Šejh Ismail ef.                                           

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim 

 

Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat na Muhammeda s.a.v.s. Nemojte zaboraviti da zahvaljujete Allahu dž.š. i da donosite salavate na Pejgambera s.a.v.s. I ako ne teče voda dovoljno je da malo kaplje jer tada se barem neće ugasiti duhovnost u životu te osobe. Ako samo zahvaljuje Allahu dž.š. i ne zaboravlja na salavate Pejgamberu s.a.v.s. ta osoba neće skrenuti sa pravog puta. A i ako skrene doći će joj pomoć i vratit će se na pravi put. To je tako na početku puta, a oni koji žele da nastave tim putem, nastavit će ga jedino sa edebom i muhabetom, jer nema drugog načina. Ko zaboravi na te dvije stvari on je skrenuo s puta. To ga ne izvodi iz Islama, ali će skrenuti s duhovnog puta. Trudit će se, trčat će, ali neće moći naprijed. Mislit će da napreduje, jer danonoćno ibadeti, ali da samo pogleda iza sebe vidio bi da je uvijek na istom mjestu. Ako želiš da ideš naprijed trebaš voditi računa o edebu, a ako hoćeš da brzo napreduješ trebaš imati i muhabet. Možeš krenuti putem, ali ako hoces da napreduješ na njemu treba obratiti pažnju ne samo na ibadet nego i na ove dvije stvari, inače ćeš se uzalud truditi i bićeš na meti šejtanu. Zato obrati posebnu pažnju na svoj edeb i na svoj muhabet. Što smo rekli da je edeb? To znači da Božiji sluga zna dokle može da ide. Niti će se previše spustiti dole, niti će se previše uzdizati, jer sve ono gore je Allahova zona. To nikad ne zaboravi, jer ti nemaš nikakvu stvarnu snagu. Sve što ti dolazi to je samo Allahovom milošću i u kakvom god da si halu nemoj misliti da si ti za to zaslužan. Zato ono što svaki derviš treba da ponavlja je to da ništa nije od nas i to ne samo jezikom nego to treba da bude i dio njegovog imana da ne bi skrenuo s puta. Kad se nađe u nekom halu da ne misli da je to od njega, da ne zaboravi da ne smije prelaziti u Allahovu zonu. Ako nam Allah dž.š. ne dadne snagu i moć i ako nam ne dadne dozvolu, mi sami niti možemo doći na ovaj zikir, niti možemo klanjati namaz, niti Mu možemo hizmetiti. Sve je to Njegova milost prema nama, a ono što je do nas je da budemo zahvalni.Neka nas Allah dž.š..nikad ne prepusti nama samima inšaAllah. Ako samo jednu sekundu padnemo u ruke našem nefsu on nas može raskomadati. Allahu se utječemo od toga. Zato je dobro znati svoje granice da ne bismo ulazili u Allahovu sferu, a i da se ne bismo spuštali niže od nivoa ljudskih bića. Ne zaboravi da  si ti Allahov voljeni sluga i Njegov halifa i znaj kako da čuvaš tu svoju čast. Ti nisi životinja i ne pripadaš životinjskom carstvu, ali ako zaboraviš na svoju čast možeš se spustiti na nivo životinja mada te tada ni oni neće prihvatiti nego će reći: “Bacite ovoga dole!”Zato to stalno ponavljamo i pazite dobro. Nemojte se vremenom opuštati, nemojte se uobražavati, ali nemojte ni sebe ponižavati. Šta smo rekli da je muhabet? Dosta smo već o tome govorili, ali ćemo opet ponoviti. Postoji duhovni saobraćaj odozgo i šejhovi kupe svoje muride i vode ih gore. Oni dolaze noću po nas i vode nas na duhovna putovanja. Ko je spreman dođu po njega. Neke Šejh ne uzima sa sobom. Ako je taj dan nekom slomio srce ili ako je zavađen sa svojim bratom muslimanom bez razloga ili ako je povrijedio nečija osjećanja, on neće biti primljen u taj autobus. Taj dan neće imati izuna. On će ostati da spava kod kuće, a drugi će ići na to putovanje. Da ništa nije uradio taj dan,ali da se pridržavao edeba i muhabeta bio bi primljen na putovanje. Ti možeš čitav dan i noć ibadetiti, ali nećeš dobiti ni jednu hediju koju bi dobio na tom putovanju, jer to je nešto posebno. Onaj koji primi od Allahovog i Pejgamberovog nura, on bude u posebnom halu. To isto nije od nas naravno nego od Pejgamberovog kuvveta. Ako nas samo jednom pogleda,mislimo na duhovni nazar, to je nama dovoljno za cijeli život. Nekad to putovanje vodi i do njega.Mi ne znamo kada i u kom času i svaki dan i svaku noć trebaš biti spreman da te povedu. Šta više da vam pričam? To možete shvatiti i shvatite. Nemojte se inatiti, vi ćete biti na gubitku. Ovaj dunjaluk nije ništa drugo nego jedno smetljište i to je mjesto kome daju vrijednost samo oni koji ne znaju za duhovnost. Neko je lijepo rekao:“ Da ovaj dunjaluk ima vrijednosti koliko i krilo komarca, oni koji ne vjeruju u Allaha dž.š. ne bi našli ni jedan zalogaj hrane, niti bi imali zraka da dišu“. Zato im je Allah dž.š. dao i nemojte da vas to zavarava što oni toliko imaju, jer da je dunjaluk nešto dragocjeno Allah dž.š. im ga ne bi ni dao. Naš cilj nije smetljište nego mi želimo da sakupimo drago kamenje. Doći će vrijeme i kad ti to drago kamenje neće biti dovoljno nego ćeš pitati ko je vlasnik ovog dragog kamenja i to će biti znak da si krenuo pravim putem. Svaki dan i svako veče ćeš biti u drugom halu i tvoja duhovnost će ojačali  i ovaj svijet će ti postati nešto pod tvojim nogama. Nećeš nikako moći uživati u njemu. To ne znači da mi ne uživamo u životu, ali kad jednom budeš sa Allahom dž.š. onda se promijeni ukus ovog dunjaluka i onda počinješ da osjećaš pravu slatkoću i tada svijet za tebe neće više biti smetljište nego bašta puna ruža. Prvo ćeš otići kod Vlasnika te bašte da te vodi kuda želiš. Sve je to do tebe, hoćeš li šetati po smetljištu ili po bašti punoj ruža. Da nam Allah dž.š. podari da uvijek budemo na putu hakka i da budemo u dinu, imanu i Islamu inšaAllah. Fatiha!