kaže: „Danas sam zauzet“ ili slično tome. Ima novac kod sebe ali ne želi ga dati. Misli kako je to trgovina toga dana i nije dobro ako da novac odmah. Ovo poručujemo otvoreno svima, od najmlađih do najstarijih.

Političari daju puno obećanja još u vrijeme izbora a vrlo malo od toga oni ispune. Naravno, nema nikoga ko sve ljude može zadovoljiti bolje nego Allah dž.š. Kad date puno velikih obećanja sigurno da ih kasnije ne možete održati. Jednom, prije 15-20 godina, jedan političar je izašao i rekao nešto za šta se pokazalo da je potpuna laž. Rekao je: „Daću vam dva ključa“. To nije bio muškarac nego žena političarka. „Jedan je ključ od auta, drugi je ključ od kuće“. Mislila je na to da će dati auto i kuću. Ostavimo auto po strani, barem dajte ključ i održite svoje obećanje, ali ne. Ona kasnije nije čak ni to uradila.

Kaže se u Kur'anu da je zakletva jača nego obećanje. U časnom ajetu je spomenut muški rod, ali žena koja ispuni svoje obećanje je kao i muškarac. ‘Ridžalun sadaku’ – znači oni koji ne lažu, koji održavaju svoja obećanja. Ajetom se ne razlikuje muško i žensko, misli se na to da onaj ko ne održi svoje obećanje nije insan. Odvagajte svoje riječi prije nego nešto obećate. Ako to možete ispuniti, onda recite. Ako obećate nešto to i ispoštujte, a ako se ipak dogode situacije kao što su smrt, bolest i drugo, koje su izvan vaše kontrole, to je isto kao da ste održali obećanje ali vas je smrt spriječila. Ili ako zaista imate iznenada veliki izgovor za to, onda je u redu. Ali ako ste dali obećanje a niste ga održali bez valjanog razloga, smatra se da je to znak munafika i znajte da ste tada počinili grijeh.

El-Fatiha.

U stara vremena putovalo se brodovima, plovilima uz jedrenje. Postoji izreka u arapskom koja kaže da vjetar nikad nije kapetan plovidbe ali brod plovi s njim. Vjetar ide neovisno a kapetan usklađuje plovidbu prema vjetru. Ovako i mi moramo postupati. Velika mudrost je u ovome za našu vlastitu korist, jer smo se zaglavili u mjestima gdje vjetar ne puše kako mi želimo. Vjetar je neovisan, može ići s desna, može ići odozgo ili odozdo. Vjetar je samo ime i ne možete ga vidjeti. Slobodan je. Ali vi treba da uskladite svoju životnu plovidbu prema vjetru koji vam dolazi a duhovnost nas uči tako lijepo o ovome. Mi smo ljudi i moramo se prilagoditi situaciji. Ne možemo reći: “Ne, situacija se treba uskladiti s nama“. To se nikad nije desilo, nemoguće je da se desi. Možda će s vremena na vrijeme vjetar krenuti prema vama. Ali ne svaki dan jer je vrlo teško da to bude svaki dan. Zato kad dolazi ka tebi, kažu – uhvati val! Uhvati vjetar i idi. U duhovnom polju, taj vjetar nam dolazi cijelo vrijeme. Jer vam dolazi prema vašoj plovidbi i vi jedrite s njim. Važna stvar je da ovo razumijete u svom životu. Ne kažem da imamo lagodan život. Ne gledajte u mene govoreći da ja imam lahak život. Ni ja ne trebam reći da vi imate lahak život. Svi imaju teškoće u životu, jer kad nas je Gospodar stvorio i poslao na ovu planetu, rekao je da ova planeta nije mjesto uživanja ni mjesto gdje ćete biti zauvijek. On je rekao da ste u prolazu, prolazite i idete. Jako je važno znati da ste u prolazu. Vi ne prolazite lahko, ovo je prolazni test. To je test i mi smo pod testom gdje ćemo biti nagrađeni.

Kad radite nešto vi tražite nagradu, kad radite posao pitate za platu. Kad učinite dobre stvari tražite od ljudi da kažu kako je to lijepo. Čak možda i nije tako lijepo ali očekujete da vas pohvale i vi ćete se osjećati lijepo. Svi žele dobar rezultat u bilo čemu. Ponekad žene kuhaju a muževi kažu: “Bljak, šta je ovo?“ On može ovo reći ali muž treba biti ljubazan i reći da je vrlo lijepo jer trebate učiniti onog ispred vas sretnim. Tako Allah Uzvišeni za ovaj prolazni test kaže: “Da, težak je, nije lahak. Ali mogu vam poslati neke ljude da vas učine sretnim. Mogu vam poslati neke ljude da shvatite i da vam test bude lakši“. Dakle, to je duhovnost, ona dolazi u naš život i čini ga šarenim – dolazi od bijele i crne da bude malo boje u našim životima. To je glavna stvar u duhovnosti.

