Sad smo došli do suštine. Šta režiser kaže? On kaže da ako slijedite A, B, C i završite sa Ž, bićete spašeni. Ali vi obično nećete tim redoslijedom, nego krenete od X, Y, Ž pa se onda vratite na A, B, C i tad odete negdje sasvim drugo. Režiser vam je rekao i vi znate slova ali ne slijedite ispravan abecedni red. Radite prema svom mišljenju, prema svom savjetniku, po onome koji je tik uz vas, što znači po svom egu. Što se tiče slova, to je u redu, niko ne tvrdi da nema slova. Niko ne spori taj dio. Sporni dio je ono što vam vaš šejh govori. Kako da poredate slova jedno za drugim da biste bili spašeni od stvarne situacije u kojoj ćete se naći. Danas sjedite u toj fotelji ali nemojte misliti da ćete tu sjediti zauvijek jer ćete onda morati na sud. Nisam rekao Allahov sud. Ali postoji drugi sud koji je još i gori nego Allahov sud. To je sud vašeg šejha kojeg volite, kojem vjerujete i kojem ste bili odani.

Onda će vam on reći: „Šta sam ti ja govorio? Da slijediš tako, da ideš ovako, da radiš onako“. A vi ćete odgovoriti da je šejh ostario i da ne zna ništa. Da je izgubio razum ili možda nije. Nego ja bih uradio na ovaj način i ovako jer moj um i moj ego mi govore da je tako bolje, da je efikasnije i da je to – to“. Tad dolazite na taj mali sud i pred svojim šejhom ćete upitati: „Sejjidi, šta sam to uradio?“ A on će vam reći šta ste uradili: “Zar smo se tako dogovorili? Kad si pristao da te vodim, pristao si da slijediš moju naredbu. Nisi pristao da svoju stavljaš iznad nje.“ Vrlo je važno razumjeti ove detalje. Ovo govorim uopšteno, nije ništa konkretno i obraćam se sebi jer i ja ponekad izađem izvan puta pa se sjetim i izgovorim ‘estagfirullah el-Azim’. Ne želim otići sa Mevlaninog puta. Kakva god bila cijena, kakva god je nagrada, kakvo god bogatstvo da ugledam, kakvu god moć da bih stekao. Ne, ja sebi kažem – ne! Zaboravim na sve to i želim biti na Mevlaninom putu.

Šta god Mevlana Šejh naredi, ja moram ići u tom pravcu. Moram biti na toj liniji. Moram raditi u skladu s tim jer on je režiser. Ako imate režisera vi ste sretni. Onaj ko nema režisera je neuspješan jer vas režiser barem upućuje, pokazujući vam put: „Slušaj, uradi tako i rezultat će biti to. Ako ne uradiš tako, imaćeš to i to na kraju.“ Zašto se onda raspravljate? Zašto se ubjeđujete? Zašto se tužite? Zašto hoćete da vi uradite nešto?

U svojoj oproštajnoj hutbi, Resulullah je rekao da je sve upotpunjeno. To je općenito za sve muslimane. U tarikatu, Mevlana Šejh je rekao da je sve upotpunjeno. On je učinio da sve bude jasno, nije ostavio da mi razmišljamo o tome, da budemo zbunjeni ili da se pitamo kako i zašto. Ako su usuđujete, upitajte nešto takvo Mevlanu Šejha! A ako ste tolika neznalica da postavite takvo pitanje Sultan-evliji, onda ćete vidjeti kako će vam on uzvratiti. Ima ljudi koji to dobro znaju. Oni koji to znaju, znaju i šta Mevlana Šejh sve može. Znaju da on ne dozvoljava takvo nepoštovanje, on to ne voli nego kaže – Edeb ja Hu! A zašto? Jer on ima najbolji edeb, najljepše ponašanje i on najbolje shvata taj visoki kvalitet podučavanja ljudi kakvi da budu. To je Mevlana Šejh i ako smo njegovi pravi učenici mi to možemo vidjeti ali ako se samo pretvaramo, to je nešto drugo. Ne smijemo mi diskutovati.

Na tržištu postoji različita roba, recimo sat, haljina, parfem ili slično. Jako je skupa i kažu na primjer, ovaj sat vrijedi 100.000 eura – tako kaže i Mevlana Šejh za nešto. A Kinezi naprave identičnu kopiju pa kažu da košta 100 eura i još se možete cjenkati. Onaj koji je utvrdio 100.000 eura kaže da je cijena fiksna. Kad pogledate sat vidite da pokazuje tačno vrijeme a i onaj drugi sat kopija pokazuje vam tačno vrijeme. Onda neko ko ne želi dati 100.000, odluči da kupi sat za 100 eura pregovarajući oko cijene. Ali ljudi koji razumiju znaju da je skupi sat kvalitetan, da nije falsifikat nego pravi i navest će milion razloga zašto kupuju onaj od 100.000 eura. Dok vam i o drugom mogu dati milion razloga da je krivotvorina i zašto je jeftin.

