Ti ljudi nisu čisti, oni nemaju taharet.
Čistoća je glavnina naše vjere, njena baza. Čovjek bez tahareta nema vrijednost. Kad neko umre, a nije imao taharet, biće jako daleko od vjere.

Molim Allaha da nas ne učini takvima. Mi moramo da budemo čisti, naši životi moraju da budu čisti. Vi trebate biti časni, vaš posao mora biti častan. Ne smijete se trošiti na svađe, trebate biti organizovani, i imati taharet ! Trebate biti vješti, ne smijete biti zli, čovjek koji nema taharet je kao ovca. Čovjek bez vjere nema vrijednost nikakvu. Šta je to što ljudima daje čast ? Je li to dobar posao koji ima ? Je li to bogatstvo koje posjeduje ? Ništa od ovoga ne daje čast čovjeku, jer su sve to privremene i ograničene stvari, i ne pripadaju čovjeku. Čovjek koji ne može da kontroliše samoga sebe biće svrstan u četveronožnu skupinu ( Mevlana misli na životinje ). Vjera predstavlja čistoću, vi trebate biti čisti, jesti čisto, piti čisto, govoriti, raditi čisto, i sve što se dotiče vas da bude čisto. Šta nam to vjera naređuje, naređuje nam da budemo čisti, budite čisti ! Ali nažalost rijetki su oni koji paze na čistoću. Danas je cijeli dunjaluk i ljudi koji žive postali nečisti, ako bi tražio čistog ne bi ga našao. Ispričat ću vam priču.

Lisica i zmija su se sprijateljile. Išle su zajedno svuda, družile se. Jednom su išle kroz šumu i onda su naišle na rijeku. Lisica je htijela ući u vodu i preplivati na drugu obalu. U to se javi zmija i reče:”O lisico, mi smo se družile sve vrijeme ali sad nas ova rijeka razdvaja jer ja je ne mogu preplivati, mene bi rijeka mogla odvući sa sobom, bojim se.” Lisica reče:”Pa šta da radimo?” Zmija reče: “Mogle smo ovako, ja ću tebi se omotati oko tijela i vrata a ti preplivaj rijeku.” Lisica se složi s tim i prepliva rijeku, kad je stigla do obale, reče lisica: “Evo rijeka je iza nas, sad možeš sići s mene i da nastavimo put.” Zmija reče: “Ja to ne mogu uraditi, nemam naviku da popustim svojim žrtvama, neću se odmotati, ti ćes biti moja hrana.” Lisica je ipak lisica, ona počne u tom trenutku da glumi plakanje govoreći zmiji: “Bili smo prijatelji, zajedno smo putovale i družile se, možemo li se makar oprostiti, želim zadnji put da vidim tvoje lijepo lice.”

Današnji ljudi su upali u ovakvu situaciju, nema više ljudi, onih pravih istinskih ljudi. Islam ne prihvata ponašanja kao kod lisica, zmija, Islam od vas želi da budete LAVOVI! To Islam želi! Ako želite islam onda bi trebali da budete kao lavovi, a ne lisice i zmije. Svi nevjernici imaju lisičije osobine.

Lisice, zmije, sve je puno ljudi s njihovim osobinama. Zbog toga i ne žele istinu, da li ljudi s osobinama lisice žele vjeru, ne žele. Da li ljudi koji grizu žele istinu, žele Islam, ne Žele. Ljudi 21. stoljeća su postali lisice i zmije.
Islam će doći i ljudi će opet biti ljudi.
Čuvajte svoj Islam, čuvajte svoju čast, jedinu na dunjaluku i ahiretu! Wa min taufik! El-Fatiha!

