DUHOVNO ČIŠČENJE :
Šejh Ismail effendi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim.
Insan dolazi u tarikat radi terbijeta, da bi se očistio., jer ko tek pristupi u tarikat nije čist. Iako klanja i posti, sigurno je njegovoj duhovnosti neophodno čišćenje. To je nešto što se treba obaviti! Isto kao što se spoljašnost treba uljepšavati, tako da kada se pogleda sa strane da se vidi ljepota. Za insana koji samo klanja i posti i obavlja ibadet, može se reći da je kod njega sve u savršenom redu, međutim nešto nedostaje u njegovoj duhovnosti.
Svaki nefs koji nije prošao terbijet je u određenoj opasnosti. Nefs treba pripitomiti da bi nam postao poslušan. Ako nam nefs nije poslušan postoji opasnost da nas natjera da učinimo neko ružno djelo. Ponekad je to tako nešto ružno da ne možemo ni da zamislimo.
Zato svako treba da se potrudi da nađe duhovnog vodiča i da se podvrgne terbijetu nefsa. Zato, ko god pristupi tarikatu posmatra se kao neko ko je bolestan na određen način. Šejh tako posmatra muride i oni moraju isto tako znati da dolaze u takvom stanju.
Neka ne očekuje da je u tarikatu sve u savršenom redu, da su svi muridi na visokim duhovnim stepenima niti da vlada savršena harmonija. To je samo iluzija koju ljudi obično imaju kad je tarikat u pitanju dok je stvarnost drugačija. Ne možemo očekivati savršenstvo od nekoga ko nije prošao obuku nefsa! Zato, ne treba gledati njegovo današnje stanje, njegov hal, već kakav će taj insan biti za 10 godina.
Pravi šejh to vidi i razumije i u odnosu na to određuje obuku za njegov nefs. Možda ljudi očekuju da, kada dođu u tarikat, da će tu vladati savršeni red i sklad, međutim to nije tako i u tekiji našeg Šejha k.s. nije bilo tako niti je to on očekivao od svojih murida. Koristio je posebnu metodu za svakog ponaosob, a svaku metodu obuke murida krasila je tolerancija i strpljenje.
Jednom kad smo sa Šejh efendijom k.s. bili na pijaci vidjeli smo jednu tezgu sa voćem i povrćem koje je izgledalo savršeno, kao na slici. Šejh ga nije ni pogledao, nego je gledao ono voće i povrće koje je bilo neobičnog oblika i ne toliko savršeno. Okrenuo se prema meni i rekao : „Ovo je ukusno, a ne ono. Sve ono drugo je sa hormonima.“
Tako isto su i neki muslimani hormonski. Kada se gleda sa vanjske strane oni izgledaju kao pravi vjernici dok iznutra ništa ne valja i nemaju ukusa. Ono sto je vještačko to nema ukusa, ono sto je prirodno je slatko.
Zato je naš Šejh k.s. puštao muride da se ponašaju prirodnom i da tako polako dolaze do svoje duhovne transformacije. Puštao bi ih da rade onako kako osjećaju, ali ako bi pretjerali u nečemu tada bi on vukao svoj konopac da ih usmjeri, jer koliko god da je bio tolerantan ipak je konopac je bio u njegovoj ruci. Puštao ih je da sami padnu i da sami ustanu, te da na taj način nauče iz kućnog iskustva šta je pravi islam.
Ako se insan odjednom optereti sa raznim pravilima ponašanja i dodijele mu se razne dužnosti koje mora obavljati, on nakon kratkog vremena ne može to da nosi i napušta. Ne može da nosi taj teret.
Svaki ibadet i svaka duhovna aktivnost ima svoju težinu. Ako previše natovarimo na nekog ko nije dovoljno duhovno jak taj će pokleknuti. Međutim ako ga pustimo da napreduje svojim tempom postepeno, tražit će sve više, činiti će sve više ibadeta, njegova će duhovnost jačati, njegov će se edeb poboljšati i nakon izvjesnog vremena bit će duhovno spreman.
Nakon što je prošao duhovnu obuku, šejh će ga poslati među ljude da im on pokazuje put. Ljudi će primjetiti kako on ima određenu duhovnu snagu i ljepota vjere će se vidi na njegovom licu što će ih privlačiti na Allahov put. Njemu je šejh obukao duhovnu odoru i on je spreman da obučava druge ljude. Koga god obuči pravi šejh on ima tu mogućnost, do određenog stepena, da pokazuje put.
On može i da ne bude svijestan toga, ali će samim svojim primjerom, svojom pojavom inspirisati ljude da krenu putem tarikata prema Allahu dž.š. On će svojom duhovnom snagom olakšavati teret svom šejhu koji duhovno nosi svoje muride. Ali treba biti svjestan da ta duhovna snaga nije njegova, ne pripada njemu, to treba da ima na umu. Ako taj murid ostavi utisak na nekoga, on mora da zna da je to bereketom njegovog šejha, a ne njegovom zaslugom, jer čim pomisli da je to njegovom zaslugom tada počinje duhovno da se spušta i gubi.
Zato svako treba da zna u kakvom god da je halu, na kakvoj god da je deredži da je to samo bereketom našeg šejha. Mora misliti : ”Ja nemam ništa, sve je od mog šejha” i tada će mu početi dolaziti duhovna inspiracija ilham, otvarat će mu se vrata nevidljivog svijeta. Čak i ako on toga nije svjestan, stalno će mu dolaziti kuvet.
InšAllah da zauvijek budemo sa našim Šejhom k.s. i da nam se otvore vrata duhovnosti njegovim bereketom, da nas Allah dž.š. ne prepusti u ruke našem nefsu, da pošalje vlasnika ovog vremena kojeg očekujemo, svakog dana ga čekamo i želimo da što prije stigne, čim prije da bude sa nama, da inšAllah dočekamo te lijepe dane. Da nam bude suđeno da udahnemo zrak tog vremena.
Mehdi a.s. je upoznat sa postojanjem našeg džemata i on zna za svakog u džematu. Šejh ef. k.s. svake sedmice vodi evedenciju o našoj halki, ko je došao i podnosi izvještaj Mehdiju a.s. Zato nemojte da izgubite svoj položaj, jer sve se može u jednom trenutku promijeniti da nas Allah sačuva.
U ovoj halki ima više onoga što se ne vidi nego onog što se vidi. Da nam Allah dž.š. omogući da uvijek budemo tu. Budući da je ovo Ahir-i-Zeman, šejtan čini sve što je u njegovoj moći da ljude skrene sa pravog puta. Zato trebamo da čuvamo svoje mjesto. Amin!
Fatiha.
