Kad dođete meni, vi poljubite moju ruku iz ljubavi. Jesam li ja tražio od vas da priđete i poljubite je? U jednoj knjizi našeg ehli-sunneta na arapskom jeziku, posljednjoj u Velikom islamskom ilmihalu koji je napisao Omar Nasuhi efendi Hz. (to je knjiga vjerskih uputa), takođe se spominje kako se treba poljubiti ruka evliji i učenjaku. Trebate poljubiti ruku pravednom vladaru, pravednom sultanu. Lijepo je poljubiti ruku svojim roditeljima kao i poštovanim i cijenjenim ljudima. Ovo znači da je ljubljenje ruke ispravno. To je način da se iskaže poštovanje i to je znak uvažavanja. Taj običaj naslijedili smo od naših predaka. On je jedan od postupaka lijepog ponašanja. I vehabije, između ostalih, danas pokušavaju da ga iskorijene.
Ti si ti – a ja sam ja. Ovakav stav vodi u komunizam. Stara je tradicija da se evliji ili učenom čovjeku ljubi ruka. Nema pravila da to mogu činiti samo muškarci. Svakome je dozvoljeno da poljubi ruku. Međutim, neznanje je učinilo da ljudi postanu grozni. Molim Gospodara da ih popravi.
El-Fatiha.
