Mi često putujemo, Dženabi Hakk je dao da putujemo Njegovim Kraljevstvom. Naravno da ljudi uvijek više vole svoje rodno mjesto i zemlju nego neko drugo. Naš Kipar je možda malo ljepši od drugih mjesta. U nekim zemljama, na primjer na Cejlonu, samo je jedno godišnje doba: ljeto, zima, jesen i proljeće, sve je isto. U našoj zemlji su, hvala Allahu, četiri godišnja doba i u skladu sa svakim imamo različite milosti i darove Dženabi Hakka. Na Cejlonu ne znaju za ljeto ni za zimu, nema proljeća ni jeseni. Svo vrijeme je isto i uvijek je vrućina. Rekao sam im: “Ja Hu, Dženabi Hakk stvorio vam je džennet. Ne brinete se za drva ni za ugalj, nije vam hladno. Nemate ni djelića suhe zemlje. Vaše planine i doline potpuno su zelene”. Zelenilo kod njih nikad ne prolazi. A ljudi su vrlo jednostavni, uglavnom žive od malo riže i to im je dovoljno. Odjeća im je obična, većina njih nosi komad omotanog platna oko sebe. Puno njih ne nosi cipele nego hodaju bosi. A zadovoljni su svojom situacijom i ne žale se.

Ali oni isto tako imaju test od Allaha da u njihovoj zemlji nije mirno stanje. Razlog za to je što šejtan ne miruje jer on nikad nije besposlen. Kad god je neko mjesto mirno, gdje god je mir, komfor i sigurnost, šejtan pošalje svoje vojnike i agente da taj komfor pokvare. Pošalje agente da izazovu neku pobunu kod naroda. Kad su ljudi zadovoljni on ih ne ostavlja na miru. Šejtanovi agenti govore im: “Ovo treba biti onako, ono treba promijeniti, ovo mora biti drugačije…” Svuda su prisutni a posebno uznemiravaju one koji ne mogu kontrolisati svoj ego. Zavaravaju ih i na taj način komfor ljudima postane zabranjen i nađu se u nemiru.

Sletjeli smo na otok Cejlon oko ponoći i rekli su nam ovako: “U čitavoj zemlji je na snazi policijski sat. Zato morate voziti polako jer patrole kontrolišu svakoga ko dolazi i odlazi. Držite upaljena svjetla. Pucaće na svako vozilo koje se ne zaustavi”. Ukratko, bilo je puno mjesta gdje su naoružane patrole stajale i čekale. Ima Hadisi Šerif našeg Poslanika s.a.v.s. kojeg sam čuo od Sultan-evlije Šejha Abdullaha: “U Ahiri zemanu kod svih naroda ljudi će se boriti između sebe”. I bore se jedni protiv drugih. Ne bore se protiv spoljnih neprijatelja nego jedni protiv drugih, baš kako je i rekao Poslanik s.a.v.s.

Organizovanje i opremljenost vojnika koju sam tamo vidio je kao za rat. Da nije rat vojnici se ne bi tako odijevali i ne bi bili tako oprezni i pažljivi. Pitao sam: “Protiv koga su ovi dobro opremljeni i dobro organizovani vojnici usmjereni? Protiv koga su u ovakvom ratnom stavu? Zar se očekuje napad izvana, iz Kine ili Indije? Šta se događa”? Odgovorili su mi:”Ne, oni iščekuju ljude iz svog naroda. Ima jedna grupa koja napada i puca na vojnike. Oni su tu da im uzvrate vatru”. Rekao sam: “To je čudo o kojem je prije 1400 godina Poslanik s.a.v.s. govorio i evo tačno 1400 godina kasnije to se i događa.

Ova nacija je na straži protiv svog vlastitog naroda. Prsti su im na obaraču da se bore jedni protiv drugih. To nije slučaj samo u ovoj zemlji. I mi na Kipru smo postali narod koji se bori između sebe. Arapi se tako bore, Turci isto tako, Perzijanci, Afganistanci ratuju jedni protiv drugih. Protiv koga se bore? Očigledno je da su Rusi otišli (godina je 1986.), ali sad se mudžahedini tamo bore protiv vlastitog naroda. Započeli su rat unutar zemlje i sad se to zove “građanski rat” – izmišljena stvar. To je unutrašnji rat. U skoro svakoj zemlji, bila ona mala ili velika, postoji ovakvo stanje nespokojstva. Prema riječima našeg Poslanika s.a.v.s. čudo je da su pronašli razlog da zarate između sebe. Samo što nije počelo na Cejlonu a u mnogim drugim zemljama to se već desilo. U Americi, u Evropi, Aziji, Africi… Na svakom kontinentu ima ratova unutar jedne zemlje. Kažu da su to pobune i nemiri. Nemir znači da su se u jednom narodu digli između sebe.

Upravo sam došao iz Pakistana. I tamo su ljudi ustali jedni protiv drugih. Na Cejlonu su ustali isto tako. Ukratko, mir na ovom svijetu je gotov. Dunjaluk je sada u stanju rata. Ako ne ratuju izvana, onda započnu rat unutra, između sebe. Rat je i u kućama, rat je na ulicama. U kućama ratuju unutar porodica. U jednom domu nema dogovora između majke, oca, djece. Majka se suprotstavlja ocu, otac se protivi majci. Muž i žena protivrječe jedno drugome. Djeca se prepiru sa svojim roditeljima i protive im se a i među sobom djeca se takođe prepiru jedni s drugima. Za stolom vidite osobe koje sjede i jedu a svi su jedni protiv drugih. Možda su svi oni neprijatelji i još su prisiljeni da jedu zajedno za tim stolom. Ali ne vole jedni druge. Žena ne voli svog muža, muž ne voli svoju ženu. Djeca ne vole svoje roditelje i ne slažu se s njima. Roditelji se ne slažu sa djecom. Braća se ne slažu između sebe, jedan brat nije zadovoljan s onih drugim. Čudna situacija.

Naš Poslanik Resulu-Zishan govorio je o ovom vremenu. Šejtan odmah ide tamo gdje ima imalo mira, komfora i sigurnosti da sve izokrene naopako. Danas nema mirnog mjesta. Čak i ako izvana izgleda mirno, iznutra se izazove neka korupcija. Ako ne danas onda sutra, ako ne sutra onda iduće sedmice, ako ne tada onda sljedećeg mjeseca ili sljedeće godine. Definitivno će negdje ta vatra planuti i proširiti se. A mi tražimo utočište kod Allaha!

