Svaki put kad neko nešto loše uradi, nešto što je čin nepokornosti, uskoro će ga stići kazna. Ponekad dolazi brzo, a ponekad je Allah iz mudrosti odgađa. Kada Allah odgađa kaznu,t o znači da On gleda da li rob žali i moli za oprost. Pruža mu mogućnost da za to moli oprost. Ako neko moli za oproštenje, Allah ga nikad neće ostaviti bez oprosta. Allah mu brzo oprašta i blagoslov ga stiže. Naš šejh bi uvijek rekao da ponekad osobi dolaze teškoće i neugodne stvari. Neke od njih su kazna, druge su u službi usavršavanja da bi nekoga dovele bliže Allahu dž.š.. Nekad Allah kaznu daje ovdje da bi dokinuo kaznu na onom svijetu, a ponekad se ovdje izvršava da ne bi bila odgođena. Za neke će opet ista kazna biti pomjerena na vječni život. Nemojte se razočarati kada vidite neku nepokornu osobu, a Allah joj daje šansu da izgleda tako kao da joj je odobreno. On samo pomjera kaznu i iščekuje robovo kajanje. Ako ne želi, stiže ga dvostruka kazna.

Tako bi lahko za čovječanstvo bilo kada bi mislili na to šta Allah za njega želi. Ako mu ego hvali život užitka, brzo će zaslužiti kaznu jer ono što ego savjetuje je slično onome što je šejtan savjetovao Ademu a.s. i Havi. Takođe je tvrdio da je dobar savjetnik, ipak, u stvarnosti je imao samo jedan cilj, da ih dovede u teškoće i da ih udalji iz dženneta. Ono što im je savjetovao je zvučalo lijepo u ušima njihovih ega. Nakon toga su bili željni da probaju ono voće. Od svega što ovdje bezuslovno želiš uraditi, moraš znati da je to šejtanov savjet za tebe i da te tvoj ego želi odvesti daleko od tvog dženneta. Ipak, ljudi rado čine ono što im ego naređuje. Kurejšije su odbacile Poslanika s.a.v.s. jer im je njegov ego rekao da ne prihvataju njegov poziv; “Samo nemojte prihvatiti islam“ – kako sad svim ne-muslimanima savjetuje. Jer, kada prihvatiš islam, to znači da više ne smiješ uživati u svemu što se tebi sviđa.

Islam dozvoljava i zabranjuje, sprječava slobodno kretanje tvojih želja. Oni kažu: “Ne uzimaj ovo!“  I zbog toga se cijeli svijet odupire islamu. Jer, islam kaže: “Ne radi ovo, ne radi ono“. A ljudi su željni toga da po svaku cijenu i sa svakom stvari postignu zadovoljstvo, i ne vide rado sprječavanje svojih želja. Ni u kom slučaju ne žele zabranu, haram, vidjeti kao prepreku pred sobom. I tako su naši praroditelji slušali i slijedili loš savjet a rezultat je bio da su izbačeni iz dženneta.

Sve što radimo, a suprostavlja se pravilima islama, povlači za sobom kaznu, tako da time gubimo i dozvoljene užitke i poklone. Kada neko uradi nešto nedozvoljeno, odaje se haramu, Allah kažnjava i takođe mu i dozvoljeno zabranjuje,t ako da sebi šteti i halalom. Napada ga bolešću i doktori mu kažu: “Nemoj jesti šećer, meso, hljeb, voće…“, i On mu time zatvara vrata dozvoljenog. Zbog toga svako ko se ne čuva granica halala i harama, može ubrzo računati na kažnjavanje. Ono što ego smatra zadovoljstvom i užitkom uskoro se pretvara u kaznu. Cijeli čovjekov život je ili sladak ili gorak ili bezukusan i sve se u životu okreće oko pokornosti i nepokornosti. Ako neko čuva od Allaha preporučene granice, Allah mu tijelo čuva zdravim tako da mu tijelo služi do kraja njegovog života bez toga da se promijenilo, da ga je napustio razum ili da su se srce i organi promijenili. Allah mu poklanja od Svoje vječne snage i kada stvarna životna snaga puni ćelije, onda je tijelo i u mezaru od toga (promjene) sačuvano. Tako čak i u mezaru ostaje onako kakvo je bilo i ovdje i čovjek će na Sudnjem danu biti probuđen sa tijelom sa kojim je ovdje živio.Većina ljudi se raspada u prašinu a samo jedna ćelija ostaje i iz nje u mezaru izrasta novo tijelo za dan oživljenja. Ipak, ljudi koji su dostigli svjetlost stvarnog života će se pojaviti u tijelu ovosvjetskog života, a razlika između nanovo stvorenih tijela i onih odavde ponesenih koji nikada nisu postali prah, je u tome da ovi dolaze sa svjetlom koji osljepljuje kao munja, dok oni novostvoreni neće imati vlastito svjetlo. Svjetla će imati samo Poslanici i evlije, njihova tijela će svijetliti kao sunce i biće poznati kao Poslanici i evlije.