O ljudi! Budite lijepi, nemojte biti oni ružni. Tewbe ja Rabbi, Tewbe estagfirullah! Esselamu alejkum, ljudi Islama, ljudi znanja, robovi Allahovi! Ja men Huve juhibu-l-muhsinin. Allah voli one koji čine dobro. Ja Rabbi, učini nas od onih koji imaju ihsan, moralno savršenstvo, jer su oni lijepi ljudi! Nema dobrote u ružnim ljudima. Ono što čini osobu ružnom je prljavi čin, grijesi, nevjerovanje. On dž.š. oblači svjetlošću one koji vjeruju, a one koji ne vjeruju ostavlja u tami. Tewbe ja Rabbi, pošalji nam pomagače!  Fatiha!
Ovo je prvi blagoslov i prvo obraćanje u svetom mjesecu Rebiu-l-Ahiru 1433. hidžretske godine cijelom čovječanstvu. Budite lijepi, nemojte biti ružni! Budi onaj pravedni, nemoj biti okrutan! Budi onaj dobar, nemoj biti loš! To je ono što Allah Uzvišeni želi i kaže: “Budi lijep!” Budi lijep, ne postoji druga naredba. To želi naš Gospodar: “Ja sam lijep i volim one koji su lijepi”, kaže Uzvišeni Allah. To sve piše u Indžilu (Bibliji), Tevratu (Tori), Zeburu (Psalamu) i Časnom Kur'anu, ma ša Allah. Gospodaru naš! Pošalji nam pomagače i podari nam mudrost i razumijevanje, tako da možemo misliti!
Stoga naš Vjerovjesnik a.s. kaže: “Jedan sat dubokog razmišljanja o Allahu dž.š. je bolji od 70 godina ibadeta. To je razmišljanje, kako lijepo! Beskrajni selami za Sultana vjerovjesnika a.s.! Niko od nas ne može zamisliti kolika je njegova slava u Allahovim očima. Neka je vječni salawat i selam na Najvoljenijega a.s.!
Ovo je dovoljno. Fatiha!

Prvi tehmid (zavhvala) je bereket današnjeg dana. Spustiće se dolje i Allahov nebeski gnjev će izbrisati one ružne sve dok samo oni lijepi ne ostanu na Zemlji. Neće ubijati ali će vraćati u život. Nemoj oduzimati nekom njegovo pravo, nego mu daj što mu pripada. Pomozi i dobićeš nagradu za to. Bježite od ružnoće i budite lijepi – ovo je sažetak svih svetih knjiga.
Došla mi je naredba da ovo objavim ljudima iz moje bolesničke postelje, tako sam ja informisan danas. Cijeli svijet može čuti, svi ljudi mogu čuti i reći da je to istina. Ako postoji neko ko misli da je pogrešno ovo što sam rekao iz kreveta, što dolazi u moje srce, neka ne preživi do sutra! Tewbe ja Rabbi! Približi nas lijepima a od nas odstrani one ružne. Ko je onaj ružni ? – Šejtan. Ko je onaj lijepi? – Sultan poslanika a.s. Ovo je dovoljno. Fatiha.

Bismilla je nepresušni izvor snage.
Ko kaže započeo sam svoj posao sa Bismillom i nisam uspio, znajte da taj laže !
Za svaki hajr postupak ili posao izgovorite Bismillu, i rezultati će doći, bez obzira na okolnosti vi morate vidjeti rezultate.
Ogromna je snaga koja nam je data preko bismille. Ona može da zaustavi rakete, stotinu raketa. Može planetu da pomjeri iz njene oribite.
Snaga Bismille se ne nalazi nigdje drugdje.
Najveću snagu dobijamo od Bismille. Ona može da obara rakete, da zaustavlja vojsku. Ali šejtan je učinio da to ljudi zaborave.
Svi su ostali bez njene snage, radjaju se bez Bismille, započinju poslove bez Bismille, i svaki njihov posao propadne.

Riječi koje bi mogle da opišu Bismillahir-Rahmanir-Rahim, do kraja svijeta ne bi prestale opisivati. Tolika je veličina i snaga Bismile.
Stoga kad započinjete biko kakav posao, počnite sa Bismillom.
I vaš posao će biti jak i uspješan. Jedino nije moguče početi loš posao sa Bismillom.
Nemoguće, to izaziva strah, strah i strah. Može li čovjek piti alkohol i izgovoriti Bismillu, nema šanse, to izaziva strah.
Bismillahir-Rahmani r-Rahim. Bismillahi alladhi la yadurru ma`a Ismihi shay'un fi al-ardi wa la fi as-sama'i wa Huwa as-Sami`u al-`Alim. Izgovarajmo Bismillu da se oslobodimo nevolja!