Ima jedna prenesena dova: “Ja Muhavvil el-havli ve l-ahval, havvil halena ila ahseni hal” (“O Ti Koji Mijenjaš stanja, promijeni naše stanje u najbolje”). O Allahu, Koji mijenjaš godine i Koji mijenjaš stanje roba. Nijedan od naših halova nije isti. Koliko puta se u 24 sata promijeni naš hal? U 24 sata ima 24 000 tedželijata, Božjih Manifestacija, koje se od Dženabi Hakka spuste na Njegovog roba. Jedno stanje ljudskog bića ne podsjeća na drugo, to je nemoguće. Nećemo dočekati veče u istom stanju u kojem smo se ujutro probudili. Sve do noći naši halovi se susreću, razgovaraju, jako se mijenjaju. Ne ostajemo u istom u kakvom smo bili ujutro. Naveče je naše stanje drugačije.

A sutrašnjica nam je sakrivena. Sutra kad osvanemo, opet se počinje otvarati ponovo – nove težnje ili žaljenja za nečim, do večeri će se sve to smjenjivati. Kad dođe veče, stavićemo događaje tog dana na vagu. Ako se puno toga izdešavalo, usponi i padovi, sagledaćemo uspone kao radost a padove kao tugu. I večeras isto tako, kad analiziramo sva naša stanja ovoga dana, leći cemo ili sa žaljenjem ili sretni. Onaj Koji mijenja svaki sat u 24 sata je Dženabi Hakk. To je lijepa dova za promjenu stanja: “O Allahu, Koji mijenjaš stanja ljudi iz jednog u drugo, promijeni naše stanje u najbolje”. Da na kraju dana budemo u stanju zadovoljstva. Kad dočekamo veče, da ga dočekamo zadovoljni.

Jer postoji Stanje Sreće i Stanje Tuge. Ko dostigne mekam Sreće treba reči šukr a ko bude u mekamu Tuge treba biti strpljiv. Stoga je objava svih poslanika robovima Allahovim bila “Izgovarajte šukr, zahvaljujte za blagodati koje vam je Allah dao danas a za neželjene stvari se pokajte Dženabi Hakku, tražite oprost i budite strpljivi na njima”.

Fatiha

Mjesta zbog kojih se treba ljutiti su ona gdje se negira tarikat i zikr i gdje vam ne daju da spominjete Allaha. Nemojte ići na te skupove čak i da ih predvode učenjaci, alimi. Oni su alimi vanjskog znanja a u tom znanju nema prevelike koristi. I šejtan je alim jer on posjeduje veliko znanje. Hoćemo li ići i sjediti na šejtanovim skupovima? Ima puno takvih i to onih koji su studirali. Oni puše. Kao iz dimnjaka parobroda, dim izlazi iz njihovih usta a nakon toga oni izgovaraju Kur'an i hadis. Allahove riječi i hadis moraju izlaziti iz čistih usta.

Naš Učitelj, neka je na njega mir i spas, rekao je da očistimo puteve Kur'ana. Odakle Kur'an dolazi? Iz naših usta. Ako imamo loš zadah kao što je od duhana, to je odvratno. Meleci dolaze da preuzmu učenje a oni ne mogu podnijeti taj smrad pa učenje Kur'ana jednog pušača neće doći do Gospodara. Meleci ne mogu izdržati taj teški miris. Zato ajeti i hadisi koje izgovaraju pušači ne donose korist ni njima ni drugima.

Ako vam je prijatno biti na okupljanjima drugih tarikata, vi možete ići. Ako niste zadovoljni onda nema potrebe da idete. Jeste li shvatili? Ako vam neko pruža mir i ugodnost, nastavite biti s njim. Možete ići ovdje, tamo, onamo. Gdje god ste zadovoljni tad ćete znati da je sedmično ili mjesečno okupljanje tih ljudi dobro za vas. Gdje god je vaše srce zadovoljno, gledajte da budete tamo.

Ali nemojte ići na mjesta gdje se puši. To napustite na početku. Na tim mjestima će se svakako priključiti šejtan jer je duhan najblaže rečeno neozbiljna i nebitna stvar. Neko ko ne može prestati sa nebitnim radnjama je zatočenik svog nefsa. Nemojte biti na takvim skupovima. Kad vidite skup pušača, bježite odatle jer za vas tamo nema ništa. Osim toga, udisanje duhanskog dima je štetno za zdravlje. Bilo ljeti ili zimi, oni unutra ne vide jedni druge od dima. Na takvim skupovima nema blagoslova. Meleci tu neće doći ali će na ta mjesta doći šejtan.

Insan ima potrebu za sohbetom, potrebno mu je da sluša. Kao što trebamo jesti tako je naša duhovna hrana sohbet i savjet. Trebate redovno prisustvovati dobrim okupljanjima. Neka s vama bude barem još jedan iskren čovjek. Ne budite sami, nađite još nekoga. Možete posjećivati nakšibendije, kadirije, rufaije ali ako nakon zikra počnu pušiti nemojte tu ostati, odmah idite od njih jer će pušenje poništiti sve blagoslove. Pridržavajte se ovog savjeta.

Šta je naš posao? Da prodajemo dobrotu. Kad se pojavi mušterija, prodajte mu ono što je dobro. Ove naše riječi su Hakk-Istina. To su dobre stvari.

Ve min Allahi-t-tevfik bi hurmeti-I-Fatiha.

Ima hiljadu hadisa i više od stotinu ajeta u kojima se kaže – spominjite Allaha. Ali ljudi su sve to zanemarili i poslušali jednog čovjeka neznalicu, nestručnog alima koji će dvaput ući u džehennem. On je spriječio tolike ljude da čine dobro djelo. Šukr Allahu, nama podrška dolazi od Mevlane Šejh Nazima i Velikih Šejhova Zlatnog lanca. Sohbeti, savjeti i znanje Šejh Nazima bili bi svakome dovoljni za sto godina i na dunjaluku i na ahiretu. On nas je upozoravao da ne budemo zavedeni od takvih ljudi. To je jedna vrsta ljudi a druga je još i gora – oni koji kažu da idu u džihad. Prije svega, postoji edeb, ispravan način, uslovi i metode džihada. Ne možete reći da idete u džihad po svome. Tako ćete učiniti grijeh i ostati zauvijek u paklenoj vatri.

