Dragulj ne možemo porediti sa običnim kamenom. Svi smo mi šljunak a Poslanik s.a.v.s. je dragi kamen. On je dragulj, Odraz Allahovog Nura na ljudskim bićima, zbog njega je Gospodar stvorio sve! Uprkos ovome, neki su ga optuživali da je bio čarobnjak, iako su to bili ljudi iz njegovog naroda, njegovog vlastitog plemena i njegove komšije ali Allah dž.š. učinio je da se oni srozaju a spominjanje njega s.a.v.s. je povećao.

Svemogući Allah kaže: „I spomen na tebe visoko uzdigli!” (El-Inširah, 4) a zatim: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati” (El-Kevser, 1-3). Vaš neprijatelj koji je započeo fitnu protiv vas je onaj koji je na gubitku i biće sasječen. Zato ne brinite, oni koji su na istini su kao vozovi koji brzo jure stižući u Poslanikovo prisustvo. Još uvijek postoje i stari vozovi sa parnom lokomotivom čiji zvuk je „tak, tak“… Oni idu na ugalj i kreću se vrlo sporo ali ipak se kreću. Ljudi koji slušaju ogovaranja ali ih ne zaustave, njihov voz se usporava. A oni što su primili šamar u lice i udarce sa raznih strana od tih tračeva, e oni su kao rakete. Na njih su zapravo ljudi ljubomorni jer su učinili jako puno za Šejh Nazima i za tarikat, to im se ne sviđa i zbog toga im zavide!

Ljude koji šire ružne glasine čak i nije briga što to u stvari rade protiv šejhova ili evlija, oni to ne vide kao problem. Pa i deset sinova Sejjidina Jakuba bacilo je Jusufa a.s. u bunar. Ali oni su bili, jesu i biće poslanici i kao takvi nepogrešivi na Sudnjem danu. Dakle, onaj ko započne fitnu i ne zaustavlja se u tome iako to radi protiv evlija koji su za ahiret a ne za dunjaluk, njihov voz ide na ugalj i govori „tak, tak, tak“. Tako idu oni koji šire ružne priče, bez točkova i napredovanja, samo onaj starinski zvuk. Dok se oni koji su od njih primili udarce kreću kao rakete. A zašto? Jer njih Allah dž.š. brani sa Svojim melecima! “Allah doista štiti vjernike” (El-Hadždž, 38). Allah uzima od njihovih dobrih djela i daje onima koji su ugnjetavani. Čuo sam od Mevlane Šejh Nazima k.s. više stotina puta riječi: „Budite potlačeni a nemojte biti tlačitelj“.

Poslanik s.a.v.s. rekao je: „Sudite sami sebi prije nego vam bude suđeno. Uistinu ko god je bio tlačitelj nikad mu neće biti oprošteno i biće kažnjen“. (Buhari).

Dakle, pustite neka im bude suđeno, jer na Sudnjem danu mi ćemo reći: „Ja Rabbi, oni su širili ružne priče o nama, trebaju nam naša prava“. Oni će izgubiti sva svoja dobra djela čak i ako su klanjali i postili. Oni su muflisi kao što kaže Pejgamber: „Postoje ljudi koji nastavljaju moj sunnet. Za svaki sunnet koji oni ožive, Allah će im dati nagradu 70 šehida (u drugoj predaji stoji 100 šehida). A znate li ko su muflisi – potpuno propali? Muflis iz mog ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan a klanjao je, postio i davao zekat. Međutim uz sve ovo, on je vrijeđao neku osobu, klevetao, koristio imetak ili nezakonito prolio krv te osobe. Tome će se oduzeti od njegovih dobrih djela. A ako mu dobra djela budu potrošena, onda će njihovi grijesi preći na njega i on će biti bačen u Vatru“ (hadis bilježi Tirmizi).

Allah dž.š. govori u Časnom Kur'anu: „I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti” (El-Furkan, 23).

Neka nam Allah Svevišnji oprosti a njih uputi. Mi i dalje molimo Allaha da im da uputu. Oni znaju šta rade. Ima ih jako puno sa puno šejtanskih osobina. Dolaze kao zmije u džennet među ljude da bi ih otrovali. Da nas Allah zaštiti od njihovog otrova i sačuva da budemo sretni sa svojim porodicama, djecom, unucima, braćom i sestrama, učenicima, zajednicama, našim zemljama i da nas uvijek zadrži na vratima Poslanika a.s. i Kabe, da budemo tamo duhovno ako već nismo fizički.