Izgovarajte Bismillu i ničeg se ne plašite.
Imam Mehdi a.s., će tekbirima i bismillom cijeli svijet okrenuti. Zaustaviti svu tehnologiju, brodove , avione. Hvala Gospodaru Svijetova kad nam je dao Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Neka vaši domovi budu sretni, neka vaši poslovi budu uspješni, neka prepreke ne stoje na vašem putu, neka se otvori za vas bereket! I ne bojte se ničeg i nikog, posebno ne onih koji nemaju Bismillahir-Rahmanir- Rahim!

Bismilla je sa nama, zato ne plašite se!

El Fatiha!

 Gospodaru tražimo utočište kod Tebe od izjava i mišljenja koja dolaze odjednom i iznenada, mi smo bespomoćni, slabi, pošalji nam Sultana o Gospodaru, u čast tvom Pejgamberu a.s. neka ove tegobe Saffera odu od nas, neka ljudi i džinni budu u pravoj vjeri, dozvoli Gospodaru da Te veličamo, dozvoli da donosimo salivate! Trebamo da se sjećamo Allaha Svemogućeg, jer ako budemo, naći ćemo u tome snagu, Zikr daje snagu ništa drugo, zapamtite ! La havle ve la kuvvete illa Billah! Mi moramo da se posvetimo Zikru, za to smo i stvoreni. STVORIO SAM LJUDE I DŽINE SAMO DA MI SE KLANJAJU. JA OD NJIH NE TRAŽIM OPSKRBU, NITI DA ME HRANE.Kako to Allah Uzvišeni lijepo objašnjava. Ali mi to ne čujemo, ljude zanima zabava, igra, pokoravanje nefsu. Šejtan je zaveo ljude do tog stupnja da je to nemoguće objasniti. Ljudi, žene, divlji i izgubljeni. Neka nas Allah ne ostavlja sa izgubljenima i divljima! Gospodaru daj nam da živimo čisto, preselimo u čistoći, i dođemo pred Tebe čisti, bez ičega čega bismo se stidjeli! Amin!

Gospodaru Ti znaš da smo mi slabi, pokaži nam zastavu Islama! Pokaži nam, Ja Rabbi Sahbil Vakta, počasti nas Gospodaru da mu služimo! Gospodaru neka naredne generacije ovako odrastaju, sa ovim nijjetima! Ti si Kadir el Muktedir! Mi smo ostavljeni bespomoćni! Odstrani od nas Gospodaru ovaj osjećaj bespomoćnosti, i daj nam da trčimo da Te veličamo i da Ti sluižmo! Neka ne budemo od onih koji trče za dunjalukom! Amin! Ti si Subhan, Ti si Sultan ja Rabbi! Ti si Subhan, Ti si Sultan ja Rabbena! Ti si Subhan, Ti si Sultan ja Rabbena! Ti si Subhan, Ti si Sultan, Ti si Subhan, Ti si Sultan! Welhamdulillahi rabbil alemin, El –Fatiha!

Do boljih dana braćo! Selam alejkum!

Allah dž.š. koji je ljudima darovao nafaku, onima koji znaju za Njega daje na lagan način. Jer ovi drugi koji ne znaju za Allaha bore se ovamo, tamo – po čitavom svijetu i opet to ne mogu pronaći sami, njihovi stomaci nikad nisu puni. Ni njihovi stomaci niti oni nisu nikad zadovoljni zato što su napustili Allaha. Aman ja Rabbi, tewbe ja Rabbi. Tewbe ja Rabbi, tewbe estagfirullah. Kažem “Neka Allah učini da mi ne budemo od njih”. Tewbe ja Rabbi, tewbe ja Rabbi. Aman ja Rabbi.

Ima nešto i iza ovoga, iza ovoga sad, a to je kabur. Gdje će oni pobjeći od tegobe u kaburu? Tražimo utočište kod Allaha. Mi tijelo čovjeka pokopamo i ostavimo ga ali kabur zove “Dođi mi, sad mi dođi…” Aman ja Rabbi. Kabur je ili bezdan džehennemske vatre ili džennetski vrt. Danas su 99% ljudskih kabura bezdan džehennema. Zatrpate nečiji kabur i ostavite ga unutra. A kabur mu kaže “Sada dođi meni”. Aman ja Rabbi. Oprosti nam Gospodaru. Neka nam On dž.š. pošalje Učitelja koji će nas popraviti. Čekamo ga, ja ga čekam. Treba da se popravimo i da zateknemo svoje kabure kao neki od džennetskih vrtova. Svi kaburi puni su zmija i stonoga. Da nam Allah oprosti. Gospodaru, oprosti nam!