Spominje se to u hadisima našeg Pejgambera a i u njegovoj posljednjoj, najpoznatijoj oproštajnoj hutbi koja je jača od svih hadisa, to zovu mutevatir hadis. To je hutba-hadis održana pred 124 hiljade ashaba. Krv, imetak, čast, sve što pripada nekom muslimanu je grijeh drugom muslimanu da dodirne. Koliko se to poštuje dok je čovjek živ, tako isto treba biti i kad umre. Mi vjerujemo u to. Ehli-sunnet vel-džemat to jest „spašena skupina“ ima ovakvo vjerovanje. Oni koji su izvan njega su takozvane „haridžije“. Haridžije znači oni koji su se odmetnuli. Nepriznavanje islamskih vlasti zove se „rafida“. To su oni takozvani muslimani koji ne prihvataju šerijat. Oni su zalutala sekta i mi njih ne slijedimo. Od ovakvih stvari možemo sebe sačuvati slijedeći tarikat i elhamdulillah, mi slijedimo nakšibendijski, najodabraniji tarikat koji zapravo predstavlja sami šerijat. Šerijat je u njegovoj srži, čak nijedan njegov djelić nije izvan šerijata. A slijediti šejha znači da će vam on reći šta je ispravno a šta nije jer šejhovi to rade po naredbi Poslanika s.a.v.s. i Allaha Svemogućeg.

Ako se desi da je potreban džihad, njega ne može provesti samo jedan čovjek niti se to može raditi izjavljujući javno da se ide u džihad. To treba biti naređeno od višeg autoriteta odnosno vlasti. Vi poštujete njihove odluke i ako oni kažu, naravno da ćete tako postupiti. To ne može ići onako kako biste vi željeli. Kakvi ste vi, takvu će i osobu Allah dati da vam bude vladar. Ako bude potrebno, ići će se u rat ali ako uništavate čitav narod i ugnjetavate ih da bi ih tobože spasili od tiranije, vi postajete hiljadu puta gori od onog prvog tlačitelja.

Takva je situacija oko rafide i fanatika haridižija. Oni su izvan ehli-sunneta. Ljudi tarikata nikad nisu izvan, svi su oni dio ehli-sunneta. Oni prihvataju i poštuju Poslanika s.a.v.s. i sve ashabe. Mi u nakšibendijskom tarikatu smo ehli-sunnet vel-džemat i time nas je Gospodar počastio. Jer od onih koji omalovažavaju ashabe Pejgamber će na Sudnjem danu okrenuti svoje lice a zatim će i Allah dž.š. prokleti te ljude. Allah proklinje one koji mrze ashabe.

Pravo svakog čovjeka je veoma važno. Rečeno je da onaj ko povrijedi muslimana ili ga namjerno ubije, propada u vječni džehennem. Pustite ga neka se hvali i zaklinje koliko god hoće na ovom svijetu. To su divlji ljudi, kako stoji u Kur'anu: „I kad se zvijeri sakupe“ (Et-Tekvir, 5). Ovaj ajet proučili smo na stotine puta ali nismo ga shvatili. Naš otac, da mu Allah poveća mekam, nekoliko mjeseci prije svog preseljenja rekao je da će se zvijeri namnožiti. Mislili smo da se riječ zvijeri iz ovog ajeta odnosi na divlje životinje ali ne, one su kao male mace u poređenju s divljim ljudima. Čak i najgora zmija otpuže daleko čim začuje ljudski glas. Ni ona neće ostati blizu ni ići za vama da vas ujede. Dok zato ovi divljaci progone ljude, kako žive tako ni mrtve oni ne ostavljaju na miru. Mi nismo nikad na njihovoj strani i nikad nećemo odobriti ovo što oni rade

Kad kažemo da nećemo odobriti, to nije zbog nešeg ega nego zbog Allahove naredbe. Ako vidite lošeg čovjeka, pokušajte na njega uticati svojom rukom ako možete. Naravno da to ne možemo, kako bismo ga promijenili? Onda trebate pokušati jezikom a ako ne možete ni to, onda barem to trebate osuditi srcem. Ali to što činite nije da bi njima bilo lakše. Ne, pustite ih neka sami iskuse svoju kaznu.

Ve min Allahi-t-tevfik. El-Fatiha.

“Ako nije zbog te Ruže a.s. da li bi ikoja ruža bila nasmijana?” Allahu ekber. Ko je Ruža stvorenja? Maša´Allah. Neka naš dan i naši poslovi budu dobri. Neka se naša ljubav poveća, neka naši koraci budu zbog Gospodara svjetova. Nastavi o Šah-i Merdan, ova arena u cijelosti pripada tebi. Maša´Allah. Da nije zbog te Ruže a.s. nijedna ruža se ne bi smijala, ta ruža je naš Pejgamber Muhammed Mustafa a.s. Dženab-i Resul. Maša´Allah, nastavi o Šah-i Merdan. Potrudite se da pomirišete tu Ružu a.s. uložite svoj trud! Mi bismo rekli budite ta Ruža, ali to je jako daleko od nas. Najzad, barem dođite do te ruže, pomirišite tu Ružu. Mirišite ružu u ranim jutarnjim satima. Mirišite ružu da biste se mogli smijati!

Ruža je ruža koja je predstavljena Poslaniku a.s. od Azimat-i Llahija (Božija Veličanstvenost). Njegov a.s. miris ruže ispunio je cijeli stvoreni svijet, ali magarac ne prepoznaje taj miris. Budi onaj koji može da razlikuje mirise. Potrudi se da istančaš svoja čula i svoj ukus! Molim te nastavi o Šah-i Merdan. Budimo ruže, budimo ruže, maša´Allah. Umjesto da budu ruže, ljudi su danas postali pepeo. Pepeo nema nikakvu vrijednost. O vi bez mozga, za koga činiš svoje korake? To je veličanstveno pitanje. O čovječe, za koga činiš svoje korake na dunjaluku? Allahu ekber, Allahu ekber. Nastavi o Šah-i Merdan, ti si činio svoje korake da bi mirisao tu Ružu a.s.