Mevlana Dželaludin Rumi najviše je činio da sve bude puno boja. On je jedini koji nudi tako mnogo boja, poezijom, pričama, mudrošću, mnogim stvarima uz koje osjećate da ovaj život i nije tako loš. Nije, on je lijep. Rumi kaže: “Može biti iskušenja, može biti neke boli, ali omogućimo da ta bol bude uživanje.“ Ako imamo neke bolove na našem putu, znači da oni pomažu da razumijemo vrijednost dobrih stvari. Ako su uvijek dobri dani, to neće biti dobro. Iz tog razloga ponekad izgubimo neke članove porodice, ponekad imamo poslovne krize, ponekad bankrotiramo i tako dalje. Znači, sve je to da bi postojala ravnoteža, da sve bude na svom mjestu.

Moja majka je govorila: “Kad je Allah Svemogući stvorio ljudsko biće u utrobi majke, On je podario tom djetetu džennet.“ Svako rođen ima svoj džennet. Nemojte se boriti za džennet, nemojte se svađati za džennet. Koga god je Allah Svemogući stvorio, dolazi na ovaj svijet imajući svoj vlastiti džennet. Allahovo Ime je Velikodušni, el-Kerim. Allah nije pohlepan, On je Velikodušan. Dakle, On daje svima jedan džennet i kaže: “Šta god radite od dobra na ovom svijetu, vi gradite svoj džennet. Šta god vam pripada na ovom svijetu, to vam daje dobro“. A u džennetu će svakih sto godina Allah Svemogući  testirati svoje robove jednim danom sa ove planete. On kaže: “Uzmite sva dobra zajedno sa ovog svijeta i stavite ih u jedan dan.“ I svi ljudi dženneta će razmišljati: “Nakon sto godina imamo jedan užasan dan koji nam dolazi. Jedan dan u sto godina i šta ćemo raditi u tom danu? To je strašan dan.“ Eto kako Allah Svemogući daje uživanje u džennetu, ovo je mali primjer za nas da shvatimo čak i dobro i zlo, zašto se daje ljudima. Sejjidina Dželaludin Rumi bio je velika ličnost i predstavio je duhovnost na način da svi mogu posmatrati, razumjeti i shvatiti to znanje. Pričao je priče o životinjama i bio je u stanju dati mudre poruke kroz priče u kojima su te životinje govorile i razumjele.

Ima priča o vrani koja je ukrala komad sira. Odletjela je s njim i na jednom drvetu htjela ga pojesti. Lisica je došla i vidjela vranu s velikim komadom sira pa je rekla vrani: “Pozdrav tebi gore“. Vrana je upita šta želi a lisica odgovori da je njen ljubitelj i da je čula da vrana ima najljepši glas u tom kraju. Vrana se iznenadi a lisica je nastavila: “Ne znaš zato što si na stablu. Ja sam dole i svi žele da čuju tvoj glas. Srećom ja sam te pronašla. Možeš li mi pjevati?“ I vrana izusti: “Grak!“, a kako je otvorila usta sir je pao na zemlju. Lisica je tako zgrabila sir pa se obrati vrani: “Jako volim tvoj glas i dobila sam svoju nagradu.“ Stoga ne budi glup da budeš u takvoj situaciji, da te ovaj dunjaluk, ovaj život prevari i kaže ti da imaš vrlo lijep glas. Jer onda izgubiš dragocjeno.

Važno je znati da smo slabi robovi i mi pokušavamo baratati ovim životom, pokušavamo upravljati koliko možemo našim komplikovanim životom. Da nam Allah oprosti i usreći nas ovdje i na ahiretu i učini da budemo još sretniji. Neka nam Allah oprosti.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha. 

Ljudi, budite oprezni jer mi živimo u ahiri-zemanu. Sudnji dan primakao se još onda kad se Mjesec raspolovio u vrijeme Poslanika s.a.v.s. Upitan kad će taj Dan doći, Poslanik s.a.v.s. odgovorio je Džibrilu a.s.: „Ti znaš koliko i ja znam“. Ashabi r.a. pitali su ga: „Koji su njegovi predznaci, o Resulullah?“ Poslanik im reče: „Predznaci Sudnjeg dana su da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada, kako se nadmeću u gradnji visokih palača”. Mi evo danas vidimo da Beduini upravo to rade.

