Kada se ovaj naš sastanak večeras završi i svako pođe kući na spavanje, niko se neće zaputiti u nečiju tuđu kuću. Svako na kraju radnog dana ide vlastitoj kući i u vlastiti krevet. Tokom dana se krećeš raznim dijelovima Londona, ali na kraju dana se vraćaš svom boravištu. Tako je i u duhovnom carstvu, svako ima svoje posebno odredište. Ti živiš svoj život, a ne ja. Ja nikada ne mogu postati partner u tvome životu. Čak ti ni vlastita žena nije partner u životu, premda provodite većinu života zajedno. Ona živi svoj život, a ti svoj. Ti se krećeš svom odredištu, a ona svom, i to kako u životu na zemlji tako i na Ahiretu.
Veoma je bitno razumjeti da su svi ljudi u stvarnosti potčinjeni Stvoriteljevoj komandi i da mogu raditi samo ono što On želi, premda se njima čini da mogu raditi šta im je volja i izabrati da čine ono što njima odgovara. Tačno je da mi odlučujemo i da radimo ono što želimo, ali ipak apsolutna Volja našeg Gospodara stoji kao nebo nad nama. Nebo prekriva sve, kao i Allahova dž.š. volja pa ju je nemoguće izbjeći, premda nam pruža priliku da biramo i odaberemo način kako da živimo, kako da radimo dobra djela sa zadovoljstvom i nadom.
Sama činjenica da nas je naš Stvoritelj učinio slobodnim u pogledu činjenja i djelovanja, predstavlja poštovanje za ljudski rod kojim ga daruje. Istovremeno, moramo znati da se sve što se događa čovječanstvu, događa Njegovom voljom. On sve zna, ništa Mu skriveno nije. A ono što mi znamo u poređenju sa Njegovim znanjem je ništa.
Vrlo često ljudi žele i žude za nečim što nikada niti će biti niti može biti. Ova nam činjenica pokazuje da u stvari mi i ne posjedujemo snagu kojom bi utjecali na tok naših života. Gotovo da se ništa ne događa onako kako bismo mi željeli. Vrlo često, naše su nade iznevjerene događajima nad kojima ne posjedujemo ni najmanju kontrolu. Ko dublje razmisli mora shvatiti da postoji Jedan kod kojeg je moć veća od čovjekove. Kada On nešto naredi da bude, to doista bude. Ko god je svjestan čovjekove nedostatnosti dolazi do ovog zaključka. Zašto nemamo apsolutnu kontrolu nad našim životima? Zašto ne možemo napraviti plan za budućnost sa apsolutnom sigurnošću da bude realiziran onako kako smo zamislili? Zašto ne možemo jamčiti da će našim zahtjevima biti udovoljeno, da će se naša iščekivanja ispuniti, čak i onda kada niko drugi svojom voljom taj plan ne kvari? Šta je uzrok tome? Odgovor je jednostavno pronaći. Ima Neko moćniji od čovjeka. Njegovom se voljom sve neprestano događa, a sve stvoreno Njemu se pokorava, silom ili milom.
Kada god čovjek iskaže ovu istinu, otvori vrata unutrašnjem miru i svom srcu spokoj. A ako li ne prihvati ovu istinu, to će mu donositi beskrajne nevolje i zamor. Upravo zbog ovoga, danas imamo ogroman broj ljudi što su suočeni sa mnogim i strašnim životnim nevoljama i brigama. Ako vjeruješ da ima Stvoritelj po čijoj volji se sve odvija i daje ono što On želi uvijek najbolje za Njegova stvorenja, tada ćeš naći mir. U protivnom, svoj ćeš život provesti u raznim brigama i neprilikama.
Stanovnici Zemlje bi se mogli porediti sa putnicima ogromnog prekookeanskog parobroda. Brod se kreće utvrđenom putanjom, jer kapetan zna upravljati. Pa ipak se putnici na palubi raspravljaju i govore: “Morali bi ići ovuda a ne onuda,” drugi opet govore: “Ne, neee, ovuda bismo morali ići, a ne tamo!” Svako bi morao znati da prekookeanski brod ima kompas i da kapetan brodi u skladu sa čitanjem kompasa. Ali, ljudi ko ljudi, vole se raspravljati: “Ovako je, nije tako…” Na ovaj način se neuki ljudi samo nepotrebno zamaraju stvarima nad kojima nemaju nikakve kontrole i nemaju nikakva znanja.
Pametni ljudi sjede i govore neukim: “Zašto se raspravljate kada brod ima veoma sposobnog kapetana koji ga upravlja upravo tamo gdje treba da ide? Moramo biti zadovoljni sa odredištem broda, jer svakako nemamo ni moći ni načina da ga promijenimo.” Međutim, neuki ljudi ne slušaju glas mudrosti i nastavljaju svoje rasprave. Pametni uživaju u svome miru uprkos glasnoj raspravi na palubi. Vrte glavama i naručuju još jedan čaj.
Na isti način, većina se ljudi u svijetu svađa – a zašto? Samo mali broj ljudi zna mudrost postojanja života, stvaranja i predodređenja. To su oni koji su se predali svome Gospodaru i postigli unutrašnji mir. Svi drugi se, međutim, bore protiv neopozivih odluka svoga Gospodara. To vidimo kroz proizvodnju atomskih, neutronskih, hidrogenskih i oksigenskih bombi kako bi se njima otpočela masovna uništavanja svega što je stvoreno. Praktično, čitav se ljudski rod priprema za jedan takav Armagedon. Mnogi su u stanju konstantne zabrinutosti, zebnje i uznemirenosti, a samo je nekolicina onih koji razumiju tajnu mudrosti života u miru.
Molimo Svemogućeg Gospodara da osvijetli naše staze svjetlom Božanskog Života pa da razumijemo značenje života na ovom svijetu, da prepoznamo kraj kojem idemo i šta nas u budućnosti čeka kako bismo našli mir i spokoj.
Fatiha