Za koga činiš svoje korake na dunjaluku? Došao si da bi mirisao tu Ružu a.s. Traži je onda! O Gospodaru, počasti i nas s tim mirisima. Ovdje nam Šah-i Merdan objašnjava, govori nam o jednoj naredbi. Ruža, ruža, ne traži i ne gledaj ništa drugo! Ja Šah-i Merdan, pričaj nam o toj svetoj Ruži, neka i mi mirišemo taj miris nebeske ruže. Ti je mirišeš. Allahu ekber, Allahu ekber. Šah-i Merdan nam govori riječima onih koji vole, riječima ašika. Potraži taj grm koji je pun raznovrsnog cvijeća i ruža, zasađen je na Zemlji, a dolazi s Neba. Ja Šah-i Merdan tvoji ahbabi su te poželjeli. Oni koji nemaju ljubavi su poput šupljeg drveta. Voli kako bi bio voljen! Ljubav je ta koja čini insane živima. Ko izgubi ljubav postao je poput suhog drveta.

Merhaba o ahbabi Šah-i Merdana. Adem a.s. je Abul Bashar, otac svih insana. Kada je došao na zemlju, trčao je i tražio, na svim mjestima, tragao i tragao. Šta je tražio ? Tražio je miris Dženneta! Allahu ekber. Tražio je miris Dženneta, Allahu ekber. Nastavi o Šah-i Merdan. Dok nije našao miris Dženneta nije se smirio, izgubio je svoja čula, svoj um, izgubio je sve što je imao. Tek kad je našao miris Dženneta, tek tada se smirio, i povratio svoja čula i osjetila. Gdje ga je našao? Našao ga je u mjestu kod Bejtul Muazzem-a. Maša´Allah. Neka nam Allah Svemogući dadne miris od nebeskih ruža. Ko pomiriše tog mirisa, on više nema volje za svađom, raspravom, argumentima. Njegova želja tad postaje jedino da nađe onog koji posjeduje taj miris. Da bi ljudi mogli da pronađu vlasnika tog mirisa, Allah Svemogući je naredio Ademu a.s. da izgradi Bejtullah. Insan je časno biće, ko traži dunjaluk on nema te časti i nema vrijednosti. Vi morate razumjeti i znati razlog vašeg dolaska na dunjaluk. Niste došli ovdje kako biste mogli jesti raznovrsno voće, povrće i meso.

Ko god traži bilo kakvu titulu, on nema nikakvu vrijednost. Nećemo ulaziti duboko u ovu temu, držat cemo se radije naših limita. Osoba koja ne vidi ništa dalje od dunjaluka i ne zna i niti je zanima šta je poslije dunjaluka, ta osoba je kao suho drvo, nema nikakvu vrijednost ni čast. Ko nije svjestan svog dolaska na dunjaluk je poput suhog drveta. Mi tražimo Ružu. O Insani, o djeco Ademova postali ste nemarni prema Stvoritelju. Milijarde ljudi koji danas naseljavaju ovu planetu nemaju pojma niti ih zanima zašto smo stvoreni, nikog to ne zanima niti ko zna odgovor. Nastavi o Šah-i Merdan. Svako jutro se budimo naredbom Gospodara, i idemo napolje. Ti koji ideš napolje, znaš li zašto ideš, koga ili šta tražiš? Idem da nađem posao, idem na svoje njive, na svoju zemlju, idem da nađem mjesečnu plaću. To tvoje traženje nema smisla, to je obično smeće. Ova osoba je na samom dnu, neko ko dođe na dunjaluk u potrazi za titulama, nema nikakve vrijednosti, u potrazi za bogatstvom, zemljom, to je najniži nivo. Došao si ovdje da bi mirisao miris iz Dženneta, kako bi se okrenuo svom Gospodaru Allahu Svemogućem, Onom koji posjeduje sve džennete. Stavili ste svoje noge ovdje, činite sedždu na ovoj zemlji, vidjet ćete da će svaka poteškoća postati jednostavna. Ja Šah-i Merdan kako su samo lijepe tvoje riječi.

Fatiha

Ovo nam pokazuje kako je Resulullah živ! Koliko je Resulullah jak. Šta je ta snaga koja još uvijek stiže i teče? Možete li zamisliti šta je to? To je Hakk. To je Allah. Svemogući Allah dao je Poslaniku tu snagu pa on i dalje živi. Čak i novinarsko pitanje uzrokovalo je da ljudi osjete da su u njegovom prisustvu. Allahu Ekber!

Vidite kako je nekome samo palo na pamet, došlo mu u srce da postavi jedno takvo pitanje ljudima da vidi reakcije. SubhanAllah! Ja poručujem vehabijama da oni ne iskazuju pravo poštovanje prema Resulullahu. Sejjidina Muhammed s.a.v.s. je živ i Allah ga je dao nama kao veliki poklon. Najveći poklon u našem životu. Počastio nas je njime i mi znamo za njega, elhamdulillah. Znamo za njega i volimo ga. Zamislite Sejjidina Ebu Bekra kad ga je Poslanik upitao: „Šta sam ja tebi?“. Ebu Bekr r.a. odgovori: „Moj otac i majka, o Resulullah. Sve je tvoje, o Resulullah. Mene nema, ništa ne značim bez tebe.“ Eto kakav je Poslanik s.a.v.s. Ovo je samo malo od onoga što mi ne znamo.

Eto kako i male stvari čine da mi to osjetimo. To su okeani onoga što ne poznajemo. Mi smo žedni znanja. Kad je Allah Svevišnji stvorio Adema a.s., prvo što mu je dao bila je žeđ za znanjem. Učinio ga je žednim da upozna Svog Gospodara i odatle je mudrost krenula. Iz toga morate razumjeti odakle prema gdje vi idete. Iz tog razloga je svako ljudsko biće pripremljeno da bude žedno Nebeskog znanja koje nam pruža Svemogući Allah. Ovo su vrlo važne stvari da bismo shvatili da nismo životinje. Elhamdulillah, nismo životinje, mi smo ljudi. Mi smo sinovi Ademovi.

