To je tako jer je Allah dž.š. na ovaj svijet ljude poslao nakratko. Kao u školskom razredu, nakon što završe biće ispitani a zatim idu tamo gdje su zaslužili. Mnogi ljudi prije nas živjeli su ovdje i mnogi prije njih takođe su živjeli ovdje. Još mnogi prije njih isto tako, dolazili su i odlazili, niko tu nije ostao vječno. Zato kad bacamo zemlju dok nekog kopamo moramo zamisliti i sebe dole, bacamo je i za sebe. To morate znati i morate tako vjerovati.

Umrijeti nije strašno. Kad vam Allah odredi vi ćete umrijeti. Ako ste na ispravnom putu ne bojte se, jer ćete biti sretni i susresti se sa svim dobrim ljudima koje ste slijedili. Trebate biti veoma sretni a ne budite zabrinuti. Puno puta ste na vijestima vidjeli kako kažu: „Za 20 godina ovo će biti razvijen grad. Nakon 50 godina biće ovako, biće onako“… A vi mislite kako ćete za 20 godina biti jako stari ili nećete ni biti tu. Nekad vam bude žao ali nemojte nimalo žaliti! Ovaj život je samo privremen i prije vas su postojali ljudi a i nakon vas će postojati drugi ljudi.

Mevlana Šejh Nazim govorio je da su ovo posljednji dani i stvari se ne kreću ka boljem. Svaki dan će biti sve teže i teže. Čak je jednom rekao da ljudi ponekad odlaze do mezara i obraćaju se onima koji tamo leže: „Vi ste sretni, umrli ste prije nego se ovo dogodilo. Mi nismo sretni poput vas.“ Ali, budite strpljivi, budite na pravom putu i slijedite ono što Allah odredi. Dokle je Njegova odredba nastavićete život na dunjaluku a morate se pokoravati onome što On hoće da biste bili sretni na ovom i na budućem svijetu inša´Allah.

Jednom je jedan pjesnik napisao stihove: “O, nakon nas će cvati ruže i cvijeće a mi ih nećemo vidjeti. Biće vrtovi ruža i cvijeća i naši prijatelji će biti sretni ali mi ih nećemo vidjeti…“ Nema potrebe da ih vidite. Ono što je bolje je s Allahom dž.š. koji za vas ima još i bolje od toga, inša´Allah.

Ve min Allahi t-Tevfik el-Fatiha.