Jedna važna karakteristika vjernika jest ljubav u ime Allaha, čak i ako se voli jedna osoba. Naš Veliki Šejh mi je pričao da su bila dva murida u njegovom rodnom kraju, koji bi se  ponekad susretali i napadali jedan drugoga riječima – govorili bi jedan drugome svakojake stvari. Onda bi gledali jedan drugome u srce, da vide da li je vrijeđanje ostavilo neki efekat, ali nije bilo nikakve promjene. Zatim bi svojim rukama šamarali jedan drugog dok se ne bi umorili, sjeli bi i puhali u dlanove. I dalje nije bilo promjene u ljubavi. Na kraju bi se međusobno tukli štapom, sve dok ne bi popadali, onda bi se zajedno smijali. Ovdje bi šejtan postao veoma ljut i pobjegao bi. Biti ovakav je najveći stepen ljubavi. Evlije se ne mijenjaju  u ljubavi, bez obzira šta dolazi od ljudi. Ovaj tarikat nas uči kako podnositi. Ako se ljutite, to znači da nema prave ljubavi u vašem srcu. Mi moramo prihvatiti mane ljudi pošto ih svi mi imamo jako puno. Moramo biti tolerantni i osjećajni.

 

El-Fatiha.