Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Prošle dvije sedmice smo u sohbetu govorili o nefsu, jer to je nešto s čime se svi borimo.
Dok se ne izbori taj rat u nama samima, nećemo imati rahatluka na ovom dunjaluku i sve do tada ne možemo shvatiti kome hizmet činimo.
Čovjek misli da čini hizmet Allahu dž.š., ali ako njegov nefs nije pod njegovom kontrolom, onda to nije tako. Sve je podređeno nefsu i čak kad klanjamo znog njega se ne možemo uživiti u namaz i naša duša ne može imati koristi od toga. Da bi se čovjek rahat učinio prvo se treba obračunati sa svojim nefsom.
Svako jede i pije, i mi jedemo i pijemo, ali ako to radimo radi našeg nefsa, onda nam to neće koristiti.
Vratićemo se opet na tu tačku, jer to je nešto što trebamo dobro da shvatimo s kim se borimo i kome hizmetimo. Dok se ne izborimo sa svojim nefsom, naš hizmet Allahu dž.š. ne može biti potpun.
Nefs mora da bude pod našom kontrolom barem djelimično, da bismo mogli da shvatimo razliku između ibadeta, kakav je dok smo pod kontrolom svog nefsa, a kakav je poslije. Duša se može hraniti samo sa pravilnim ibadetom, a ibadet čovjeka koji je rob svom nefsu, ne može da bude pravilan i njegova duša se ne hrani njime.
Samo fizički obavlja ibadet i ispunjava svoju vjersku dužnost, ali to nije cilj ibadeta.
Cilj ibadeta je da se približimo Allahu dž.š. Ako te tvoj ibadet ne približava Allahu dž.š., ili to nije odgovarajući ibadet ili ga pogrešno obavljaš. Mora biti nešto pogrešno.
Zato se čovjek stalno treba vraćati na taj problem da bi našao mir i spokoj, da bi osjetio pravo zadovoljstvo ibadeta i onda sve što on radi će biti ibadet. Kad jede i pije to će biti ibadet, kad spava to će biti ibadet.
Čovjek može da jede i hrani svoj nefs, a može i da jede da bi skupio snagu za ibadet. Pogotovu Allahove posebne, odabrane sluge, evlije jedu samo zato što je to Allah naredio. Pričat ćemo o još drugim stupnjevima nefsa. Čovjek može doći na taj nivo da više ne osjeća potrebu ni za jelom, ni za pićem, ali pošto je Allah dž.š. naredio jelo i piće, to naređenje trebamo ispuniti.
Neki misle da muslimani ne uživaju u životu, a ustvari, muslimani su ti koji imaju stvarno zadovoljstvo u životu, jer mi kad jedemo i pijemo, hranimo i svoje tijelo, a i svoju dušu.
To što pojedemo nam je od koristi i na ovom i na onom svijetu. Da nas Allah dž.š spasi od robovanja svom nefsu, jer dok se ne oslobodimo okova nefsa, ne možemo naći selamet i stalno smo u opasnosti da izgubimo ono najdragocjenije što imamo na svijetu, a to je naš iman. Čovjek je sve do posljednjeg daha, u opasnosti da li će otići sa ovog svijeta sa imanom ili ne. Sve dok u sebi hrani tu životinju koja se zove nefs i posljednje borbe s njom su teške, ali ako se te borbe izbore na vrijeme i ako se na vrijeme nefs podvrgne terbijetu, onda on neće imati snage za jake napade pred kraj našeg života. Neće moći da napada naš iman, nego će se on na vrijeme smiriti i čovjek će se u starijem dobi rahat učiniti i otići će sa ovog svijeta sa Kelime-i-Šehadetom, jer će on tada već biti na kraju svog dunjalučkog puta.
Cilj tarikata je između ostalog da nas pripremi za taj posljednji dah, da naša duhovnost bude jaka i da sa imanom preselimo sa ovog svijeta. jer najveće blago koje ćemo ponijeti sa ovog svijeta sa sobom je iman.
Ako ga ne budemo štitili tokom života, onda će pred kraj života biti u opasnosti.
Da nas Allah dž.š. od toga sačuva i da nam podari da naš nefs prođe kroz terbijet i da nas u starijem dobu ne napada, da ne može da dotakne naš iman i da nam Allah dž.š. podari da preselimo sa Šehadetom i da sa imanom dođemo u Njegovo prisustvo inšaAllah.
Fatiha!
