šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Neka je hvala Gospodaru svih svijetova, neka je selam na Pejgambera s.a.v.s. i selam Allahovim prijateljima evlijama. Da nas Allah dž.š. ne odvoji od njihovog puta.
Najjednostavniji način da se objasni kako naći pravi put je da nađemo put evlija koji će nas dovesti do puta Pejgambera s.a.v.s., a ko nađe put ,Muhammeda a.s. naći će i Allaha dž.š. i Njegov put.
S vremena na vrijeme prekontrolišite u kakvom ste halu, u kakvom ste stanju , s kim sjedite ,u čijem ste društvu. Insan ne skreće preko noći s Allahovog puta nego polahko vremenom.
Prvo se počinje udaljavati od svog cilja i onda se okrene u drugom smjeru koji ne vodi prema Allahu dž.š. nego na drugu stranu. Zato se svaki dan presaberite, jer ako se malo skrene sa puta i odmah se pokaje to vas neće odvesti u propast ,ali ako se nastavi na taj način to je problem. Zato je Allah dž.š. ostavio vrata svog oprosta uvijek otvorena.
Čim vidimo da smo skrenuli sa puta odmah se trebamo pokajati. Čim pogriješimo trebamo tražiti oprost. U današnje vrijeme i ako ne griješimo trebamo tražiti oprost, jer nema te osobe koja će se navečer vratiti kući a da nije gdje pogriješila. Krenuli smo teškim putem i zato dobro držite pravac, nemojte krivudati.
Ne odvajajte se od Allahovog i Pejgamberovog puta.Insan treba da razmišlja da njegov Islam ne bude na pamet. Naučili su nas takvom Islamu koji nema duše. Naučili su nas islamskim šartovima i svim tim teoretskim pojmovima, da je islamskih šartova pet, imanskih šartova šest, da ima trideset i dva farza itd. To sve naravno treba znati, ali da to ne bude mehanički nego da nam bude pri srcu. Dušmanima Islama odgovara da muslimani budu kao roboti.
Dovoljno da klanja pet vakat namaza, a da ne razmišlja zašto ni radi koga klanja. Kad počne razmišljati to je za njih već opasno. Ko god krene duhovnim putem za njih predstavlja opasnost, jer on onda dobija duhovnu snagu, a ko ima duhovnu ima i fizičku snagu. Oni to žele da spriječe i kažu: “Ti samo klanjaj, idi u džamiju i nema problema. Šta još više hoćeš, pa svakako je džennet tvoj. “
To ne treba da bude cilj muslimana, to je površan Islam. Musliman mora da ima svoj duhovni svijet i tek tada će biti vlasnik istinske snage – kuveta i onda će zahirski kuvet prerasti u duhovni kuvet.
To je za druge opasno, a za muslimane to je put selameta. Odvoj se od tog mehaničkog vjerovanja i okreni se prema hakikatu. Posveti sebi vrijeme.
Na primjer kažemo da je dunjaluk mjesto iskušenja i ako to naučimo napamet samo ćemo preći preko toga, a kad bi zaista o tome razmišljali to bi nam bilo dovoljno da ne bi morali ništa drugo naučiti. Ako čovjek musliman duboko razmišlja o nečemu to će mu donijeti spas.
Dunjaluk je zaista mjesto iskušenja. Onda treba misliti o tome šta je iskušenje. Treba početi razmišljati u pravom smijeru. Treba proći iskušenja na ovom svijetu da bi se zaslužio ahiret i pripremiti se za smrt. Ko bude spreman za smrt ona će za njega biti poput svadbe. To se kaže za Hz. Mevlanu Rumija, a ustvari potiče od Aiše r.a. Ona se pripremila za smrt kao za vjenčanje. Obukli su je kao da se udaje, jer to je bio dan kada će se ona sastati sa Pejgamberom s.a.v.s.
Zato kažemo da je ovo mjesto iskušenja da trebamo zaraditi ahiret, a u isto vrijeme primorani smo da radimo i za ovaj dunjaluk. Kad to neko kaže kako da njegov cilj bude dunjaluk.
Na primjer student koji ide na ispit matematike, a on se cijelo vrijeme pripremao za književnost. Došlo je vrijeme ispita i suočio se sa morem cifara i pita:” Šta je ovo sve brojevi? Ja nisam znao i učio sam nešto drugo i ne znam odgovor.” Ako ti je rečeno da je ispit iz matematike što učiš književnost? Rečeno ti je da se spremaš za ahiret, a ti radiš za dunjaluk. Doći će meleci i pitat će te ko je tvoj Gospodar. Reći ćeš da je tvoj Gospodar dunjaluk. Pitat će te ko je tvoj Pejgamber. Reći ćeš imam kuću, auto i u banci pare. Melek će reći: “Pitam ko ti je Gospodar, ko ti je Pejgamber, a pare i kuća su ostali na dunjaluku. Šta si donio sa sobom?”
Naš Šejh ef.k.s.nam je tako kroz šalu pričao da bismo bolje razumjeli.
Dunjaluk je mjesto iskušenja i treba o tome duboko razmišljati. Kad kažemo pet vakat namaza, zamislimo se nad tim. Ako kažemo treba postiti, zamislimo se nad tim. Razmišljaj da bi mogao da prodreš u dubinu tog pojma i nemoj se plašiti, jer ako se bojiš ne možeš napredovati na ovom putu. Kad zatvoriš oči slobodno putuj duhovnim svijetom. Kad odklanjaš namaz sjedi i razmisli za koga si klanjao, da li je ovaj namaz kabul, jesam li se na pravi način predstavio vlasniku namaza.
Razmišljaj da ti se otvori put. Kad kažemo put, to je put koji vodi do srca. Kada čovjek počne tako razmišljati Allah dž.š. mu otvara put do srca i tim putem mu dolazi duhovnost. Onda čovjek počinje da osjeća stvarnu slast imana i ibadeta, a slast duhovnosti je beskrajna. Što više je osjećamo to je više želimo. Koliko god je osjetimo biće nam malo i ovo tijelo ti više neće biti na teretu, nego ćeš osjećati lahkoću. Duša će ti naći mir, a kad je duša mirna tijelo nema težine i insan napreduje duhovno.
Da nas Allah dž.š. uputi ka pravom imanu i da pređemo sa oponašanja imana na istinski iman inšaAllah.
Fatiha.