Bi hurmetil-Habib, bi hurmetil-Fatiha.

Mi često putujemo, Dženabi Hakk je dao da putujemo Njegovim Kraljevstvom. Naravno da ljudi uvijek više vole svoje rodno mjesto i zemlju nego neko drugo. Naš Kipar je možda malo ljepši od drugih mjesta. U nekim zemljama, na primjer na Cejlonu, samo je jedno godišnje doba: ljeto, zima, jesen i proljeće, sve je isto. U našoj zemlji su, hvala Allahu, četiri godišnja doba i u skladu sa svakim imamo različite milosti i darove Dženabi Hakka. Na Cejlonu ne znaju za ljeto ni za zimu, nema proljeća ni jeseni. Svo vrijeme je isto i uvijek je vrućina. Rekao sam im: “Ja Hu, Dženabi Hakk stvorio vam je džennet. Ne brinete se za drva ni za ugalj, nije vam hladno. Nemate ni djelića suhe zemlje. Vaše planine i doline potpuno su zelene”. Zelenilo kod njih nikad ne prolazi. A ljudi su vrlo jednostavni, uglavnom žive od malo riže i to im je dovoljno. Odjeća im je obična, većina njih nosi komad omotanog platna oko sebe. Puno njih ne nosi cipele nego hodaju bosi. A zadovoljni su svojom situacijom i ne žale se.

Ali oni isto tako imaju test od Allaha da u njihovoj zemlji nije mirno stanje. Razlog za to je što šejtan ne miruje jer on nikad nije besposlen. Kad god je neko mjesto mirno, gdje god je mir, komfor i sigurnost, šejtan pošalje svoje vojnike i agente da taj komfor pokvare. Pošalje agente da izazovu neku pobunu kod naroda. Kad su ljudi zadovoljni on ih ne ostavlja na miru. Šejtanovi agenti govore im: “Ovo treba biti onako, ono treba promijeniti, ovo mora biti drugačije…” Svuda su prisutni a posebno uznemiravaju one koji ne mogu kontrolisati svoj ego. Zavaravaju ih i na taj način komfor ljudima postane zabranjen i nađu se u nemiru.

Sletjeli smo na otok Cejlon oko ponoći i rekli su nam ovako: “U čitavoj zemlji je na snazi policijski sat. Zato morate voziti polako jer patrole kontrolišu svakoga ko dolazi i odlazi. Držite upaljena svjetla. Pucaće na svako vozilo koje se ne zaustavi”. Ukratko, bilo je puno mjesta gdje su naoružane patrole stajale i čekale. Ima Hadisi Šerif našeg Poslanika s.a.v.s. kojeg sam čuo od Sultan-evlije Šejha Abdullaha: “U Ahiri zemanu kod svih naroda ljudi će se boriti između sebe”. I bore se jedni protiv drugih. Ne bore se protiv spoljnih neprijatelja nego jedni protiv drugih, baš kako je i rekao Poslanik s.a.v.s.

Organizovanje i opremljenost vojnika koju sam tamo vidio je kao za rat. Da nije rat vojnici se ne bi tako odijevali i ne bi bili tako oprezni i pažljivi. Pitao sam: “Protiv koga su ovi dobro opremljeni i dobro organizovani vojnici usmjereni? Protiv koga su u ovakvom ratnom stavu? Zar se očekuje napad izvana, iz Kine ili Indije? Šta se događa”? Odgovorili su mi:”Ne, oni iščekuju ljude iz svog naroda. Ima jedna grupa koja napada i puca na vojnike. Oni su tu da im uzvrate vatru”. Rekao sam: “To je čudo o kojem je prije 1400 godina Poslanik s.a.v.s. govorio i evo tačno 1400 godina kasnije to se i događa.

Ova nacija je na straži protiv svog vlastitog naroda. Prsti su im na obaraču da se bore jedni protiv drugih. To nije slučaj samo u ovoj zemlji. I mi na Kipru smo postali narod koji se bori između sebe. Arapi se tako bore, Turci isto tako, Perzijanci, Afganistanci ratuju jedni protiv drugih. Protiv koga se bore? Očigledno je da su Rusi otišli (godina je 1986.), ali sad se mudžahedini tamo bore protiv vlastitog naroda. Započeli su rat unutar zemlje i sad se to zove “građanski rat” – izmišljena stvar. To je unutrašnji rat. U skoro svakoj zemlji, bila ona mala ili velika, postoji ovakvo stanje nespokojstva. Prema riječima našeg Poslanika s.a.v.s. čudo je da su pronašli razlog da zarate između sebe. Samo što nije počelo na Cejlonu a u mnogim drugim zemljama to se već desilo. U Americi, u Evropi, Aziji, Africi… Na svakom kontinentu ima ratova unutar jedne zemlje. Kažu da su to pobune i nemiri. Nemir znači da su se u jednom narodu digli između sebe.

