Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Životni teret je težak i ako to dozvolimo može da nas pritisne.
Ako nismo duhovno jaki ne možemo opstati. Može biti da je neko vjernik, ali da mu je duhovnost slaba i onda ne može da nosi teret života.
Oni koji ne vjeruju oni pogotovo ne mogu da se nose sa težinom života. Sve mogu da uljepšaju, svoj fizički izgled, svoju kuću, svoju okolinu, ali ne mogu da nađu sreću, jer je njihova duša bolesna ili je gladna.
Možeš koliko želiš da posvetiš pažnje svom fizičkom tijelu, ali ako ti duša nije nahranjena, ne možeš biti sretan. Možeš jesti najbolja jela i sjediti na najboljim mjestima, ali nećeš biti sretan. Tome je potpuno suprotan onaj čija je duhovnost jaka i on je zadovoljan i sa najmanjim stvarima, pa i najobičnije jelo njemu daje šifaluk, liječi ga.
Da bi čovjek našao ravnotežu u ovom životu, mora obratiti pažnju na te stvari. Cilj našeg dolaska na ovaj svijet nije u dunjaluku, da nešto zaradimo na dunjaluku. Šta god zaradimo to ćemo ostaviti kad pođemo. Cilj našeg dolaska na dunjaluk je da zaslužimo ahiret i Allahovo zadovoljstvo, a to nije lahko.
Sigurno da ćemo biti iskušavani, sigurno da ćemo prolaziti kroz teške probleme, ali onaj koji vjeruje znat će da to sve dolazi od Allaha dž.š. i zato će se strpiti i čekati. Ako je duhovno slab, on ne može da bude strpljiv i biće mu teško.
Da bi duhovno bio jak čovjek mora da ima ravnotežu. Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, ne može da napreduje duhovno. Onaj ko troši previše energije na dunjalučke stvari, on nema snage za duhovno putovanje.
Trebaš dunjaluku pokloniti onoliko pažnje koliko je dovoljno i onoliko vremena koliko je potrebno, a svu preostalu snagu koristiti na jačanje svoje duhovnosti.
U svakom teškom momentu sjeti se Allaha dž.š. Sigurno će ti otvoriti jedna vrata. Kada ne možeš da se nosiš sa problemima, čini zikr. Uzmi tespih i uči. Doći će ti duhovna snaga.
Nasuprot duhovne snage, ovozemaljski problemi su neznatni. Uči: ”La ilahe ilallah, la ilahe ilalah, la ilahe ilallah Muhammedun Resulullah alejhi salatullah.”
Naš Mevlana Šejh Nazim k.s. je govorio da kad god nam je teško da se sjetimo se la ilahe ilallah Muhammedu Resulullah što učimo u našem naksibendijskom zikru Khatm Khadzaganu i Allah će skinuti sav teret koji pao na tebe.
Nijedan teret ne može da izdrži snagu tevhida. Iako se nalazimo na dunjaluku ako ne budemo zanemarivali svoju duhovnost onda će nam i ovaj dunajluk postati prijatno mjesto. Kad nam se otvore vrata duhovnosti, onda dunjaluk neće imati više nikakve vrijednosti u našim očima. Vidjet ćemo da on nema nikakvog smisla i sve ono što nas muči i što nas brine vidjet ćemo da su to samo šejtanove vesvese. On nas nikad ne pušta na miru. Njegov je zadatak da nam smeta i da nas zbunjuje.
Ili će te pokušati odvratiti sa Alahovog puta ili će te pokušati usporiti na tom putu i navesti te da što manje ibadetiš. Svi problemi koji te zabrinjavaju su ustvari šejtanove vesvese.
To ne može biti Rahmani, jer ono što je Rahmani može da bude samo pozitivno. Ako osjetiš neku tegobu i nelagodnost, odmah zaključaj svoje srce, jer šejtan nastoji da te zbuni. Prouči Bismillu i 100 salavata i odmah će ti biti lakše.
Zatvori vrata svog srca, nek budu zatvorena za šejtana i onda ti neće moći ništa šaptati na uho. To je kao bunar bez dna i kad počnemo misliti o problemima, ne možemo da se oslobodimo tih misli. Ako je taj problem nešto od Allaha, neko iskušenje, onda trebaš da budeš strpljiv, a ako je šejtanova vesvesa, onda trebaš zatvoriti vrata svog srca.
U svakom slučaju moraš naći izlaz. Ništa ne smije da te skrene sa Allahovog puta, jer kad se okreneš Allahu dž.š. sve ono što te je brinulo i što ti je bilo teret, sve će to nestati. U suprotnom ako se okreneš prema problemima, upast ćeš u njih. Izgubit ćeš na vremenu, izgubit ćeš na snazi, a vrijeme nam je svakako ogranićeno na ovom svijetu.
Svaki dan koji provedemo na ovom dunjaluku je vrlo dragocjen, jer nam je ograničeno vrijeme boravka ovdje. Naš cilj je Allah dž.š. i sve drugo ne treba da nas brine, jer sve drugo je ustvari smetnja da bismo skrenuli sa tog puta.
Obratite pažnju na tu tačku. Da bi insan krenuo pravim putem, on mora da sebi odredi pravac i ako drži na umu sve to, neće skrenuti s puta i neće izgubiit na vremenu. Neće protračiti vrijeme na bezvrijedne stvari, nego će svu svoju snagu iskoristiti da korača Allahovim putem i onda će mu se otvoriti sva vrata. Allah dž.š. će mu dati smiraj, njegova duša će biti spokojna.
Shvatit će smisao istinske sreće. To nije sreća kakvu mi poznajemo, nego je to istinska sreća. Sve što je ovodunjalučko je prolazno, a ono što dolazi od Allaha dž.š. je vječno. Sve što je od Njega je beskrajno i tu je da zauvijek ostane.
Što više smo u tome, osjećamo sve veću slast. Takav je pravi duhovni put. Kad osjetimo njegovu slast, ne možemo je se zasititi, jer naša duša stalno želi da osjeti tu slast. Što smo duhovno jači to sve više želimo da osjetimo slast duhovnosti i sve tako dok ne dođemo do svog konacnog cilja, do Allaha dž.š..
Da nas Allah dž.š. zauvijek zadrži na Svom putu inšAllah. Da nas na tom putu ne usporavaju dunjalučke brige i da se naša duša hrani stvarnim, istinskim Rahmetom. Nek se nam se srce i duša njime hrani, jer to je put besmrtnosti.
Fatiha!