Ovdje je bitno shvatiti da vam nikad ne treba reklama za ono što je ispravno, jer to svi znaju. Čak i neko ko kupuje kopiju sata priznaje šta je original i oko toga nema varanja. Ali šta Mevlana radi? On najskuplje stvari ostavlja svima na raspolaganju. Nikad ne ističe cijenu nečega a to nikad nije jeftino. I nikad se ne cjenka nego je to dostupno svakome. Ovako je ako možete razumjeti. On kaže da je na tržištu puno jeftinih šejhova koji izgledaju kao on i ponašaju se kao on ali su vrlo jeftini. Oni su jeftini ali Šejh Nazim je skupocjen.

A on za sebe kaže: „Ja sam niko i ništa“. Bio je toliko skroman, toliko prizemljen i tako blizak ljudima. Jako blizak. Ovo me podsjetilo na vrijeme kad se vraćao iz Londona na Kipar a mi bismo ga čekali na aerodromu. Tad je postojao balkon s kojeg smo mu mahali, ispraćali bismo ga i dočekivali ga s balkona. Jednom prije dvadesetak godina, Mevlana Šejh je dolazio a uz njega je bio neki čovjek. Pitali smo se ko je taj čovjek s njim i shvatili da je to čistač ulica. Sjedio je do Mevlane koji je uživao da priča s njim i da bude u njegovom društvu. Rekao nam je da mu je to prijatelj s putovanja. Takav je Mevlana, nije se bunio zašto taj čovjek sjedi do njega ili ko je on. Ne, Mevlana je mogao biti sa svakim. On je vjerovao u ljude. Vjerovao je da je Allah Svemogući svakoga stvorio za neki njegov zadatak. Da taj čovjek nije obavljao svoj posao, bilo bi puno prašine na našim ulicama. Da ovaj ne radi u banci, ne bi nam mogao isplatiti platu. Da onaj ne radi na farmi, mi ne bismo imali povrća. Da neko drugi ne radi u fabrici, ne bi bilo proizvodnje. To je tako, zato je Mevlana svakog čovjeka gledao kao osobu i o tome je vodio računa. Nije gledao jeste li na visokoj funkciji pa da bude pored vas a vi pored njega. Ne, njega to nije zanimalo.

To je prava vrijednost koju je Mevlana postavio. To je prava vrijednost koju je Mevlana predstavljao. Prava vrijednost koju su ljudi uvijek vidjeli. Elhamdulillah, sada je sa Šejh Mehmedom isto, on želi pokazati isto što i Mevlana. Mi ne možemo dostići Mevlanin stepen. To je nemoguće jer je Mevlana Šejh ličnost kakva se pojavi svakih hiljadu godina. Niko njega ne može dostići. Sad shvatamo da je on obavljao zadatak koji ni milion ljudi ne može. Takav je Mevlana Šejh i to nije lako, ne možemo reći da je to lagan posao ali bar možemo reći: „Sejjidi, mi želimo slijediti tvoj pravac, želimo slijediti tebe kao režisera, želimo biti na tvom putu, ne želimo otići izvan.“    

Ovo je važno za sve nas a naročito za mene jer kad sjedite pred kamerom, pred ljudima i obraćate im se, ego počinje da izlazi na vidjelo. Ego se javlja pa počnete sebi govoriti: „Baš mi je turban dobar, trebao bih pustiti bradu i još je srediti, ah što me ovi ljudi slušaju“. Da, takav je ego. Vi njega ne osjetite ali on je tu. On je vrlo tih kao na tajnom zadatku. Prikriven je i ponaša se prijateljski. Izgleda tako prijateljski i uopšte vas ne remeti. Dok sjedite i obraćate se ljudima on vas ne nikad ne dira nego se ponaša kao vaš prijatelj. Ali ovo morate shvatiti.

