Svaka osoba ima duhovnu moć, nebesku raketu koja je pod rampom. Misija svih poslanika bila je samo da doprinesu da se te rakete pokrenu prema svojim destinacijama. Neke od njih to uspiju tokom ovog života i takvi su najbolji ljudi. Ako ne, na kraju će svako doći do svog odredišta i to će na završetku života. Ako nisu stigli znači da nisu o tome brinuli tokom ovog života ali na kraju će ih Allah dž.š. obavezati i božanska volja će ih prisiliti da dođu do svog odredišta. Možda će se to zbiti u nekoliko sekundi i možda će biti spas takvim osobama da to dovrše pred samu smrt.
Poslanik s.a.v.s. putovao je od Mekke do Bejtul-Makdisa u Jerusalemu. Svi poslanici su došli i poselamili ga a on je s njima klanjao dva rekjata. Zatim se uspeo na Miradž i nakon toga stigao i u Božansku Prisutnost. Kad se vratio nazad krevet je još uvijek bio topao od njegovog mubarek tijela. Dok je kretao, rub njegove odjeće zakačio je ćup s vodom koji je pao i voda se počela izlijevati. Sve ovo se dešavalo za vrijeme Noćnog putovanja i povratka nazad, čak se ni sva voda nije do kraja izlila. To su Allahovi beskrajni, bezgranični okeani moći. On dž.š. može učiniti kako On želi. I učinio je to Allah Svemogući za Svog Miljenika s.a.v.s. u tako kratkom vremenu.
Dakle, ako čovjek nije pripremio sebe u toku svog života nego se okupirao nebitnim stvarima on nije dospio do svoje destinacije duhovnom raketom već je radio za dunjaluk i potrošio svoj život. Tada, kad mu ostane sedam posljednjih dahova života, kroz tih sedam dahova Gospodar naredi Svojim kutbovima da se pobrinu za tu osobu. I kroz tih sedam udaha može se učiniti više nego za 70 godina pripreme. Tada kad je spremna osoba će preći iz ovog života u stvarni život i može doći do svog odredišta. Zbog toga onoliko koliko neko brine o dostizanju svog odredišta ovdje, posljednji trenuci života budu mu lagani. Ako čovjek uživa na dunjaluku u tjelesnim zadovoljstvima i ne brine za svoje duhovno biće i duhovnu raketu, ne bavi se time, onda mu na kraju treba dati test da se pripremi za uspinjanje ka nebesima. Svako mora proći tu pripremu i doći do nebesa prema svom stepenu ovdje. Neće biti isto onima koji su se pripremali tokom dunjalučkog života da dođu do Božanske Prisutnosti i onima koji su se pripremili na kraju svog života. Među njima je vrlo velika razlika.
Zato moramo pokušati, a posebno u naše vrijeme ljudima je još potrebnije da slušaju priče, poput priča o životima evlija, kako bi dobili više radosti i manje osjećali teški teret ovog života. Oni bi kroz svoje ibadete trebali dobiti izvjesnu snagu da ne posrnu kad se suoče s bilo kakvim krupnim događajem. Takav put mogu održati putem duhovnog treninga – zikra i mjesta gdje se on obavlja. Trebaju biti spremni za nadolazeće velike dane, velike mjesece i velike godine. Neka nam Allah oprosti i podari da se krećete ka stvarnim ciljevima ovog života a ne da se okupirate beskorisnim poslovima. Da nam Allah oprosti i blagoslovi vas.
Bi hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.
