IZABERI SVOJ SAF
Šejh Ismail effendi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim.
Da bi insan u ovom, kao i u onom životu bio uspješan, mora poznavati sebe. Mora znati svoje granice, biti svjestan svoje snage, svoga kuveta. Za šta ćemu njegova snaga biti dovoljna a za šta neće? Ako bude poznavao svoje granice, bit će rahat i na ovom i na onom svijetu. Allah dž.š. nas je stvorio kao svoje sluge i rekao : „ Ti si moj halifa.“ Nemoj te gledati sebe niti previše nisko niti previše visoko. U granicama koje ti je Allah dž.š. odredio, pronađi svoj put.
Uvijek su pored sultana bili njegovi veziri, oni koji su se dokazali i priznali, sultan ih je uzimao kao svoje vezire. Ako vezir zna svoj položaj, on će i ostati na njemu. Ako ne vidi sebe kao nekoga ko je blizu sultana, tada neće biti problema, ako počne prelaziti granicu koja se nalazi između njega i sultana, tada dolazi do problema. Postoji život kao običnog smrtnika i kao vezira, nemoj sebe gledati kao nekog ko je niskog položaja niti nastojati previše da dobiješ položaj jednog vezira. Ako ti taj položaj bude dodjeljen ne trebaš bježati od njega ali sam nemoj trčati prema njemu. Ako budeš živio životom običnog smrtnika, nećeš imati puno odgovornosti i imat ćeš miran život, ali u kolko ti bude dodjeljena određena odgovornost, onda ćeš morati življeti u skladu s tim. Koje su naše granice, ograničenja kao insana?
Tačno je da smo mi Allahove sluge, da smo od svih stvorenja najuzvišeni. Niti ćemo sebe puno spuštati niti previše uzdizati. Ne smijemo se spuštati na nivo koji ne dolikuje jednom insanu, ali ne trebamo ni stremiti božanstvu. Ako se te granice poremete tada dolazi do poteškoća. Ne zaboravi da si sluga! Postoje stvari koje možeš uraditi i stvari koje ne možeš uraditi. Allah dž.š. te nije bez razloga nazvao Svojim halifom. Dao ti je određenu snagu i moć, ali sa tom snagom nemoj misliti da si ravan Allahu dž.š. jer ćeš tada prekoračiti granicu. Šejh Nazim k.s. je govorio :“ Časni Kur'an je skriven u suri Fatiha, sura Fatiha je skrivena u Bismili, Bismila je skrivena u ¨ba¨harfu, tajna harfa ¨ba¨je u tački ispod njega.“ To su tajne tajni! Koliko god je insan mali, on predstavlja tu jednu tačku, u ogromnom svemiru postojiš kao jedna tačka, kao insan samo si jedna tačka. Trebaš biti svijestan da si ti samo ta jedna mala tačka, nemoj se truditi da vladaš cijelim Kur'anom. Ne može se reći da ne postojiš, ali nisi sve što postoji! U svim svijetovima ti si jedna tačka. Zato, nemoj stremiti prema veliičini ali nemoj ni ponižavati sebe. Trudi se da opravdaš svoj status Allahovog halife. Razum koji ti je dao i moć koju ti je dao, trudi se da koristiš na najbolji način. Koristi tu svoju snagu da budeš Allahov sluga, nisi posve nemoćan, postoje stvari koje možeš uraditi a ta nemoć neka bude samo pred Allahom dž.š. Kada se nađemo pred Njegovim Veličanstvom, tada smo nemoćni. Sa svojom snagom možeš uraditi onoliko koliko ti je On dao, moć svakog insan nije ista. Ono čime nas je Allah dž.š. zadužio, razlikuje se od čovjeka do čovjeka, nije isto zaduženje običnog čovjeka kao jednog saliha ili evlije. Ako budeš znao gdje ćeš stati, možeš i na ovom i na onom svijetu biti zadovoljan. Ako budeš prekoračio granice, nećeš pronaći zadovoljstvo ni na ovom svijetu. Ako budeš zadovoljno prihvatao onoliko koliko ti je Allah dž.š. dao, tada možeš koračati svojim putem.
Kao što insan nema pravo da bira svoje roditelje već može samo da ih prihvati, isto tako braću i sestre ne biramo već ih prihvatamo, kao Allahovo određenje to prihvatamo, zato sami biramo svoje prijatelje i tu trebamo da koristimo razum koji nam je Allah dž.š. podario, trebamo na pravi način koristiti svoj razum. Među prijateljima koje biraš, biraj one koji će te podsjećati na Allaha dž.š. Ako su to oni koji te odvraćaju od Allahovg puta, onda su to pogrešne osobe i to zavisi od tebe, ako koristiš svoj razum izabrat ćeš pravi put. Allah dž.š. ti je dao tu snagu i tu moć i za to ćeš biti odgovoran, zato dobro znaj svoje granice, svoj kapacitet. Nemoj biti prenisko niti previsoko jer nemaš pravo ni da budeš prenisko. U koliko si u stanju da nešto uradiš, obavezan si da to uradiš. Ovdje se ne radi o tome, što smo govorili da u tarikatu trebamo spuštati svoj nefs, ovo je druga tema. U svom okruženju, kao musliman, dužan si da uradiš sve za šta si sposoban. U takvoj situaciji ne možeš sebe vidjeti kao ništa već trebaš pokazati snagu i moć koju ti je Allah dž.š. podario. Da budeš pravi predstavnik Allaha dž.š. i da budeš počastvovan među ljudima, da ne budeš previše skrušen kao musliman među drugim ljudima, ne zaboravi da je iza tebe snaga Allaha dž.š. U tom slučaju si slobodan da, koliko god imaš snage, da je koristiš. To ne znači na negativan način koristiti svoju snagu već biti čvrst pred ljudima, ne biti previše ponizan, trebaš biti ponosan na to da si musliman. Oni mogu misliti šta žele, ali ti si Allahov hallifa. Pazi na ono što ti je Allah dž.š. dao. Pred ljudima možeš pokazati svoju snagu ali pred Allahom dž.š. ne! Poput hazreti Omer r.a., šejtan ga se bojao dok bi prolazio ulicom, kada bi čuo njegove korake tražio je mjesto gdje da se sakrije, ali kada bi bio u Allahovom prisustvu bio je manji od makovog zrna. Pred Allahom dž.š., kada smo u Njegovom prisustvu, trebamo biti ponizni i skrušeni dok među ljudima trebamo pokazati svoju snagu kao muslimani. Pred nemuslimanima biti ponizan i skrušen jeste ne poštovanje prema Allahu dž.š. To isto tako govori da nemamo povjerenja u Allaha dž.š. Ti si pred takvima Njegov predstavnik, On stoji iza tebe i nemaš se čega bojati jer, čast je kod tebe a ne kod njih.