Daj da dočekamo dobre dane! Ne odvajaj nas od Dina i imana, Gospodaru! Ne odvajaj nas od puta Tvog Voljenog Poslanika! Nemoj nas lišiti ljubavi Tvog Voljenog! Daj da živimo sa ljubavlju Tvojih poslanika s.a.v.s. i evlija! Daj nam da se osvijestimo i da ponesemo Tvoju zastavu, o Gospodaru! Oprosti nam, nemoj nas ostaviti u rukama naših prljavih nefsova! Fatiha!

Ja se ne bojim smrti ali se brinem kako ćemo patiti u kaburu. Šta li ćemo zateći u svome kaburu? To je moj strah i toga se bojim. Kroz kakvu vrstu patnje će osoba proći u tako malom prostoru? Tamo unutra kaburu je naređeno da se stijesni. Kosti leže jedna preko druge u kaburu. Nije dopušten nikakav zvuk izvana, ništa niste u stanju da vidite, ako pokušate čuti nešto ni to ne možete. Ne možete ni zamisliti kakvo je to stanje, aman ja Rabbi! Tewbe ja Rabbi!

Svako misli da je ovo samo igra – misle da je Islam neka bezvezna stvar. Ili dolazak na ovaj svijet, ljudi misle da su došli radi zabave. Na dunjaluk smo došli s razlogom. Ko god da nas je donio ovdje, za to postoji razlog. Došli smo ovdje zbog nečega, nismo stvoreni bez ikakve svrhe. Kad zasadimo drvo, maslinovo drvo, za šta je ono? Da daje masline. I mi smo takođe stvoreni i treba da činimo dobra djela. A to je da poštujemo i volimo Svevišnjeg Allaha i da izvršavamo Njegove naredbe. Iz razloga da bi nam bila data čast. Ja Rabbi, tewbe ja Rabbi! Fatiha. !

Neka nas Allah ne odvoji od Njegovog dobrog puta. Allah dž.š. kaže: “Pa ima li ikoga ko bi pouku primio?” (El-Kamer, 15. ajet). On dž.š. pita da li iko razmišlja o tome? Oni žele, evlije žele da mi ovo kažemo – razmišlja li iko o tome? “Muzzekirin” – šta znači Muzzekirin? Poučen, ko je pouku primio. Ima li iko da o ovome razmišlja, iko ko ovo razumije!? Nek nas je sram! Nek nas je sram što nismo bili u stanju služiti svome Gospodaru! Sram nas i stid bilo!

Nešto ćemo reći o duhovnom zadovoljstvu. To je ljepša tema. Na primjer, kad je zlato u zemlji niko ne raspoznaje je li ono prašina ili komad zlata. Nema vrijednost, ali nakon svih pomenutih procesa i pod sjajnom rasvjetom, sve oči su uprte u njega, pa kažu: “Kakva fantastična izrada”. Tada taj komad zlata postaje ponosan jer je bio ništa a sad je postao nešto. Ovo mi ne govorimo na nivou dunjalučkih stvari nego kažemo kako to izgleda u očima Allaha Uzvišenog. Jer sve evlije, meleci, Poslanik s.a.v.s. i Allah dž.š. vide tu osobu koja sada izgleda kao sjajno remek-djelo svoga Majstora.

Nemojte za sebe reći: “I ja sam takav”. Nekad ljudi kažu: “U tebi smo vidjeli dobar materijal i od tebe ćemo napraviti opernog pjevača. Ili, našli smo dobar materijal u tebi pa ćemo načiniti arhitektom”. Vidite, to ide kako je ko odabran, od milijardu ljudi samo neki su vodeći u svojoj struci jer su za to odabrani ljudi. A to je određeno od strane Allaha dž.š. Ne ide to po principu: “Ja sam izabran, ovo je moje mjesto”. Ne, to ne ide tako. Treba majstor da postavi svoje remek-djelo. Takvo nešto se i zove remek-djelo, zar ne? Nijemci obično izrađuju najbolja remek-djela, Allah ih je odabrao za to. A Turci, mi pravimo najbolji doner i niko se s nama u tome ne može takmičiti.