Kao i naš otac, mi smo pripremani da znamo za Allaha dž.š., da znamo za duhovnost. Da spoznamo ljepotu Allaha Svevišnjeg, da spoznamo ljepotu Resululllaha. Pripremani smo za to znanje i imamo kapacitet da primimo okeane znanja. Zašto vjerujete da jedan kompjuter može imati veliko znanje a ne vjerujete da ga vi možete imati? A vi ste oni kojima je Allah dž.š. dao sposobnost da napravite taj kompjuter i načinite da u njega može stati možda deset ili sto biblioteka knjiga sa svakakvim glupostima. Sve te male dijelove ste napravili u najsavršenijem obliku. Kad je nas Allah Svemogući stvarao, zaista je gledao da to bude prelijep primjerak. SubhanAllah! I mi jesmo jako lijepo ispali, elhamdulillah! Nismo životinje, mi smo ljudi i Gospodar je želio da budemo baš ovakvi. I On dž.š. želi da mi osjećamo ljubav prema Resulullahu, ljubav prema Velikim Šejhovima, ljubav prema Mevlani Šejh Nazimu i da onda dođemo do velikog okeana koji je Allah Uzvišeni pripremio i da se u Njegovom okeanu istopimo.

Ovo je zbilja duboka tema, subhanAllah el-Aliju-l-Azim. Bitno je znati da je svijet u kojem živimo privremen. Ako ste uredili sebi ovaj svijet, znajte da ćete ga jednog dana napustiti i ostaviti ga drugima. Čak i najzgodniji i najljepši ljudi će otići. Ništa ne može biti vječno. Samo konekcija sa šejhovima koji su istinski učitelji omogućuje da dosegnete vječnost. Ovdje ću stati kod vječnosti jer je nju Svemogući Allah obećao nekim Svojim robovima poput Šejh Nazima. I kažemo: „Mevlana, mi to ne zaslužujemo ali ti znaš koliko te volimo i ti jako voliš nas pa se nadamo da si i nas vezao za tu vječnost. Živeći sa Resulullahom i sa okeanom Allaha Svevišnjeg, da i mi osjetimo i budemo na tom stepenu gdje ti već jesi i dobijaš što god ti je Svemogući Allah obećao a mašaAllah zaslužuješ i više od toga. Dok mi samo pokušavamo da se zakačimo za tvoje džube da bismo bili s tobom tamo, ovdje i na budućem svijetu inšaAllah.“

Ve min Allahi-t-tevfik, bi hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.

Postoji 500 dobrota iz sunneta Poslanika s.a.v.s. Kur'an kaže: ”Kada vam se olakša, nastavite se truditi.” Kada završite sa jednim djelom, skočite na drugo. To je najbolja uputa koju ljudi slijede; biti aktivan u svakoj situaciji. Nema lijenosti niti u jednoj religiji. Neki ljudi, čak i muslimani, kažu da islam čini ljude pasivnim (”religija je opijum za narod”). Oni su lažljivci i neznalice. Oni su naučili nešto zapadnjačkog znanja i onda to govore. Ja ih sažalijevam. Arapi su spavali prije islama, i bili robovi Rimu i Perziji. Nakon dolaska islama osvojili su područja od Atlantskog do Indijskog okeana. Naš šejh k.s. je govorio: ”O sine moj, svaka aktivna osoba će ući u džennet a svaka lijena osoba će ući u džehennem. Čak i onaj aktivan u dunjalučkim blagodatima. Njegova aktivnost će voditi dobru na kraju, poput bujica sa planina koje silaze u ravnice i postanu korisne.” Da bi se suprotstavilo nefsu, treba biti dinamičan.

Čovjek koji se penje na planinu mora imati energiju dok onaj koji silazi ne mora biti tako dinamičan. Za ljude koji sjede u kafani od podne do ponoći ne možete reći da su dinamični. Oni su lijeni. Onaj koji radi ozbiljan posao i koji iza sebe ostavi stvari od kojih se ljudi okoriste, taj ima naslijeđe od Poslanika s.a.v.s. Onaj koji spava previše je lijen. Više od osam sati spavanja dnevno, šteti tijelu. To je kao da se ne spava dovoljno, tijelo postaje umorno. Neke ljude obuzima Božansko Prisustvo, oni nikada ne spavaju. Poput jednog murida, Sunnetji Tahsina; Šejh Šerafuddin k.s. mu je naredio da očisti sofru nakon gozbe. Bilo je ostalo dovoljno hrane za dvadeset ljudi ali je on to sve pojeo, brišući sofru svojim prstom i ližući ga. Te noći je Šejh Šerafuddin k.s. rekao našem šejhu k.s. da se pobrine za Tahsin efendiju. On je otišao do njegove sobe i ostao nepomičan, izgubljen u svom Gospodaru, sve dok jedan sahat do zore nije počeo klanjati tehedžud. Po sabahskom ezanu, ode do džamije, obavi namaz, i ostade da zikri do svitanja. Onda je klanjao išrak, uzeo svoju sjekiru i otišao na posao. Ako neko želi da dostigne tu snagu da mu ne treba san, i ako namjerava da ne spava zbog Allaha, da zadovolji svoga Gospodara, onda treba ovo raditi četrdeset dana. To znači da, kada god osjeti pospanost, brzo ode i obnovi abdest i klanja dva rekata, i da to ponavlja. Ako ima strpljenja četrdeset dana, imaće nebeske snage, poput meleka, bez ponovnog spavanja. Evlije su takvi jer im je naređeno; sa dozvolom Poslanika s.a.v.s.

Ljudi misle da mnogo hrane čini čovjeka jakim, i zato jedu previše. Onaj koji kaže: ”Pun sam, najeo sam se večere je veliki griješnik u Božjem Prisustvu. Allah čini da se zasitite, ne hrana. Ona vas može zasititi sa jednim komadićem hrane. Naš šejh kaže da kada dedžal dođe, svi muslimani će naći zaštitu u Šamu. Šejh Muhjiuddin k.s. je rekao da će doći toliko ljudi da će grad biti tako velik kao planina. Neće biti mjesta da se stavi noga na zemlju, možda će biti 50 miliona ljudi. ”Kako će moći jesti i piti?” upitao je Ebu Bekr Poslanika s.a.v.s. ”Mehdijev tekbir će vjernicima dati Božansku snagu. Jedan morsel hrane će biti dovoljan četrdeset dana.” Ljudi takođe misle da mnogo sna odmara tijelo. Ne, Allah daje odmor. Neko se ne odmori sa pet sahata spavanja, dok se neko odmori za pet minuta sna. Najbolje spavanje je odmah poslije jacije, prije ponoći, pa sve do jedan sahat prije zore. Najbolje je rano leći. Četiri sahata spavanja poslije jacije su kao osam sahata u drugo vrijeme. Ovo pomaže čovjeku da poveća svoju odanost i korisne aktivnosti. Sada svi ljudi troše to vrijeme na beskorisne sastanke, besmislene razgovore i gledanje televizije. To je jedan pravi razlog za bolest. Drugo najbolje spavanje je između izlaska sunca i podneva, a zatim između podneva i ikindije. Spavanje nije dobro između zore i svitanja, a između ikindije i akšama je najgore. Poslanik s.a.v.s. kaže da ako se nešto loše desi čovjeku koji spava između ikindije i akšama, ne treba da krivi nikoga osim sebe samog. Za više od osam sahata spavanja moraš sebi reći: ”Ja sam lijen“.

