Tokom stoljeća, jevrejski narod je čeznuo za svojom državom. U okviru ovog plana sultana, obzirom da je bila monarhija, (stajao im je na putu) bio je na njihovom putu, jer je Palestina bila dio Otomanskog carstva. Dakle, demokratija je izmišljena: “Zašto bi samo jedni upravljali? To nije pravedno! Vlast je za svakoga?!” Stranke su formirane; stranka škorpiona… također je formirana stranka šakala, stranka vukova, stranka lisica, stranka pacova je također formirana, što je posebno bilo opasno jer je napadala odozdo. Različite grupe ljudi su se okretale jedna protiv druge. Ti si bolji jer si Srbin. Ti si Hrvat. Ti si Pomak (musliman Bugarske)… Gdje su ljudi živjeli u miru, sada govore: “Ovo je moja planina, ovdje je granica…”
Do tada, nacionalizam nije postojao u Osmanskom carstvu. Bile su različite grupe koje su same sebe organizirale i imale različite zadatke u okviru vođenja carstva. Većina vezira, ministara, dolazili su iz Bosne. Ali sve više se povećavao nacionalizam i Osmansko carstvo je počelo sa kolapsom, što je sve više mržnje između različitih naroda povećavalo. Vukovi, pacovi, škorpioni i lisice, svi su počeli tražiti, potraživati različita područja i pritom koristiti vojnu silu da ostvare svoje ciljeve. To je rezultiralo civilnim ratovima i borbama u kojima je proliveno mnogo krvi, i cijeli narodi (nacije) su ugašeni (nestajali), kao na primjer Pomaci. Do tada bijaše mira na Balkanu.
Šakali, vukovi i druge životinje željele su da imaju moć za sebe, a lav, koji je vladao kao njihov kralj do tada, (stajao im je na putu) bio je na njihovom putu. Oni su mu savjetovali da u potpunosti promijeni vanjski izgled i da se modernizuje. On je pristao. Prvo su mu uklonili bradu. Zatim su željeli da mu naprave nove zube, da bi njegovo lice bilo što ljepše. “Možda nećete moći žvakati neko vrijeme”, rečeno mu je, “…ali ne brinite, mi ćemo vam donijeti supu!” Rezultat operacije bio je da je unutrašnjost njegovih usta podsjećala na praznu pećinu. On je služen obećanom supom od puževa, koja je bila ispunjena heroinom i opijumom. On je pao u dubok san, tokom kojeg su mu odrezali njegove kandže. Kada se probudio podigli su ogledalo i rekli: “Vidite kako dobro izgledate. Vi ste sada moderan lav!” Siroti lav je bio izložen na trgu. Ubrzo nakon toga umro je od srama i tuge. Umjesto da ga sahrane, samo su ga ostavili da tamo leži. Kada su lešinari završili s njim, ostale su samo kosti, koje sada, sa plaćenom ulaznicom, možete vidjeti u muzeju.
Jevreji su sada podijeljeni također. Neslaganje koje su širili sada imaju u svojoj zemlji. Konzervativci su protiv naprednjaka. Neki američki Jevreji ne žele čak ni da priznaju državu Izrael.
Nemoguće je “uzeti” islam iz Bosne. Muslimani nisu samo ovdje u Bosni, već i u Sandžaku, Makedoniji, Kosovu, Bugarskoj i Grčkoj. Oni će se ujediniti i biti jači nego prije. Oni će pozvati Sultana i otići s njim u Istanbul. On će pobijediti i neće biti puno gubitaka na strani Bošnjaka. Do kraja ovog stoljeća Sultanat će imati jake korijene. Monarhija je na svom putu, oligarhija (vladavina nekolicine) je završena. Ono što se zasije urodit će plodovima. Niko to ne može promijeniti. Monarhija zbližava ljude, demokratije čini ljude bolesnim i zavidnim. Šejtan želi da nas podjeli (razdvoji). Stranke dijele ljude i stvaraju haos. Sultan ujedinjuje zajednicu.
01.01.1997.