Kada bi sultani slali svoje izaslanike pred neprijatelje, uvijek bi poslali one najsnažnije jer su takvi predstavljali sultana, takav predstavnik je u svojim rukama imao sultanov pečat, njegova riječ bila je sultanova riječ. Zavisi od sultanove veličine, kako ćeš ti stajati pred dušmanom. Ako je to sultan koji posjeduje veliko carstvo, ti ćeš tada pred dušmanom stajati sa ponosom, ako budeš ponizan i skrušen pred neprijateljem, to je uvreda za tvog sultana. Kada staneš pred njih, ne zaboravi, Allah dž.š. je iza tebe. U sprotnom, ti ćeš pokazati da nemaš povjerenja u Allaha dž.š. Zato se ne boj! Ne boj se da budeš musliman i ne stidi se! Ne stidi se da budeš Allahov sluga! Neka se stide oni, koji nisu sluge Allahu dž.š. i koji Mu objavljuju rat. Kada nastupi Allahova kazna, ako ne budeš čvrsto i otvoreno stajao na Allahovoj strani, ta kazna će i tebe stići. Allah dž.š. nikada ne ostavlja na cjedilu one koji čvrsto stoje uz Njega. Oni koji Ga časno predstavljaju, On ih nikada ne obeščašćuje, takvima se ništa ne može desiti. Kada nastupi Allahova kazna, takvi će biti na Allahovoj strani. Zato, budi čvrst kada budeš branio Allahovu čast. Kada dođu teški dani, tada će te Allah dž.š. ubrojatei među one koji su na Njegovoj strani, tada ćeš bez stida moći otvoriti svoje ruke, u dovi Allahu dž.š., da ti pomogne. Kada dođe to vrijeme, to će biti samo između tebe i Njega,tu nema druge garancije. Ako sada, danas, budeš stajao iza Allaha dž.š. i Njegovih odredbi, On te neće napustiti kada dođu teški dani. Nemoj da budeš tamo gdje se govori protiv Allahovih odredbi, nemoj sjediti sa onima koji objavljuju rat Allahu dž.š.! Otvoreno izaberi svoju stranu, budi na Allahovoj strani i ne boj se! Kada se Allahova kazna počne spuštati tada će već biti kasno.
Kada god bi čovječanstvo skrenula sa puta, Allah dž.š. bi prvo slao opomene a onda kaznu. Sada je vrijeme da se bude na oprezu! InšAllah da ne budemo od onih na koje će se spustiti Allahova kazna. Zato budite čvrsti! Nekada i svojim izgledom trebaš otvoreno pokazati da si musliman, u skladu sa svojim mogućnostima u zavisnosti od profesije ali svako bi trebao imati barem jedan išaret da je musliman. U vrijeme Osmanskog Carstva, kada bi muslimani išli u druge zemlje sa sobom bi nosili misvak u džepu, bez obzira da li su imali bradu ili druga obilježja, u džepu bi nosili misvak u slučaju da u tuđoj zemlji preseli na onaj svijet da barem na taj način ljudi znaju da je on muslilman. U protivnom, ko će posvjedočiti da je on musliman ako na sebi nema nikakav znak islama. Kada se spusti Allahova kazna, pokušaj da imaš neki islamski znak kod sebe, barem možete nositi u džepu ili u tašni, da se zna da ste muslimani.
Šejh Nazim k.s. je govorio „barem obuci nešto zeleno“, onda će te meleci čuvati, barem jedan dio odjeće da bude zelene boje sa nijetom da pokažemo da smo na Allahovoj strani. Ako nismo u mogučnosti da pokažemo svojom odjećom na drugi način, barem da nosimo nešto zeleno ili misvak tj neki znak. Šejh Nazim k.s. je uvijek pokazivao toleranciju kada je u pitanju odjevanje na islamski način, smatrao je to ličnom stvari svakog pojedinca i dozvoljavao je da svako nađe svoj put , kada se osjeti spremnim za to, da se odluče na taj korak. Ali u današnje vrijeme, obzirom da se nalazimo u Ahir-i-Zemanu, trebamo pokazati svoje opredjeljenje otvoreno jer smo se primakli kraju. Sada je došlo vrijeme kada trebamo trčati što brže, da izaberemo svoj saf. Zato, trebamo reći :
Ja Rabbi mi smo na tvojoj strani, u Tvom smo safu, oprosti nam naše grijehe. Da nas Allah dž.š. inšAllah upiše među one koji su na Njegovoj strani, ja Rabbi mi sigurno nismo od onih koji su Tvoji dušmani i one koji Tebe ne vole mi nikako ne volimo, želimo da se islam digne na noge, i pošalji nam Ja Rabbi njegovog vlasnika.
Fatiha.