Fatiha

 
“Wa Likulli Qawmin Hadin“ – Za sve narode postoji vodič. To se ne mijenja.

Dobri ljudi su za dobre žene, a loši ljudi su za loše žene. Shodno ljudskim željama, ako vole one dobre, dobre žene će im biti date. Oni koji vole nečistoće dobit će nečiste žene. Dakle, ova skala se ne mijenja. Dakle, znanstvenici Egipta se ne bi trebali miješati. Napustili su materiju u ljudskim i rukama, i večina ih ne zna šta je ispravno a šta pogrešno.Zašto daješ? Zašto daješ?

Dobre žene su za dobre muškarce, a nečiste žene su za nečiste muškarce. Neka izaberu…

Šerijat… šerijat je za dobre ljude, dok su nečistoće od šejtana koji poziva na demokratiju. Neka pojedu svoje nečistoće.

Za njih nije prikladan moćni šerijat. Neka jedu jedni druge. Njihova situcija neće postati stabilna čak, i da se svijet nastavi zauvijek njihova situacija neće postati stabilna. Snažni šerijat je jasno obznanio šta je dobro a sta loše, šta je hakk a šta batil. Oni su napustili hakk, ono što je ispravno, i žele ono što je pogrešno. Neka im bude… Pustite ih… Oni su spomenuti u ajetu oni “nikada neće napredovati.” (16:116)

Onda su mi rekli Gospodareve riječi: “Oni neće biti samo neuspješni, ovi ljudi nikada neće uspjeti.” Ostavite ih jedni drugima.

Moćni šerijat je za dobre, a ostatak, pustite ih neka budu sa pokvarenima. Izvan šerijata sve je prljavo. Shvatali oni to ili ne, neka im bude, neka jedu jedni druge. I njihova situacija nikad neće postati stabilna. Da nas Allah Uzvišeni zaštiti. Ovo je… ako vidite povinovanje pohlepi, i slušanje nefsa će uslijediti… (hadis)

Ovo je vrijeme… ostavite ih… ako svaka osoba favorizira njihovo lično mišljenje ovo je povinovanje pohlepi i slijeđenju njihovih nefsovskih prohtjeva, tada morate čuvati sebe. Sveci Egipta su izabrali i dovoljno im je da služe Gospodaru (jwa) skladno naređenju Božanskog šerijata. Da nam Allah Svemogući oprosti.

 
Poslanik s.a.v.s. je rekao, “ostavite ih”. Ova vijest je za budućnost. Poruka govori o događajima iz prošlosti. Poslanik s.a.v.s. je rekao šta nas očekuje. Stoga obratite pozornost o ljudi! Ako si dobar, dobra žena je za tebe. Ako si griješan naići ćeš na još griješnije. Da nas Allah Uzvišeni zaštiti. Allahume Ja Rabbi možda ćemo dati utočište i biti na strani hakka – istine. Mi želimo ljude hakka da vladaju nad nama. Mi ne želimo najgore ljude, one koji imaju beskrajno mišljenje. Ovo treba primijeniti sada na ljude našeg vremena.

Neka nam Allah Uzvišeni oprosti u ovom svetom mjesecu. Neka dođu i prihvate časni šerijat Uzvišenog Allaha, i dovedu Sultana koji će vladati njima sa snažnim šerijatom, onda ćete biti uspješni. Na bilo koji drugi način, vi ćete biti od neuspješnih ljudi.

Tobe Ja Rabbi. O ljudi, pokajte se vašem Gospodaru. On (swt) prihvaća pokajanja.

On (swt) mijenja sve situacije od jedne do druge države. Vi razumijete šta razumijete, ali vi slijedite vaše nefsovske strasti i prohtjeve, slijedite želje najvećeg nevjernika, onoga koji je neprijatelj Islama. Oni žele da izbrišu Muslimansku vjeru i čast vjere u ljudima.

Sa dopuštenjem od Allaha (swt) oni neće biti u mogućnosti to uraditi. Tobe Ja Rabbi. Tobe Ja Rabbi… “Odredi za nas kralja tako da se možemo boriti na Allahovom (swt) putu.” (2:246)

Kralj, ljudi su tražili od njihovog Poslanika a.s. da imenuje za njih kralja, ne poput ovih izbora, ovaj i onaj. Od početka je to pogrešno. Tobe Ja Rabbi, tobe Ja Rabbi, kajemo se i okrećemo se Tebi. Kajemo se i vraćamo Ti se Uzvišeni Gospodaru. Ja Rabbi Ja Allah… “Odredi za nas kralja tako da se možemo boriti na Tvom putu o Gopodaru.” (2:246)

Hakk će posvjedočiti našim riječima.

Ne dozvoli da slijedimo naše nefsove. “Zaista, nefs je naklonjen šejtanu.” (12:53) 

Ovi čelnici – ostavite ih. Oni su sebi u prvom planu. Oni su ljudi koji slijede njihov ego. Ahlu l-hawa. “Zaista, nefs je naklonjen šejtanu.” (12:53) 

Oni slušaju prohtjeve njihovih nefsova, i zato neće biti uspješni. Tobe Ja Rabbi, tobe estagfirullah. O Uzvišeni Allahu oprosti nam, i smiluj nam se. Kajemo Ti se (swt).