Zahvaljujemo Svevišnjem Allahu, tražimo Njegovu pomoć i oprost od naših grijeha i tražimo kod Allaha utočište od zla nas samih i od naših nedostataka i pogrešaka. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden Resulullah! Zahvaljujemo Allahu dž.š. što nas je učinio ummetom Sejjidina Muhammeda s.a.v.s., koji je dragulj muslimana i dragulj svih stvorenja! Zahvaljujemo se Allahu što je dao da budemo pripadnici ummeta Poslanika Muhammeda s.a.v.s., koji je izjavio ne pridajući sebi važnost: „Ja sam Učitelj sinovima Ademovim koji će biti pod mojom zastavom na Sudnjem danu!“ 

Mi svjedočimo da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik! I neka Allah dž.š. bude zadovoljan ashabima a posebno Sejjidina Ebu Bekrom r.a., Sejjidina Omerom r.a., Sejjidina Osmanom r.a. i Sejjidina Alijem r.a. „Jasin. Tako mi Kur'ana mudroga, zaista si ti, o Muhammede, Poslanik na pravom putu“ (Jasin, 1-4 ajet). O vjernici, bojte se Allaha i pokoravajte Mu se! „Tako mi zvijezde kad zalazi, vaš drug Muhammed nije zalutao niti je nastranio u vjerovanju. I ne govori od sebe po svom mišljenju. To što on govori je samo Objava, koja mu se objavljuje“ (En-Nedžm, 1-4).

Uzvišeni Allah daje nam dobre vijesti da će biti spašeni oni koji su zabrinuti zbog Posljednjeg dana! Poslanik s.a.v.s. takođe je rekao: „Taj dan neće nastupiti sve dok muškarci i žene ne budu imali odnose na ulicama poput magaraca“ (prenosi Ibn Habban, Kitab el-Fitan). Ashabi r.a. ga upitaše: „Zar će se to zaista dešavati, o Resulullah?“ a Poslanik s.a.v.s. im odgovori da hoće. Danas i možete vidjeti ljude kako se sa svojim partnerima to jest partnericama na javnim mjestima ljube i imaju odnose.

Gospodaru Naš! Učini početak ovog okupljanja dobrim, njegovu sredinu sretnom a njegov završetak uspješnim. Gospodaru Naš, neka njegov početak bude milost, njegova sredina dobrota a njegov kraj darežljivost i oprost! Slavljen neka je Allah dž.š. pred Čijom Veličinom je sve pokorno, Koji je dao da je sve potčinjeno Njegovoj Časti i u Čijem Kraljevstvu je sve poslušno i ponizno.

El-Fatiha.

Poslanik s.a.v.s. rekao je da je vjera savjet. Jednom je pitao: “Hoćete li da vas obavijestim o tome ko će biti stanovnici dženneta? Džennetlije su ljudi iz džamija i to su nemoćni, slabi i skrušeni muslimani i vjernici. Ali ako bi oni Allaha za nesto zakleli, Allah bi im zasigurno to udovoljio”. Oni su veoma ponizni i nisu oholi. Samo Allah dž.š. je el-Mutekebbir što znači Gordi. Vjernici su skrušeni jer je Poslanik s.a.v.s. bio skrušen. I pred Džibrilom a.s. on je bio jedan skrušeni učenik! Svako ko se čvrsto drži islama i ponizan je, taj je jedan od stanovnika dženneta, kako kaže Poslanik s.a.v.s. Zatim je upitao: “Hoćete li da vas obavijestim o stanovnicima džehennema”?

Da nas Allah dž.š. sačuva od džehennemske vatre i onoga što nas njoj približava a da nas primakne džennetu i njegovim blagodatima. Ashabi odgovoriše: “Naravno da hoćemo, Allahov Poslaniče”. A i mi evo kažemo: “Naravno, Allahov Poslaniče. Obavijesti nas da bismo bili dalje od vatre a bliže džennetu”. On s.a.v.s. reče: “To je svaki oholi čovjek”. Od onih koji su arogantni prema ljudima radi onoga što posjeduju i ponosni su zbog svog novca, Allah dž.š. će počistiti Zemlju a njih će baciti u vatru! Molimo Allaha da mi ne budemo među njima i da nas uvrsti u ponizne, jer kako je rekao Poslanik s.a.v.s., stanovnici dženneta su slabi i skrušeni muslimani.

