Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Šejh Ismail ef.
Musliman je neko ko je profinjen i brižan prema svemu i svakome oko sebe. Njegovo srce je okrenuto prema dobroti i da to čini je dio njegove svakodnevnice. Način na koji se jedan musliman ponaša je da uvijek stremi ka onom dobrom. Zato kažemo da je Islam način života. Islam dovodi insana u njegov stvarni oblik. Ako jedan musliman zaista zivi Islam ne može se desiti da on ne ostavlja utisak na druge ljude. Zato, najljepši način da nekoga pozovemo u Islam je da to pokažemo svojim primjerom i da tako ostavimo utisak na one koji nas sretnu.Oni kojima je Allah dž.š. zapečatio srca su posebna priča, njih ništa ne može promijeniti. Utječemo se Allahu od njih. Ali je nemoguće da hal i djela istinskog  muslimana ne ostave utisak na normalnog čovjeka. Zato je bitno da musliman vodi računa o svom ponašanju i da svojim načinom života bude primjer drugima, da bude osoba od povjerenja i da bude neko za koga će ljudi biti sigurni da im neće nanijeti zlo tj.insan u pravom smislu riječi.U fizičkom i u duhovnom smislu insan.
Nije svako ko izgleda kao insan zaista insan. Zato je naš put, naš cilj da postanemo insani u pravom smislu te riječi, da se oslobodimo onih životinjskih nagona i da budemo zaista insani, a svako u sebi posjeduje nešto od tih životinjskih nagona.To je nešto što treba da se podvrgne terbijetu.
Onaj čiji se nefs podvrgne terbijetu, on se rješava tih životinjskih osobina, a onaj koji to ne učini, ne uspije u tome, on nema svog udjela u onome što je Rahmani. Jede i pije, čini zlo drugima, radi sve na štetu drugih i time se njegov nefs hrani i raste i udaljava se od svoje stvarne prirode tj.od insana.
Tako će završiti onaj koji nije podvrgnut duhovnom čišćenju niti je na duhovnom putu. Bez obzira na njegov dunjalučki položaj, njegov oblik je životinjski i od njega nema hajra drugim insanima.
Onaj ko ide putem suprotnim tome, on ide putem insana.To je put koji vodi insana do Allaha dž.š. i njegova hrana je duhovnost. Hraneći se duhovnošću, njegov nefs se smanjuje i on ne uživa u dunjalučkim stvarima, nego samo u onom što je Rahmani. Njegov oblik počinje sličiti stvarnom insanu i počinje da dobija neke od karakteristika meleka, jer se njegova duša hrani.
Zato treba da se veže za nekoga duhovno i čak i ako je ta veza kao prst tanka, ona je dovoljna da on prima duhovnost koja tim putem teče prema njemu.Tom insanu teče duhovnost od Allaha i njegova duša se stalno hrani, on je stalno preokupljen željom da čini dobra djela. Čak i da hoće on ne može činiti zlo, jer se ne hrani time.
To je hal koji priliči jednom muslimanu i to je ono čemu musliman treba da teži, jer to je put kojem nas je naučio naš Pejgamber s.a.v.s. On je živio islam i time nam na svom ličnom primjeru pokazao kako postati insan u pravom smislu te riječi. Allahov Resul s.a.v.s.nije živio za svoj nefs, a da da je htio, mogao je. Mogao je živjeti u dvorcu, ali nije izabrao taj put. Umjesto da hrani svoj nefs Muhammed s.a.v.s. se opredjelio za duhovnost. Što više hranimo svoj nefs, on sve više sliči životinji i želi sve više da ga onda ne možemo više ni zaustaviti.
Zato, nemoj dati svom nefsu sve što traži. Neka njegove uzde budu u tvojim rukama, da na njemu jašeš prema Allahu dž.š. Drži se puta koji vodi prema tome da postaneš pravi insan
da bi ti Allah dž.š. otvorio put prema Njemu, jer ako ti to želiš, On će ti ga otvoriti. Put će se otvoriti u skladu sa tvojim nijetom. Allah će ti otvoriti ona vrata koja ti zaželiš. Neka ti želja bude Allahov put i stremi ka tome da onda bude i dunjaluk i ahiret tvoj, da budeš sretan na ovom svijetu i na ahiretu.U suprotnom biti ćeš nesretan i na ovoj i na onoj strani.Nemoj da te prevare prolazne dunjalučke slasti, jer sve je to samo iluzija. Naš Šejh k.s. pitao bi: ”Šta bi ti radije? Da ti u snu neko dadne milion lira ili kad se probudiš hiljadu lira”? Šta će pametan čovjek izabrati? Da ima manje, ali da je to stvarnost. Da mu bude u džepu, a ne u snu.”
Takav je dunjalučki život. Sve je dio jednog sna i kad se probudimo iz tog sna, toga više neće biti, dok ono što činimo za ahiret nije tako.To je nešto što nam stvarno pripada.To je hakikat i nije prolazno, a nije ni malo, ne brinite.
Da nam Allah dž.š. podari da trčimo za hakikatom i da budemo hakiki insani, da se oslobodimo svog nefsa i da poprimimo i fizički i duhovni oblik jednog insana i da nam omogući da se hranimo duhovnošću koju će nam On slati, da naša duša ne bude gladna, da nam se duhovnost stalno hrani da bismo na taj način što više hizmetili Allahu dž.š. Amin
Fatiha!