Zato budite pokorni robovi i dođite u božansku Prisutnost osvjetljeni da bi bili počašćeni jer, Allah Svemogući će ih osloviti i učiniti im čast. A svi će drugi biti pitani: “Zašto niste poprimili Moja božanska svjetla?“ Morate biti strogi prema sebi da bi bili dobri pokorni robovi Božji.

Fatiha

Ne boj se vode! Voda daje život zemlji, biljkama, životinjama, ljudima. Kada nema vode, nema ni života. Ako nestane vode, životu je kraj. Kada  ljudsko tijelo izgubi vodu, osoba umre. Dok je u njemu  voda života, čovjek ne umire. Voda  života je u kičmi muškarca. To je u kičmi. Kap vode kojom je stvoren  čovjek  je voda života. Kada počne da se suši, kičma osobe se počinje uvrtati, on počinje stariti, to  znači da postajemo stariji. Kada postaje suho, to znači da život ide prema smrti. Dok je tamo, tijelo je živo. Kada taj izvor počne da se suši, čovjek postaje sličan osušenom stablu. Stoga, mi moramo voditi računa o tome.  Čovjek koji ne može sebe kontrolisati gubi ovaj izvor i omogućava da se osuši. On  isuši izvor zloupotrebljavajući ga. I kada je suh, ne možete dobiti više. To je dato samo jednom, u određenoj količini od  Dženabi Hak-a. Ako to ne koristite kako treba, počinje da opada i da se  smanjuje i bude ga manje. A kada je suho, postaje kao suho drvo. Završeno. To postaje razlog za smrt.

Tijelo ima vodu u sebi  i ima vodu života koja proizvodi i održava generacije. A tu je i voda kojom je stvoren  čovjek.  Dženabi Hak kaže: “ Mi svemu dajemo život sa vodom.” Početak života je voda. Kakva je to tajna. On  je stavio  život u vodu. Trebamo se zahvaliti Allahu koji nas je stvorio kao robove  muslimane.  I On nas je počastio islamom da budemo oni koji najviše koriste vodu.  Mi  koristimo vodu na sve načine, a tijelo oživljava u kontaktu s vodom. Pijte vodu  i čistite svoje tijelo s njom. To donosi svježinu. Ništa  loše ne dolazi od vode. Tako, doktori nam  ponekad govore da pijemo  puno vode.

Upoznao sam jednog  budistu.  On je bio predstavnik  budističke religije u Šri Lanki. Rekao sam mu savjet starog doktora – da pije toplu vodu izutra da sačuva zdravlje. Stari doktori kažu da se pije voda ujutru prije jela. Piti toplu prokuhanu vodu. Naravno, to može biti čaj ili druga biljka ili začin, ali popiti vruće, čaj sa toplom vodom  ili bilo koji drugi začin. Kažu da to pijemo. Ako nije dostupno, pijte hladnu  ili uobičajenu vodu.  On mi je rekao da pije 2-3 litre vode svakog jutra. Pije, pije i pije, dok mu stomak ne bude kao bubanj. Nakon jednog sata, to se izbaci vani. Sve što je u stomaku i probavnom sistemu,  sve se očisti.  Rekao je: “Ja sam u ovim godinama a nikad ne idem doktorima.“  Ja se slažem s tim  što si rekao. To je metoda koju znam i praktikujem.  Konzumiranje  vode u velikim količinama, čisti sve u probavnom sistemu  i donosi udobnost tijelu.