Zato svako mora znati šta je njegovo područje. To je vrlo važno – kako možemo doći do duhovnog zadovoljstva. Kad je Allah dž.š. stvorio dunjaluk rekao je da je prazan. Onda je On dž.š. stvorio životinje, biljke i sve ostalo. Pa je rekao: “Mora neko boraviti ovdje”. Znate već priču o Sejjidina Ademu a.s., kako je došao i kako ga je Gospodar poslao na dunjaluk.

Kad je Adem a.s. poslan, dunjaluk je bio zapravo jedna divljina. Postojalo je drveće, biljke, životinje, a kad je šejtan izbačen iz dženneta, sa te svoje deredže on je došao na dunjaluk jer je znao da je to drugo mjesto Adema a.s. I odmah je počeo govoriti životinjama: “Allah Uzvišeni šalje vam gospodara koji će upravljati vama”. Tako je u životinjama izazvao neprijateljstvo prema ljudima. Kad je Adem a.s. stigao na Zemlju sve životinje su ga napale. Onda je od Allaha dž.š. došla naredba – prvoj životinji koja ti priđe stavi ruku na glavu. Prvi koji ga je napao bio je pas. Adem a.s. stavio je ruku na njegovu glavu govoreći mu da se smiri. Tada je pas postao životinja koja je čovjeku najodaniji i najbolji prijatelj. Pas se odmah okrenuo ostalim životinjama i počeo je lajati pa je Adem a.s. bio spašen od životinja jer su one sad bile uplašene. Subhanallah, ovako je bilo kad je Adem a.s. došao na Zemlju, tako je počela civilizacija. A onda je civilizacija postala neprijateljska, ljubomorna, znate već priču o sinovima koje je imao Adem a.s. Ne želim ići u detalje ali mi smo danas na kraju vremena. Danas više i ne možete vidjeti civilizaciju, vidite samo divljaštvo. Ovo je bio mali, mali uski ulaz kroz vrata duhovnog zadovoljstva.

Subhanallah, Allah dž.š. načinio je to tamnim i zatvorenim ali je ostavio malu šupljinu da možemo osjetiti okus duhovnosti. Zbog toga i ne vidite puno ljudi koji dolaze i slušaju sohbete jer su potonuli u divlji svijet pa njima duhovnost više nije privlačna. Ustvari oni je i ne poznaju, ne mogu je vidjeti, jer da je vide bili bi ovdje. Bili bi na mjestima koja Allah dž.š. voli. Zato je vrlo važno za nas da znamo šta smo dobili. Da shvatimo čime nas je Allah dž.š. darovao i moramo biti veoma zahvalni za ovo čime smo počašćeni.

Svako ko posjeduje ovu duhovnost je kao jedno remek-djelo. Elhamdulillah, on je remek-djelo čak iako nije prošao kroz preradu zlata jer u današnje doba šejhovi i muršidi pokušavaju taj proces da olakšaju. Pokušavaju to pojednostaviti jer inače ne bi bilo nade ni života, zato oni uzimaju jednog po jednog i nedaju im da pobjegnu. Radi toga Mevlana Šejh Nazim kaže: “Da ja vas vodim kao šejh niko ne bi ni bio ovdje. Ja sam samo upravitelj obdaništa”.

Eto zato smo mi najsretniji jer živimo u ovom vremenu a odgaja nas ovako blag upravitelj. Da Allah našem Šejhu podari dug život, zdrav život i da nama da strpljenja za ovo što imamo i što smo dobili, da nas ojača na našem putu jer je zaista smutnja prešla granice. Svako može uništiti svakoga. Zato tražim od Allaha – Ja Rabbi, učvrsti nam stope da ne idemo unazad. Zadovoljni smo svojim mjestom, znamo da ne možemo naprijed ali ako možemo ostati na ovome, za nas je više nego dovoljno.

We min Allahi tewfik, bi hurmet el-Habib bi hurmet el-Fatiha.