Ibn Abbas r.a. prenosi da je jednom došao čovjek Poslaniku s.a.v.s. dok su ashabi r.a. sjedili s njim. Taj čovjek bio je važan i najpočastvovaniji u svom plemenu. Poslanik s.a.v.s. upita ashabe: “Šta kažete za ovog čovjeka koji je prošao pored nas”? (Mi danas vidimo puno takvih ljudi koji stanu na minber i govore kao da znaju sve i kao da su najpočašćeniji, što nam zaista pokazuje ovaj hadis). Jedan od prisutnih reče: “Taj je od strane ljudi najpočašćeniji i najpoštovaniji, da zaprosi neku ženu, njeni bi jedva dočekali da svoju kćer udaju za njega i on bi se prvi zauzeo za bilo koga u nekoj dunjalučkoj stvari jer je ugledan i ima čast”. Poslanik s.a.v.s. je šutio. Tada neki drugi čovjek prođe pored njih i Poslanik s.a.v.s. upita drugove: “Šta mislite o ovome”? Jedan odgovori: “To je jedan od najsiromašnijih muslimana, nema bogatstva ili kuće, nema ni mjesta gdje živi, ne posjeduje ništa od dunjalučkih stvari, kad bi želio da se oženi mi mu ne bismo dali naše kćeri, da hoće da se zauzme za nekoga to ne bi bilo prihvaćeno i da on nešto govori niko ga ne bi slušao jer je to obični čovjek na koga niko ne obraća pažnju”. Poslanik s.a.v.s. na to im reče: “Ovaj siromašni čovjek je daleko bolji nego onaj prvi koji je bogat, čak i da je Zemlja prepuna takvih. Taj siromah puno više vrijedi kod Allaha nego bogati, arogantni neznalica koji kupuje ljudsku odanost svojim novcem!”

Taj siroti čovjek mogao bi biti jedan od onih navedenih u hadisu: “Ako bi oni Allaha za nešto zakleli, Allah bi im zasigurno to udovoljio”. Zato nemojte ljude cijeniti prema vanjskim aspektima, gledajte samo u stvarnost njihovih poslova, kao što je Poslanik s.a.v.s. želio da ljudi razumiju kroz ovaj primjer.

On s.a.v.s. izgovorio je riječi vrlo lijepe i lahke na jeziku: “Ja sam poslan samo da upotpunim lijepu narav kod ljudi” (Buhari u knjizi Adab el-Mufrad). I da poduči ljude da Allaha slave i zahvaljuju Mu, da održavaju dobre odnose među sobom a ne da izazivaju neprijateljstvo, ne da špijuniraju jedni druge nego da budu kao braća, kako Gospodar kaže u Svojoj Časnoj Knjizi: „I svi se držite Božjeg užeta vjere islama i ne razilazite se u razne grupe“ (Ali-Imran, 103). Budite zahvalni Svome Gospodaru što živite tamo gdje nije rat, gdje nema eksplozija i što ste sigurni u domovima i na ulicama. Zahvaljujte Allahu dž.š. na tome i prisjetite se šta je rekao: “Zaista Allah obasipa milošću Vjerovjesnika, a Njegovi meleci mole oprost. O vjernici, veličajte ga i pozdravljajte ga selamom” (El-Ahzab, 56).

Poslanik s.a.v.s. kazao je: “Doći će ogroman čovjek na Sudnjem danu a Allah će Svoje robove pozvati na obračun.  On dž.š. pozvaće i čovjeka koji je ogroman u slavi i veličini i koji sebe smatra važnim. Taj veliki čovjek napuhan kao balon ne vrijedi kod Allaha ni koliko je težak jedan komarac!“ Kad taj ogromni čovjek i sva njegova djela buda stavljena na Mizan-vagu, ništa od toga neće vrijediti ni kao krilce komarca!

O vjernici! Budite braća i nemojte se oholiti jedan nad drugim. Smrt vam dolazi pa ćete uskoro ući u mezar manji nego vaš sadašnji krevet. Kako onda možete biti arogantni i praviti se važni? Umjesto toga, bolje vam je biti ponizni prema drugima i znati da ste niži od njih. Tražim oprosta za sebe a dobre vijesti su za one koji traže oprost. Vi kojima nedostaje svjetlost njegove ljepote i kojima treba njegovo posredovanje, donosite salavat na Poslanika s.a.v.s. Allahume salli `ala Muhammed ve `ala ali Muhammed kema sallejte `ala Ibrahim ve `ala ali Ibrahim…. 

El-Fatiha.