Upravo sam došao iz Pakistana. I tamo su ljudi ustali jedni protiv drugih. Na Cejlonu su ustali isto tako. Ukratko, mir na ovom svijetu je gotov. Dunjaluk je sada u stanju rata. Ako ne ratuju izvana, onda započnu rat unutra, između sebe. Rat je i u kućama, rat je na ulicama. U kućama ratuju unutar porodica. U jednom domu nema dogovora između majke, oca, djece. Majka se suprotstavlja ocu, otac se protivi majci. Muž i žena protivrječe jedno drugome. Djeca se prepiru sa svojim roditeljima i protive im se a i među sobom djeca se takođe prepiru jedni s drugima. Za stolom vidite osobe koje sjede i jedu a svi su jedni protiv drugih. Možda su svi oni neprijatelji i još su prisiljeni da jedu zajedno za tim stolom. Ali ne vole jedni druge. Žena ne voli svog muža, muž ne voli svoju ženu. Djeca ne vole svoje roditelje i ne slažu se s njima. Roditelji se ne slažu sa djecom. Braća se ne slažu između sebe, jedan brat nije zadovoljan s onih drugim. Čudna situacija.

Naš Poslanik Resulu-Zishan govorio je o ovom vremenu. Šejtan odmah ide tamo gdje ima imalo mira, komfora i sigurnosti da sve izokrene naopako. Danas nema mirnog mjesta. Čak i ako izvana izgleda mirno, iznutra se izazove neka korupcija. Ako ne danas onda sutra, ako ne sutra onda iduće sedmice, ako ne tada onda sljedećeg mjeseca ili sljedeće godine. Definitivno će negdje ta vatra planuti i proširiti se. A mi tražimo utočište kod Allaha!

Ima jedna prenesena dova: “Ja Muhavvil el-havli ve l-ahval, havvil halena ila ahseni hal” (“O Ti Koji Mijenjaš stanja, promijeni naše stanje u najbolje”). O Allahu, Koji mijenjaš godine i Koji mijenjaš stanje roba. Nijedan od naših halova nije isti. Koliko puta se u 24 sata promijeni naš hal? U 24 sata ima 24 000 tedželijata, Božjih Manifestacija, koje se od Dženabi Hakka spuste na Njegovog roba. Jedno stanje ljudskog bića ne podsjeća na drugo, to je nemoguće. Nećemo dočekati veče u istom stanju u kojem smo se ujutro probudili. Sve do noći naši halovi se susreću, razgovaraju, jako se mijenjaju. Ne ostajemo u istom u kakvom smo bili ujutro. Naveče je naše stanje drugačije.

A sutrašnjica nam je sakrivena. Sutra kad osvanemo, opet se počinje otvarati ponovo – nove težnje ili žaljenja za nečim, do večeri će se sve to smjenjivati. Kad dođe veče, stavićemo događaje tog dana na vagu. Ako se puno toga izdešavalo, usponi i padovi, sagledaćemo uspone kao radost a padove kao tugu. I večeras isto tako, kad analiziramo sva naša stanja ovoga dana, leći cemo ili sa žaljenjem ili sretni. Onaj Koji mijenja svaki sat u 24 sata je Dženabi Hakk. To je lijepa dova za promjenu stanja: “O Allahu, Koji mijenjaš stanja ljudi iz jednog u drugo, promijeni naše stanje u najbolje”. Da na kraju dana budemo u stanju zadovoljstva. Kad dočekamo veče, da ga dočekamo zadovoljni.

Jer postoji Stanje Sreće i Stanje Tuge. Ko dostigne mekam Sreće treba reči šukr a ko bude u mekamu Tuge treba biti strpljiv. Stoga je objava svih poslanika robovima Allahovim bila “Izgovarajte šukr, zahvaljujte za blagodati koje vam je Allah dao danas a za neželjene stvari se pokajte Dženabi Hakku, tražite oprost i budite strpljivi na njima”.

Fatiha