Fatiha

To znači da kad budete spremni da napustite ovaj svijet i vratite se odakle ste došli, nikad nećete pogledati ni potražiti ta dunjalučka blaga oko kojih ste se trudili i teško radili da ih steknete. Zaboravit ćete ih. Zato svaki poslanik i svaki evlija, posebno sufijski redovi a među njima najistaknutiji nakšibendijski red, uče vas da hrlite Svom Gospodaru i da Mu se približite, pa barem za jedan korak. Ako dobijete priliku za taj jedan korak bliže, morate je iskoristiti. Ovo je glavno učenje nakšibendijskog reda: djelovati da se ljudi trude i približe Gospodaru Nebesa.

Kad fizičko tijelo postaje slabije i oslabe vam čula, tad vaše duhovno tijelo postaje puno snažnije, težeći da se približi i dođe do Božanske Sveprisutnosti. Međutim, ljudi su danas nemarni i izvan ravnoteže. Postoji vaga: na jednoj strani imate biser ili dijamant a na drugoj je balega, životinjska prljavština. Ljudi ostavljaju dijamant i žure da uzmu balegu. Eto to je nemarnost. Zašto se trudite steći toliko sa dunjaluka a ne tražite da budete bliže Božanskoj Sveprisutnosti i odatle uzmete puno više? Ljudi su jednostavno izgubili svoj balans.

Svako ko daje prednost ovom prolaznom životu i napušta trajne blagoslove, taj nema razuma. Stoga Allah Svevišnji kaže da su takve osobe kao životinje. Ne samo kao životinje nego i niži od životinja. Kakvo je vaše mišljenje o osobi koja bira privremeni život i njegova zadovoljstva umjesto vječnog života i njegovih naslada? Takav nema pameti i on je poput životinje a Allah dž.š. čak kaže da je njihov nivo ispod životinjskog.

Mi ne znamo koji dan će biti naš posljednji dan. Dovoljno je da znamo da će svako na dunjaluku imati svoj zadnji dan. Tog dana ćete napustiti sve što ste skupljali od početka pa do tog dana i otići ćete. Kao osoba koja je natovarila ogromni kamion, stavljajući sve na njega i došla je do granice. A tu je znak ‘Stop’ i čuvari kažu: „Odavde pa dalje možeš proći samo ti“. Čovjek će reći: „Pa šta je s mojim kamionom?“ ali graničar odgovara: „Nema govora da tvoj kamion ide dalje. Ti moraš sići i prolaziš, ostavi sve tamo i kreni…“

Kako ste došli na ovaj svijet? Došli ste bez odjeće iz majčine utrobe pa su vas brzo umotali u komad platna sa dunjaluka. Kad budete odlazili, čuvari granice između dunjaluka i ahireta će vam reći: „Napusti sve i dođi…“ I otići ćete samo umotani u bijelo platno. Morate ostaviti sve pa ćete gledati: „Pa kako bih ponio ovaj kamion? Šta sam radio? Čitav svoj život bio sam u žurbi, nisam se odmarao niti spavao. Skupio sam toliko stvari i sad kažu da ih ne mogu ponijeti… Kako ću otići bez njih?“ Ali čuvari će odgovoriti: „Dođi, dođi, gotovo je. Ove stvari su za ljude iz te zone. Ne možeš ih prenijeti u ovo područje.“

Posljednji dan već je određen. Svako će imati susret sa poštarom – melekom smrti, koji vodi dušu do Gospodara. On prati svoj dnevnik da vidi s kim je njegov sljedeći susret. Kad se pojavi vaše ime, vaš sastanak s njim će biti tog dana, na tom i tom mjestu. A on stiže brzo noseći veliku, veliku knjigu, u kojoj su upisani susreti sa svim ljudima na svijetu. On pogleda i kaže: „Sada dolazim tebi, ovo je naš sastanak“. – „Pa kako, ja nisam znao za njega, mislio sam da ima još vremena“. – „Ne, zapisano je ovdje. Ja ne dolazim ni sat ranije ni sat kasnije, ja sam tačan i dolazim na vrijeme. Gotovo je, sad te vodim“. – „Ali šta je s mojim dunjalukom, mojim kamionom, sa tolikim stvarima, šta da radim?“ – „Ostavi to i dođi sam…“

Onaj ko je bliže Allahu dž.š. biće odjeven nebeskom odjećom i uveden u Njegovu Božansku Sveprisutnost. Ali oni koji sebe nisu pripremili za tu nebesku odjeću biće udaljeni, oni ne mogu doći u Prisutnost Gospodara. Svako čeka svoj posljednji dan, iščekujući svoj posljednji trenutak, svoje putovanje iz ovog prolaznog u vječni život. Zbog toga ljudi, brinite se više za svoj vječni život… Nastojte da budete dočekani na lijep način u zadnjim momentima dok budete napuštali dunjaluk… Da vas Allah blagoslovi i oprosti nam.

El-Fatiha.    

Pitaju: “Kako možete islam nazivati vjerom samilosti a ratujete, borite se, radite ovo, radite ono…?” Čitava je borba da se ovakvi ljudi lošeg srca vrate na ispravan put ili da ih se ukloni kako ne bi mogli povrijediti nikoga. Allah dž.š. kaže da sve što nanosi zlo drugima treba biti ubijeno, takva je Allahova kazna. Šta god da Allah dž.š. naredi treba se izvršiti. Allah je Erhamer-Rahimin. Ne možete biti milostiviji ni samilosniji od Njega. Zato je potrebno pomoći drugim ljudima bilo materijalno ili duhovno, to je isto. Spasiti ljude u duhovnom smislu je čak važnije nego ih spasiti materijalno. Spasiti njihov posljednji dan da ne bi vječno bili u vatri. Eto to je Milost islama.

Puno puta smo posjetili najsiromašnije muslimanske zemlje sa Mevlanom, da mu Allah podari dug život i da dočekamo Mehdija a.s. s njim inšaAllah. Išli smo s njim na mnoga putovanja. Obišli smo siromašne zemlje kao što su Pakistan i Šri Lanka. U Šri Lanki, iako ima puno siromašnih niko ne umire od gladi. Svi pomažu i iskazuju samilost hraneći gladne. Milioni, desetine miliona ljudi i dalje žive svoje živote kao siromasi. A s druge strane ona zemlja koju zovemo najbogatijom zemljom, takve osobe naziva beskućnicima i tamo su milioni bez domova. Neki naši nerazumni ljudi misle ako odu u SAD da će otići u džennet i da će tamo imati sve. Mi smo međutim u SAD išli samo jedanput, Allah dž.š. dao je da odemo tamo i taj odlazak je bio kako bismo dobili lekciju. Nemam nimalo želje tamo otići ponovno. Tamo su stotine beskućnika, gdje god smo pošli sretali smo ljude bez doma. Gdje god smo se okrenuli oni prolaze s kolicima skupljajući ostatke. Sve je prepuno beskućnika kojima niko ne pomaže, čak ni vlada. Traže i jedu sa smeća što govori da prema njima niko ne pokazuje samilost. A i oni sami, kako nisu u islamu, ne pokazuju suosjećanje ni jedni prema drugima.