 
Jednom je sjedio na balkonu svoje palače i razgledao polja, kad su neka dva prijatelja prolazila tuda. Iako su bili jako daleko od njega njemu je postalo zanimljivo o čemu to oni pričaju, jer su hodali i razgovarali. Jedan prijatelj govorio je drugome, ovo im je bila tema: “Subhanallah, koliku je moć i kraljevstvo Allah dž.š. dao ovom kralju Sulejmanu!”. A drugi je odgovorio: “Ma ša Allah, tako je! Subhanallah to je jako veliki poklon za njega!”. Sultan Sulejman čuo je ovo i sa moći kojom je imao odmah se prebacio do njih i rekao im: “Ja sam Poslanik Sulejman”. Oni su mu iskazali poštovanje: “Nadamo se da nismo rekli nešto pogrešno”. Odgovorio im je: “Čuo sam vaš razgovor i spreman sam da dam svoje kraljevstvo, svoju moć, sve svoje za tu riječ ‘Subhanallah’. Spreman sam da sve napustim!”. Oni su bili iznenadjeni i pitali su: “Kako? Pa to je samo jedna mala riječ!”. Odgovorio je :”To je Pravo Kraljevstvo, to nije ovo koje ja imam, vjestačko i spreman sam da ga dam vama a da ja dobijem to vaše ‘Subhanallah’!”.
 
Eto tako je i kad mi kažemo “Ja Selam”. Dobijamo moć kralja, Sultana Sulejmana. Koliko smo bogati i ne znamo, nemamo pojma. Allah dž.š. to zna i ljudi koje On Svevišnji voli znaju šta to znači. Najbolji primjer je na arapskom:
 
“Es-sihhatu tadžun ala ru’usi ala’s-sihha la jaraha illel merda”
 
Što znači – zdravlje je kruna na glavi zdravih ljudi ali oni koji su zdravi to nikad ne primjećuju, osim bolesnih ljudi koji u to gledaju kao u krunu. Zato mi imamo krunu na svojoj glavi elhamdulillah, ali je ne vidimo. Ja sam bolestan pa kažem drugima: “Pogledajte svoju krunu!” Molim vas da budete svjesni te svoje krune, budite sretni s njom, budite zadovoljni Allahom koji vam je dao tu krunu! Ali i dalje govorimo – ma ne, možda bi bilo bolje da imamo mišiće ili da možemo trčati ili, ili, ili… Vi imate nešto najdragocjenije. Možete lijepo sjediti, govoriti, trčati. Neka nam Allah podari da shvatimo šta posjedujemo! Šta vi imate, šta ja imam!?  Šta ko od nas ima!?
Evo nešto što je došlo danas u moje srce a to je Emrullah. Šta je Emrullah? Zapovijed Allaha dž.š. Sve se dešava po zapovijedi Allaha dž.š. Ništa nije bez Njegove naredbe ali mnogi kažu “Kako ta naredba dolazi?” Ima evo već dvije sedmice kako je kiša ovdje počela da pada i ostrvo je ozelenjelo. To je Emrullah, kiša je pala radi trave, jer sjeme divlje trave odmah s kišom počelo je rasti. I kiša i trava su jako sretne i pokoravaju se Allahovoj odredbi.
I mi ovdje imamo djecu, imamo nasljednike. Puno ljudi kaže da su im djeca postala nevaljala i da se moraju vratiti imanu i Islamu. Vaš zadatak je da posijete to sjeme u njihovo srce. Ako kažu La ihale illallah Muhammedun Resulullah i odrastaju uz vas, ne brinite se jer ste već posijali sjeme u njihovo srce. Emrullah će doći, nemojte sumnjati u to, kao kiša od koje sjeme proklija. Ovo je zato jedna od vrlo važnih tema za naše sestre i braću koji imaju djecu i koji su stalno zabrinuti za njih. Vaša briga mora biti da uspijete posijati to sjeme u njihovo srce. Nakon toga, ono dalje nije vaš posao. Ne morate činiti ništa nego samo da čekate jer Emrullah će doći. Allahova zapovijed će kao kiša doći u njihovo srce…
Tako je i sa mnom, neka mi Allah oprosti jer je meni Emrullah potrebniji nego vama i zato kažem: “Tewwbe ja Rabbi, tewwbe estagfirullah!”, dok moj brat Šejh Mehmed može za sebe reći: “Šukr ja Rabbi, šukr elhamdulillah!”.
 
Ve min Allahi et-Tevfik bi hurmet el-Habib, bi hurmet el-Fatiha!