Naš šejh je naglasio obaveznost odricanja srdžbe, kada gnjev ega dominira osobom, ona veoma lako može poreći čak i Božansku vrhovnu vlast, i odmetnuti se protiv Onoga Koji je Nadmoćan – a to je veoma opasno.
Srdžba također izaziva razaranje našeg fizičkog tijela, uzrokujući razne bolesti kao i prijevremeno starenje, posebno ako se velika doza ljutnje održava tokom dugog vremenskog perioda.
Veoma mali broj ljudi je u stanju savladati bijes kada ih on napadne. To je razlog zašto samo mali broj ljudi duhovno napreduje. Razlog zbog kojeg je srdžbu tako teško savladati je jednostavno taj da je ona unutrašnji dio naše tjelesne i duhovne konstitucije. Srdžba predstavlja elemenat vatre u našem stvaranju, koji je balans vatre, vode, zemlje, i zraka. Samo oni koji su trenirani još od malih nogu, i podučavani od strane svojih roditelja i učitelja, su naučili kako držati sve ove elemente u balansu.
Kod većine ljudi, svaki od ovih elemenata preovladava u različitoj situaciji, zavisno od vanjskih okolnosti i unutrašnjih sklonosti, i na taj način se remeti ravnoteža.Vatra veoma lako plane, kada je inicirana provokacijom i zadirkivanjem, ili kada se pokuša podrediti volja (kod djeteta). Pošto su ovakve situacije veoma česte u našem djetinjstvu, mi vremenom postanemo veoma vješti u ljutnji, još od najranijeg doba.
Naš šejh nam je također sugerisao da činimo specijalni zikr noću sa namjerom da ojačamo našu “Višu” svijest, u borbi protiv srdžbe. Kada ustanete u zadnjoj trećini noći, kako bi ste klanjali nafilu, nakon uzimanja abdesta, prvo okrenite svoje lice ka Allahovoj dž.š. kući, i zamolite Ga da vas pomogne u vašoj namjeri da podčinite srdžbu. Zatim proučite stotinu puta:” Ja Halim“, što u prijevodu znači:” O Ti, Koji Si Blag“.
Ovo ime, El-Halim, je Allahov dž.š., Božanski atribut, kojim nas On želi velikodušno darovati, a mi samo trebamo zatražiti.
Prvi korak je taj, da zamolimo Allaha dž.š., u ovome maniru, da nam pomogne da postanemo trpeljivi i blagi; zatim moramo meditirati na tom Uzvišenom atributu, kako bi se on apsorbovao u naše biće. Mi ćemo ga doslovno tražiti u nama samima. Sljedeći korak će biti da usvojimo jednu praksu u našem svakodnevnom životu, koja će nas približiti našem cilju. Ta prakse je jedostavna; da ne pokazujemo ljutnju, čak i onda kada ključamo iznutra.
Ne izbacujte taj gnjev vani, na one oko vas, i ne zagađujte atmosferu na taj način, kao zmaj koji bljuje vatru.
Zadržite srdžbu u sebi, ali ne kao hrpu nesvarene hrane; ne, vi je morate svariti!
Određena količina ljutnje je dio svake ličnosti. Bez te količine vatre u našoj konstituciji mi bi smo umrli; zbog toga je moguće da svarimo određenu količinu bijesa, bez da pretrpimo popratne efekte. Naravno, ako bi smo ostali nepromijenjeni tokom dugog perioda vremena, i zatim progutali istu količinu bijesa, mi bi se predozirali; ali to nije slučaj, jer vremenom, naše ljutnja se smanjuje što više učimo, i biva nam podarena sposobnost, da ne reagujemo ljutito “iz prve” na provokaciju. Baš kao što mala beba na početku uzima velike količine mlijeka, pa zatim “napreduje”, i pređe na čvršću hranu, smanjujući upotrebu mlijeka drastično, tako i mi moramo gutati i variti srdžbu u saznanju da mnogo drugačijih oblika “hrane” čeka na nas.
Ako se uspijete uzdržati od pokazivanja ljutnje, u periodu od četrdeset dana, vi ćete napraviti veliku prekretnicu u svom životu. Kada vas ljutnja spopadne, vi joj morate umaći, a ako krene izlaziti iz vas, vi je morate progutati. Dakle, ako uspijete uspješno izbjeći srdžbu u periodu od četrdeset dana, napadi srdžbe će postati veoma rijetki, možda jednom u četrdeset dana. Pa ako onda uspijete izdržati u ovome tempu i narednih četrdeset dana, i na kraju izdržite četrdeset perioda po četrdeset dana (malo više od četiri godine), šejtan će objaviti svojim pomagačima:”Ne trudite se napadati ovu osobu: uzalud gubite svoje vrijeme i energiju. Njegova odbrana je nesavladiva: hiljadu napada je beskorisno kao i jedan. Ostavite ga na miru, on je utekao iz naših ruku”.
Šejtanovi pomagači su: sebičnost, ego, strasti, i želja za dunjalukom; ovo su vaša četiri najveća neprijatelja, i ko nauči kontrolisati svoju srdžbu, izvojevati će pobjedu nad ovim neprijateljima.
Kada god osjetite ljutnju kako raste, vi morate biti svijesni da je to test. Ti testovi vam se šalju iz duhovnog svijeta kako bi se utvrdila vaša pouzdanost. Neželjene situacije nam stižu iz tog područja, kako bi nam se ukazala šansa da pokažemo svoj sabur, pa da na osnovu njega napredujemo ka svom cilju.
Kada ne bi bilo koristi od ljutnje, ona ne bi ni postojala. Korist je u tome da budemo strpljivi pri susretu sa njom. Bez položenog ovoga testa, mi ne možemo dobiti unapređenje.
Sabur je ključ za Uzvišene postaje, i taj ključ se kuje u suočavanju sa mrskim situacijama, u kojima će sabur nadvladati našu srdžbu. Znači, srdžba je mač sa dvije oštrice: ako mu dobro stegnemo dršku, bićemo u stanju sa njim rastrgati zastore koji zasljepljuju naše srčane oči, ali ako taj mač padne u ruke našeg neprijatelja, to može biti fatalno po našu vjeru.