Ovaj ego vaš je neprijatelj ali izgleda jaranski i kaže: “Mi smo prijatelji, znaš, mi smo dobri jarani. Vidi kako te ovi ljudi slušaju, oni te hvale, ti si ovo, ti si ono“. To je ego. Sve vrijeme me časti dok sjedim u ovoj fotelji, dok sjedim na Mevlaninom mjestu, dok se obraćam Mevlaninim učenicima da pomislim da sam ja Mevlana – O Mevlana Šejh Behaudine, ti si Kutbu-Zeman, Kutbul-Azam… Ne, ne i ne! On šapće – Ovo je Mevlana Šejh Behaudin, moramo mu poljubiti ruku, poljubiti mu stopala, to želimo. To je borba – ne, ne, pokušaj biti ponizan, skroman. A ego kaže – ne otvaraj oči, zatvori ih i ponašaj se da si to jer i jesi. Ego vam ovako govori, da ste važni, da ste vi sve – pogledaj samo kakav si i ko si. Naravno, vaš ego je vrlo prijateljski raspoložen i naravno da se nikad neće okrenuti protiv vas, jer ste na mjestu koje ego voli. A još imate par ljudi u svojoj blizini koji vam govore: „Vidjeli smo tvoj keramet, ima još toga kod tebe. Mi smo svjedoci i učinit ćemo ti sedždu“.

Aha, ego sad dolazi i u Božansko Prisustvo, to je najbolje što on može poželjeti i nema bolje prilike od te. Vi pomislite kako biste mogli u halvet a on kaže: „Obavezno, idemo u halvet pa ćemo staviti u CV da sam bio u halvetu tad i tad, da sam tad bio na ovoj poziciji, da sam tad obavljao taj posao. Morate vidjeti moj CV. Kakav sam? Naravno, ja sam onaj koji je vrlo skroman…“ Mevlana Šejh je režiser i on zna. Njemu ne trebaju ovakve stvari. A šta kaže Mevlana – samo jedno on kaže: „Ja sam niko i ništa“. Takav je Mevlana, nikad nije imao CV da pokaže da je on ovo i da je bio negdje. Nije imao jer to nije tarikat nego to znači biti prijatelj sa svojim egom, najbolji prijatelj. Moramo se probuditi. Ne trošite svoj život ni za šta. To je traćenje života, trošenje za toalet. Tako ga ljudi obično troše ali mi hoćemo svoj život da provodimo pod Mevlaninim stopama. Takav je moj nijjet. Mi ne tražimo ništa, ja ne želim ništa, elhamdulillah. Možda je moj ego velik i ja mu još uvijek govorim da je velik. Nije mali jer me stalno uznemirava ali moje srce želi da bude pod vodstvom Šejh Nazima. Šta god moj ego da naredi to je u mojoj glavi. Nikad ne ističem svoj položaj ili svoje ime da se pravim važan. Ne želim to ali znam da trenutno imam dužnost i da zato sjedim ovdje. I znam da vas trebam probuditi. Važno je da se probudimo! Ovo nije šala, ovaj put nije šala. Ako idete njime znajte da nije šala.

Ako vi imate drugi put, onda je to do vas. Možete ići svojim putem i niko vas neće ometati. Tamo ćete biti vi, vaš ego i vaš CV. To je na vama. Ali ne možete koristiti Mevlanu Šejha na tom vašem putu. Režiser vam to nikad neće dozvoliti. On kaže: „U opasnosti si i s tobom je gotovo“. Mevlana Šejh to je ostavio jasnim, dvije godine je to dodatno objašnjavao. U te dvije godine posložio je sve kockice na njihovo mjesto. Savršeno je to uradio. Niko se s njim ne može poigravati. On je u konačnici glavni pobjednik a to je manifestacija onog kur'anskog ajeta: „I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje” (Ali Imran, 54). Ova manifestacija je s Mevlanom jer on radi samo za Allaha Svemogućeg. To je ta razlika. Ako radite za svoju korist biće drugačije nego da radite čisto za Allaha. I svako zna da je Mevlana Šejh radio za Allaha, u to nema sumnje. Ako iko kaže da je djelovao kako bi se njegov sin obogatio ili da ovaj nešto stekne ili onaj nešto dobije, to je pogrešno. To niko ne može reći.

Kažemo: Estagfirullah el-Azim ve etubu ilejh. Ja Rabbi, tražimo Tvoj oprost ako krivo postupamo i ako se ne ponašamo kako Ti želiš a znamo da su vrata Tvog oprosta otvorena i mi želimo da se vratimo na ta vrata. I Mevlana nas i dalje prihvata sa svim našim nedostacima. I dalje nas želi uz sebe iako smo puno griješili prema njemu. To pokazuje kako je Mevlana Šejh širokogrudan. On ne vidi mane nego kaže: “Ova djeca su opet napravila grešku”. Ali kad mu dođu nazad, opet ih prihvata i nikad ne kritikuje nego oprašta. Jer on zna da ako ste se vratili, došli ste iskrenog srca. Zato morate iskoristiti tu šansu kod Mevlane i nastaviti ići dalje ovim putem ali onako kako on želi da vi idete.

Ve min Allahi-tevfik bi hurmetil-Habib, bi hurmetil-Fatiha.