Ali u islamskoj zemlji ljudi pomažu siromašne i pokazaju prema njima samilost. Kad im je nešto potrebno to se obezbijedi. Ako njihova djeca žele stupiti u brak i drugi im pomognu u tome. Muslimani su ovakvi, suosjećaju. Drugi sebe zovu civilizovanim i humanim ali to kod njih nije humano jer od humanosti nema efekta ako tu nema i milosti. Neki beduini Arapi vidjeli su kad je Poslanik s.a.v.s. poljubio svog unuka i izgledalo je da oni takav postupak ne odobravaju. Jedan od njih je rekao da ima desetero djece i da nikad nijedno nije poljubio. Na to mu je Poslanik s.a.v.s. odgovorio: “Mi volimo, mi smo ljudska bića. Pokazujemo suosjećanje i to za nas postaje milost. Ko sam iskazuje milost i prema njemu će milost biti iskazana”.

Samilost je jedna od najboljih vrlina u islamu. Ovim dobrim vrijednostima uče nas šerijat i tarikat. Vidimo puno ljudi koji to ne slijede i rade kako oni žele govoreći da ne slijede šejha nego Kur`an. U njihovim srcima nema milosti i oni su zalutali. Spašena skupina – Ehlu sunnet vel-džemat su maša´Allah, kako je Poslanik s.a.v.s. rekao, blagi i tihi ljudi poput jagnjadi.

A ovi drugi su kao vukovi, kad napadnu stado sve unište. Ne uzmu samo jedno, oni sve pobiju. Na kraju će možda pojesti jedan drugog ili ostati bez ičega. To nije dobro. Ono što tarikat čini stadu je da ako ima jedno bolesno među njima, brinu se o njemu i tada je stado sigurno i zdravo. Ali drugi žele da unište sve bez gledanja šta je unutra. Takvi svakoga nazivaju nevjernikom, svakoga mušrikom. Kad se ovako čini to je najveće nasilje nad ljudima optužujući ih da su i nevjernici i mušrici. Nisu nikome ostavili otvorena džennetska vrata a svi su muslimani. Ovo su nemilosrdni ljudi. Ne znamo odakle dolaze takvi jer zapad i Jevreji žele prikazati muslimane kao divlje ljude a to nije od islama.

Čak se i u Časnom Kur`anu kaže Poslaniku s.a.v.s. “A da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine”. Ovo je također veliki išaret. A oni ljudi govore da gledaju u Kur`an i znaju iz Hadisa. Svi glavni, veliki ajeti su pred njima ali Allah dž.š. učinio ih je slijepima zbog njihovog nasilja i njihove nemilosrdnosti. Ovi ljudi jesu muslimani, ali zbog toga što ne slijede šejha, tarikat ili evliju, oni slijede samo svoj ego. Oni zlostavljaju svakoga, srca su im tvrda što nije u skladu sa islamom i njihov obračun biće sa Allahom dž.š..

Ve min Allahi Tevfik bi hurmetil Habib bi hurmetil Fatiha 

Zaista kad pogledate, godine prolaze jedna za drugom. Godina 2014. je nastupila, već se nalazimo u sedmom mjesecu. Zima je već prošla, došlo je i otišlo i proljeće. Sad je ljeto i iznenada ćete vidjeti kako je i ono završeno. Tri mubarek mjeseca su prošla. Ramazan je došao i prolazi. Život ide brzo a ljudi toga nisu svjesni. Kako će okončati? Postoje dva načina. Za one koji ne znaju za Allaha, na kraju su patnja i džehennem. Oprost je za one koji se pokoravaju Allahovim naredbama i rade ono što je Gospodar rekao. Za njih je Allahova milost i blagoslov. Ovo znači da postoje dva načina.

Ovaj život iznenada dođe do svog kraja. Gorak, sladak, dobar, loš, pun bolesti – ništa nije postojano za ljude. Jedini koji se ne mijenja jeste Allah Azze ve Dželle jer je On Stvoritelj. On dž.š. sve je stvorio. Ko vas je stvorio daje vam život, ljepotu, ružnoću, bolesti, daje vam sve… to je Allah. Osim Njega, sve drugo se mijenja. U skladu sa ljudskom dobi i uvjetima, stalno dolazi do promjena. Kaže se u časnom Kur'anu da se Allah nikad ne boji niti stidi ikoga. On ljudima pokazuje pravi put ali ljudi ga ne žele. U sljedećem ajetu kaže: „Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i džennet“ (El-Hadid, 21). Požurite ka nebesima, pokušajte. Prostranstvo nebesa je kao prostor između neba i zemlje.

Kad spomenemo nebo i zemlju, ovaj svijet nema vrijednosti, on nije čak ni kao zrno prašine. Toliko su velika nebesa. Gospodar ih je obećao ljudima koji slijede pravi put. Ali onima koji ne idu pravim putem, prkose Allahu, ne iskazuju poštovanje prema Pejgamberu, ismijavaju evlije i ružno govore o njima, Gospodar im je obećao veliku patnju i džehennem. Allah vas poziva a ako ne prihvatate to je vaša greška. Ako i pored toga imate loše manire i kažete da vas Allah dž.š. nije želio na ovom putu, dobićete duplo težu kaznu. Ne usuđujte se cjenkati sa Allahom. Ako to probate, zažalićete. Allah Svemogući je iznad svih pravednih.

Nemojte pričati kao filozofi. Ne govorite da je sve u vašim rukama. Gospodar je rekao da su Njegovo obećanje i Njegova riječ Hakk (Istina). Ko god to želi i uloži svoj trud, On dž.š. će mu pomoći.

Ve min Allahi t-tevfik. El-Fatiha.