Ima hiljadu hadisa i više od stotinu ajeta u kojima se kaže – spominjite Allaha. Ali ljudi su sve to zanemarili i poslušali jednog čovjeka neznalicu, nestručnog alima koji će dvaput ući u džehennem. On je spriječio tolike ljude da čine dobro djelo. Šukr Allahu, nama podrška dolazi od Mevlane Šejh Nazima i Velikih Šejhova Zlatnog lanca. Sohbeti, savjeti i znanje Šejh Nazima bili bi svakome dovoljni za sto godina i na dunjaluku i na ahiretu. On nas je upozoravao da ne budemo zavedeni od takvih ljudi. To je jedna vrsta ljudi a druga je još i gora – oni koji kažu da idu u džihad. Prije svega, postoji edeb, ispravan način, uslovi i metode džihada. Ne možete reći da idete u džihad po svome. Tako ćete učiniti grijeh i ostati zauvijek u paklenoj vatri.
Spominje se to u hadisima našeg Pejgambera a i u njegovoj posljednjoj, najpoznatijoj oproštajnoj hutbi koja je jača od svih hadisa, to zovu mutevatir hadis. To je hutba-hadis održana pred 124 hiljade ashaba. Krv, imetak, čast, sve što pripada nekom muslimanu je grijeh drugom muslimanu da dodirne. Koliko se to poštuje dok je čovjek živ, tako isto treba biti i kad umre. Mi vjerujemo u to. Ehli-sunnet vel-džemat to jest „spašena skupina“ ima ovakvo vjerovanje. Oni koji su izvan njega su takozvane „haridžije“. Haridžije znači oni koji su se odmetnuli. Nepriznavanje islamskih vlasti zove se „rafida“. To su oni takozvani muslimani koji ne prihvataju šerijat. Oni su zalutala sekta i mi njih ne slijedimo. Od ovakvih stvari možemo sebe sačuvati slijedeći tarikat i elhamdulillah, mi slijedimo nakšibendijski, najodabraniji tarikat koji zapravo predstavlja sami šerijat. Šerijat je u njegovoj srži, čak nijedan njegov djelić nije izvan šerijata. A slijediti šejha znači da će vam on reći šta je ispravno a šta nije jer šejhovi to rade po naredbi Poslanika s.a.v.s. i Allaha Svemogućeg.
Ako se desi da je potreban džihad, njega ne može provesti samo jedan čovjek niti se to može raditi izjavljujući javno da se ide u džihad. To treba biti naređeno od višeg autoriteta odnosno vlasti. Vi poštujete njihove odluke i ako oni kažu, naravno da ćete tako postupiti. To ne može ići onako kako biste vi željeli. Kakvi ste vi, takvu će i osobu Allah dati da vam bude vladar. Ako bude potrebno, ići će se u rat ali ako uništavate čitav narod i ugnjetavate ih da bi ih tobože spasili od tiranije, vi postajete hiljadu puta gori od onog prvog tlačitelja.
Takva je situacija oko rafide i fanatika haridižija. Oni su izvan ehli-sunneta. Ljudi tarikata nikad nisu izvan, svi su oni dio ehli-sunneta. Oni prihvataju i poštuju Poslanika s.a.v.s. i sve ashabe. Mi u nakšibendijskom tarikatu smo ehli-sunnet vel-džemat i time nas je Gospodar počastio. Jer od onih koji omalovažavaju ashabe Pejgamber će na Sudnjem danu okrenuti svoje lice a zatim će i Allah dž.š. prokleti te ljude. Allah proklinje one koji mrze ashabe.
Pravo svakog čovjeka je veoma važno. Rečeno je da onaj ko povrijedi muslimana ili ga namjerno ubije, propada u vječni džehennem. Pustite ga neka se hvali i zaklinje koliko god hoće na ovom svijetu. To su divlji ljudi, kako stoji u Kur'anu: „I kad se zvijeri sakupe“ (Et-Tekvir, 5). Ovaj ajet proučili smo na stotine puta ali nismo ga shvatili. Naš otac, da mu Allah poveća mekam, nekoliko mjeseci prije svog preseljenja rekao je da će se zvijeri namnožiti. Mislili smo da se riječ zvijeri iz ovog ajeta odnosi na divlje životinje ali ne, one su kao male mace u poređenju s divljim ljudima. Čak i najgora zmija otpuže daleko čim začuje ljudski glas. Ni ona neće ostati blizu ni ići za vama da vas ujede. Dok zato ovi divljaci progone ljude, kako žive tako ni mrtve oni ne ostavljaju na miru. Mi nismo nikad na njihovoj strani i nikad nećemo odobriti ovo što oni rade
Kad kažemo da nećemo odobriti, to nije zbog nešeg ega nego zbog Allahove naredbe. Ako vidite lošeg čovjeka, pokušajte na njega uticati svojom rukom ako možete. Naravno da to ne možemo, kako bismo ga promijenili? Onda trebate pokušati jezikom a ako ne možete ni to, onda barem to trebate osuditi srcem. Ali to što činite nije da bi njima bilo lakše. Ne, pustite ih neka sami iskuse svoju kaznu.
Ve min Allahi-t-tevfik. El-Fatiha.