To daje živost unutar tijela. Voda čisti sve, ne ostavljajući ništa što sprečava probavu i blokira crijeva. On je rekao: “Ja to radim svakoga dana, svaki dan pijem  10-12 čaša vode.”  Zaista, kada se čovjek navikne na vodu, njegovo stanje je dobro i oživljava. Kontakt  s vodom daje život tijelu.

A  “afdalu ṣadaqati ṣadaqatu L-ma” među stvarima koje se ubrajaju u sadaku, najvrednija je sadaka vode. Poslanik s.a.v.s. je rekao  da nema tako velike  sadake kao što je davanje vode. Najkorisnija  od svih sadaka  je dati vode žednome, dati vodu  žednom  čovjeku  ili životinji ili zaliti vodom  žednu  biljku.  Svi oni su vrijedni.  Naš Šejh Sultan govorio je ovako: „Neka  Allah blagoslovi njegovu  tajnu, ako bilo ko  dovede  vodu  bilo gdje, ako neko napravi česmu, na primjer, u stara vremena, neko bi  pronašao  vodu  u planinama i tamo napravio česmu, tu bi ptice i insekte imali vodu za piće.  Ljudi u stara vremena  su gradili  kamena korita i bunare za pastire. Oni su pravili bunare i ostavljali  kofe za napajanje  životinja. Također su pravili kamene ´slivove´ da  se ispune  vodom za pse, mačke, ptice da piju vodu iz toga.  Svakim danom bi ostavljali vodu za njih i brinuli se o tome. Mnogo je ljudi koji su ovako  zaradili džennet.“

A naš Šejh, Allah blagoslovio njegovu tajnu,  kaže da ako neko dovede vodu bilo gdje i napravi česmu, i  zmija dođe da pije iz nje, a  zmija je otrovna životinja, on će imati 7 sevapa / za svaku kap – da ne govorimo o čovjeku koji dolazi, uzima abdest, kupa se i pije vodu. Kako možete procijeniti vrijednosti toga?  Ako zmija dođe i napije se , Allah dž.š. daje 7 sevapa  za svaku popijenu kap čak i za  otrovnu  životinju.  Sevap je dati vode svakom žednom  stvorenju.   Treba li ići dalje od zmije? Sedam sevapa  za svaku popijenu  kap!

Voda je velika stvar. To je veliko davanje od  Allaha.  To je  manifestacija Njegovog  časnog  imena  El-Hajj. I ne možete čuti  ljepši tespih od tespiha vode. Sve čini tespih Allahu dž.š. Kada ljudi čuju tespih vode, oni se zaljube u njega. Tespih  vode je najbolji tespih.  To je tespih od  časnog  imena El-Hajj.

Vjernik treba biti  poput  vode. On bi trebao biti čist kao voda. Baš kao što je život u vodi, vjernik mora biti eliksir života za druge ljude.  Vjernik je poput  vode, korist  ljudima oslobađa ih žeđi i čisti  njihovu  unutrašnju  i vanjsku  prljavštinu.  Prema tome, vjernik je poput vode. Voda može stati u bilo koju posudu,  bilo da je mala ili široka, posuda  u raznim oblicima, voda može da stane u nju.  Voda može ući  u najuža mjesta  i poprima oblik i boju mjesta u koje ulazi, a pri tome ne gubi svoj kvalitet.  Voda u čaši je ovakva.  Poprimi drugi oblik u ovoj posudi. Ako je  u drugoj posudi, poprimit  će njen oblik, ali neće izgubiti svoj kvalitet  vode.  Kada je bijela, voda se čini bijelom.  Kada je posuda zelena, izgleda zelena,  ali to nije.  U crvenoj posudi izgleda crveno, ali  nije crvena. Vjernik također izgleda kao zajednica u kojoj je, ali on ne gubi svoje  karakteristike  vjernika.

Stoga, biti poput  vode je atribut vjernika. To je znak kompatibilnosti  sa svime  zajedno  u  svoju vlastitu korist. Vjernik nije krut. On je mekan, gladak  i lahak. Vjernik nije težak.  Vjernik nije grub, on je jednostavan kao voda. Ovo je važna stvar. To je dovoljno za sada.

