Postoji 500 dobrota iz sunneta Poslanika s.a.v.s. Kur'an kaže: ”Kada vam se olakša, nastavite se truditi.” Kada završite sa jednim djelom, skočite na drugo. To je najbolja uputa koju ljudi slijede; biti aktivan u svakoj situaciji. Nema lijenosti niti u jednoj religiji. Neki ljudi, čak i muslimani, kažu da islam čini ljude pasivnim (”religija je opijum za narod”). Oni su lažljivci i neznalice. Oni su naučili nešto zapadnjačkog znanja i onda to govore. Ja ih sažalijevam. Arapi su spavali prije islama, i bili robovi Rimu i Perziji. Nakon dolaska islama osvojili su područja od Atlantskog do Indijskog okeana. Naš šejh k.s. je govorio: ”O sine moj, svaka aktivna osoba će ući u džennet a svaka lijena osoba će ući u džehennem. Čak i onaj aktivan u dunjalučkim blagodatima. Njegova aktivnost će voditi dobru na kraju, poput bujica sa planina koje silaze u ravnice i postanu korisne.” Da bi se suprotstavilo nefsu, treba biti dinamičan.

Čovjek koji se penje na planinu mora imati energiju dok onaj koji silazi ne mora biti tako dinamičan. Za ljude koji sjede u kafani od podne do ponoći ne možete reći da su dinamični. Oni su lijeni. Onaj koji radi ozbiljan posao i koji iza sebe ostavi stvari od kojih se ljudi okoriste, taj ima naslijeđe od Poslanika s.a.v.s. Onaj koji spava previše je lijen. Više od osam sati spavanja dnevno, šteti tijelu. To je kao da se ne spava dovoljno, tijelo postaje umorno. Neke ljude obuzima Božansko Prisustvo, oni nikada ne spavaju. Poput jednog murida, Sunnetji Tahsina; Šejh Šerafuddin k.s. mu je naredio da očisti sofru nakon gozbe. Bilo je ostalo dovoljno hrane za dvadeset ljudi ali je on to sve pojeo, brišući sofru svojim prstom i ližući ga. Te noći je Šejh Šerafuddin k.s. rekao našem šejhu k.s. da se pobrine za Tahsin efendiju. On je otišao do njegove sobe i ostao nepomičan, izgubljen u svom Gospodaru, sve dok jedan sahat do zore nije počeo klanjati tehedžud. Po sabahskom ezanu, ode do džamije, obavi namaz, i ostade da zikri do svitanja. Onda je klanjao išrak, uzeo svoju sjekiru i otišao na posao. Ako neko želi da dostigne tu snagu da mu ne treba san, i ako namjerava da ne spava zbog Allaha, da zadovolji svoga Gospodara, onda treba ovo raditi četrdeset dana. To znači da, kada god osjeti pospanost, brzo ode i obnovi abdest i klanja dva rekata, i da to ponavlja. Ako ima strpljenja četrdeset dana, imaće nebeske snage, poput meleka, bez ponovnog spavanja. Evlije su takvi jer im je naređeno; sa dozvolom Poslanika s.a.v.s.

Ljudi misle da mnogo hrane čini čovjeka jakim, i zato jedu previše. Onaj koji kaže: ”Pun sam, najeo sam se večere je veliki griješnik u Božjem Prisustvu. Allah čini da se zasitite, ne hrana. Ona vas može zasititi sa jednim komadićem hrane. Naš šejh kaže da kada dedžal dođe, svi muslimani će naći zaštitu u Šamu. Šejh Muhjiuddin k.s. je rekao da će doći toliko ljudi da će grad biti tako velik kao planina. Neće biti mjesta da se stavi noga na zemlju, možda će biti 50 miliona ljudi. ”Kako će moći jesti i piti?” upitao je Ebu Bekr Poslanika s.a.v.s. ”Mehdijev tekbir će vjernicima dati Božansku snagu. Jedan morsel hrane će biti dovoljan četrdeset dana.” Ljudi takođe misle da mnogo sna odmara tijelo. Ne, Allah daje odmor. Neko se ne odmori sa pet sahata spavanja, dok se neko odmori za pet minuta sna. Najbolje spavanje je odmah poslije jacije, prije ponoći, pa sve do jedan sahat prije zore. Najbolje je rano leći. Četiri sahata spavanja poslije jacije su kao osam sahata u drugo vrijeme. Ovo pomaže čovjeku da poveća svoju odanost i korisne aktivnosti. Sada svi ljudi troše to vrijeme na beskorisne sastanke, besmislene razgovore i gledanje televizije. To je jedan pravi razlog za bolest. Drugo najbolje spavanje je između izlaska sunca i podneva, a zatim između podneva i ikindije. Spavanje nije dobro između zore i svitanja, a između ikindije i akšama je najgore. Poslanik s.a.v.s. kaže da ako se nešto loše desi čovjeku koji spava između ikindije i akšama, ne treba da krivi nikoga osim sebe samog. Za više od osam sahata spavanja moraš sebi reći: ”Ja sam lijen“.

Fatiha