Sejjidina Muhammed s.a.v.s. rekao je: „Poslan sam da upotpunim lijepu narav kod ljudi“. Da usavrši ljudsko ponašanje i karakter. Šta god je rekao o ibadetima i obavezama, one su samo osnov i trebamo ih obavljati: namaz i post. U svakoj religiji ovo imate da biste popravili sebe i to morate izvršavati. Ali za ostalo, Poslanik kaže: „Poslan sam da upotpunim lijepu narav kod ljudi“. Jer naša narav je da volimo sebe a ne nekog drugog. Volimo sebe i želimo sve za sebe. Razljutite se zato što je i ljutnja dio naše naravi. Svako u svom životu ima momente bijesa kad čovjek ne zna šta se može dogoditi, može prekršiti zakon i pasti u zamku zlih sila.

 

Stalna je borba između dobra i zla od koje je nemoguće pobjeći. Počela je jednog dana borbom između Kabila i Habila, sinova Sejjidina Adema i Have a.s. Jedan sin bio je darežljiviji a drugi je bio više škrt pa su započeli svađu. Problem je u tome što je život borba, jednog trenutka smo nasmijani i sretni a sljedećeg nam dođu došaptavanja i razne misli koje nas razbjesne a kad smo bijesni tad gubimo sve. Radi ovoga je Poslanik s.a.v.s. svoje ashabe odgajao sa najljepšim manirima, što je neophodno kako bi voljeli drugima ono što vole i sebi. Rekao je: „Niste vjernik sve dok bratu ili sestri ne budete željeli što želite sebi“. Nije rekao da je vjernik postao onaj ko klanja, nego onaj ili ona ko voli drugima što voli i samom sebi. Dužnost nam je da se ovim pozabavimo.

 

Kad želite svojim prijateljima ono što želite i sebi, tad će vas svako voljeti i postaćete uzorna ličnost koju će svi poštovati. Tako islam obuhvata obje strane: kombinuje disciplinu šerijatskih pravila koju je donio Musa a.s. sa duhovnošću koju je donio Isa a.s., spajajući to dvoje zajedno – pravila i duhovnost.

 

Islam se ne sastoji samo od pet stubova kako to danas podučavaju: prihvatiti da Bog postoji, klanjati pet dnevnih namaza, postiti mjesec Ramazan, dati zekjat i jednom u životu obaviti hadž. Ovo jeste temelj ali islam je puno više od toga, postoji stepen imana: vjerovati u Boga, u Njegove meleke, Njegove vjerovjesnike i poslanike kao što su Nuh, Isa, Musa i Sejjidina Muhammed a.s. Ne možete prihvatiti Muhammeda s.a.v.s. a da ne vjerujete u ostale, morate prihvatiti sve poslanike i sve svete knjige: Tevrat, Indžil, Zebur Davuda a.s. i Časni Kur'an. “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih’.” (El-Bekare, 285. ajet)

 

Ako tako postupate onda ste istinski musliman. Koliko je važno da moramo tako raditi? To je princip u islamu: kad prihvatite sve poslanike i svakoga na Zemlji, ispunili ste ono o čemu je Poslanik s.a.v.s. govorio. Spomenuto je u Časnom Kur’anu: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286. ajet)

 

Svako može podnijeti samo toliko. Na primjer, nas posjećuju prijatelji iz Afrike i toplih krajeva poput Indonezije, Malezije i Singapura. Ovdje u Americi nosimo običnu odjeću ali oni žele nositi i vuneni veš da ih grije! Dakle, svako ima nešto posebno što može podnositi. Da nosite vuneni veš ljeti trebalo bi vam deset klima uređaja, dok nekima na istoj temperaturi treba peć stalno naložena drvima da im bude toplo!

 

Allah dž.š. rekao je da nikome neće dati više od onoga što može podnijeti a pošto smo svi različiti od ostalih, nemojte kritikovati druge jer oni nose onoliko koliko su u stanju! Nemojte govoriti da je to neispravno, novotarija, haram ili bidat, jer ako im date više, to je kao da teret autobusa stavite na obično auto i ono ne može krenuti. Sve je u skladu sa svojim mogućnostima a to zahtijeva disciplinu.

 

Posljednji, najviši stepen u islamu je ihsan – moralna izuzetnost. Nakon što izvršavate glavne dužnosti i vjerujete u Boga, Njegove meleke, Njegove poslanike, Njegove svete knjige, život nakon smrti i Božije određenje, onda dolazite do tog stepena.

 

Niko na ovom svijetu neće ostati zauvijek. Ako ste stvarno dovoljno jaki kako vam ego govori, onda učinite sebe besmrtnim! Tu je veliki upitnik. Zašto ljudi moraju umrijeti, zašto ne žive vječno? Ko ih je doveo i ko će ih odvesti? Pošto ćemo napustiti dunjaluk, ova pitanja znače slabost imana. Egipatski faraoni koji su gradili piramide govorili su da nikad neće umrijeti ali su pomrli prije 5000 godina.

 

Treba nam moralna izuzetnost da izglača naš ego koji može imati dobre i loše želje. Kad su dobre to je u redu ali kad su loše, čuvajte se! Postoji puno, puno loših želja. Ranije smo istaknuli sedamnaest ali ukupno ima 800 loših želja a 500 dobrih. Teško je poznavati sve njih.

 

Sejjidina Ali r.a. je Poslanikov zet. U ono vrijeme, ljudi su se borili u dvobojima. To je bila hrabrost i viteštvo a ne kao danas kad bace bombu i ne zna se ni ko je ubijen ili bombaši-samoubice, što je loše. Bio je tada jedan poznati siledžija koji je Alija r.a. vrijeđao ružnim imenima da bi ga izazvao na dvoboj. Borili su se i odjednom ostali bez sablji. Tad je Ali r.a. oborio neprijatelja a prema tadašnjim pravilima ratovanja, ko vas obori na zemlju ima pravo i da vas ubije. Kad je Ali r.a. zamahnuo da ga pogubi, čovjek ga pljunu u lice. Na to Sejjidina Ali reče – Sad te neću ubiti jer ako te ubijem to će biti iz mog bijesa a ne radi borbe za istinu. Čovjek je šokiran odgovorio – Ako je zaista tako, onda ja prihvatam tvoju vjeru islam.

 

Ovo je bio jedan pravi primjer borbe protiv svog nefsa. El-Fatiha.