Fatiha

Radi toga je potrebno sve pažljivo sagledati kad hoćemo nešto da uradimo. Da li se to poklapa sa naredbama našeg Mubarek Poslanika s.a.v.s.? Ako ne možete razmišljati na takav način, onda trebate razmisliti je li to u skladu ili nije sa vašim običajima? Običaji su uglavnom u redu. Na primjer, naš turski narod živi u skladu sa islamom već stotinama godina. Većina naših običaja odgovara islamskim običajima. Ono što je važno jeste da se prilagodimo tome kad nešto radimo. Nema potrebe da se iznosi nešto novo sa svakim novim djelom i da sami po svom nahođenju radite nepotrebne stvari. Kad bi svako donosio nešto novo iz svoje glave, u čitavom svijetu nastalo bi haotično stanje. Nastao bi potpuni nered i od toga ne bi bio dobar rezultat. Zato ne treba da djelujete prema svom egu, nego prema onome kako Allah Svemogući želi. Molimo Allaha da nas ne skrene sa pravog puta.

Život je svakako kratak. Ako ne izvršavate svoja djela prema islamskim propisima, njihov rezultat na onom svijetu će biti nula. Sve i da nemate nikakve loše namjere, neće biti nikakvog rezultata na ahiretu. Ovo čak znači da ako jedan grijeh nije upisan kao griješenje, ni od toga osoba neće imati koristi. Puno je ljudi koji nastoje da se istaknu i budu priznati radeći na ovakav način ali nema potrebe za tim. Jednostavno slijedite naše običaje, slijedite Allahove naredbe i naredbe našeg Mubarek Poslanika s.a.v.s.

Ve min Allahi-tevfik, el-Fatiha.

Jednako našem stepenu poniznosti je naš stepen kod Allaha dž.š. Naš šejh mi je ispričao da je u Prvom svjetskom ratu vidio vojnike koji su kidali komade mesa sa mrtvih konja i jeli dok su išli duž ulice. U Adrianopolisu su rezali komade đona od obuće; kuhali i jeli.

I mi još uvijek nismo zahvalni. Niko ne postiže Allahovu dž.š. blizinu bez edeba.

Naš šejh je govorio o poslanicima i njihovom visokom karakteru. Jedan ashab je imao namjeru da pozove Poslanika s.a.v.s na jelo, i prije nego je poslao poziv tri mjeseca je pripremao; od svukuda je donosio dobre stvari; da bi bio vrijedan časti Poslanika s.a.v.s. Nakon što je Poslanik s.av.s. prihvatio i  došao u prostoriju; pogledao je sve meleke tu prisutne i zastao. Zadivljen tolikim brojem meleka izašao je a da nije ni okusio i naredio je svome ashabu da dođe i jede.

Vračajući se, bijaše od nekog starog jadnog čovjeka pozdravljen i pozvan da uđe u njegovu kolibu riječima: „O Poslaniče, moja žena te toliko voli, ali ona je bolesna i ne može hodati. Molim te uđi unutra.“  Kada je vidjela Poslanika s.a.v.s. kako ulazi zaplaka i reče: „Ne mogu ustati da bih ti bila na usluzi.“ Starac uze vreću suhog hljeba od ječma, koji je bio kao kamen, so i vodu, i ponudi to riječima: „ O moj Poslaniče, pozivam te da uzmeš dio od najvrijednije milosti Gospodara tvoga.“ Poslanik s.a.v.s. jede i reče: „Nikad prije nisam osjećao da je nešto moj stomak tako ispunilo do danas; sad sam sit.“

Ljudi se brinu za dovoljnu ishranu da bi mogli zadovoljiti potrebe budućnosti. Da čovjek prema hrani čuva dostojno poštovanje, moglo bi čak pedeset milijardi ljudi na ovoj planeti živjeti. Jednog dana pronašao je Poslanik s.a.v.s. pored svoje kuće komad hljeba. Podigao ga je, obrisao prašinu, pojeo i rekao svojoj ženi: „ O Aiša, moraš čuvati poštovanje prema milosti Gospodara ili će ti biti oduzeta; a jednom oduzeta veoma će ti se teško vratiti.“

Molim Allaha dž.š. za oprost i uputu za mene i za sve; i molim Njegov blagoslov za čovječanstvo i da nas na pravom putu drži!

Fatiha.