Ujutro sljedećeg dana otišli smo da posjetimo mezar princa Radża Ašmana koji je preselio prošle godine, kako bismo mu iskazali poštovanje. Elhamdulillah, bio sam sretan kad sam vidio grupe ljude koji dolaze sa svih strana, iz Indonezije, iz Malezije, iz Somalije, iz Amerike, iz Evrope, i to puno, puno ljudi različitog statusa i porijekla. Bilo je 400 ljudi koji su sami platili karte da dođu na taj skup i Elhamdulillah, tu smo održali zikr, učili Kur`an i kaside i siguran sam da je merhum bio sretan zbog toga.

Kod posljednje Fatihe mogao sam osjetiti njegovo toplo tijelo tamo i da je obučen u bijelu odjeću sa predivnim cvijećem – ljiljanima. Vidio sam a i moja supruga Hadži Naziha je vidjela kako se mezar podiže i spušta, kao da se unutra nešto dešava da pokaže njegovu sreću zbog našeg okupljanja. Mi smo mu iskazali svoje poštovanje ali kad smo izlazili začuo sam ogovaranje koje me jako ražalostilo i koje nije bilo vezano za zijaret nego je to bio komentar vezan za tarikat općenito. Jako sam se ražalostio ali šta se tu može? Ne možete promijeniti ništa, kao što govori ajet: “Zaista Allah neće izmijeniti ništa u sudbini jednog naroda dok se taj narod ne izmijeni u svojoj biti” (Ra’d, 11. ajet). Allah dž.š. neće promijeniti ono što je u ljudima dok oni sami sebe ne promijene, a onda mi je na pamet pao i još jedan ajet iz Časnog Kur’ana gdje se kaže: “Smutnja je teža od ubijanja” (El-Bekare, 191. ajet).

Fitna je još teža i bolnija nego ubistvo. Zašto? Zašto je fitna, smutnja ili širenje ružnih glasina, gora i više boli nego ubijanje jedne osobe? Zato jer se ubistvo dešava jednom; vi ste nekoga usmrtili i gotovo, ali fitna je ubijanje ljudi svaki dan! Čak i fitna o nečemu što se zaista dogodilo neće to stanje popraviti, a hoće li onda ružne priče? Loše informacije ubijaju jos više. Onima koji ih šire to postaje bolest. Takvi ih šire a ljudi koji ih slušaju oni povjeruju u to i ispričaju nekom drugom, taj onda prenese nekom drugom i na kraju to postane stvarnost kao da se zaista dogodilo a nije se nikako ni dogodilo.

Ne želim objašnjavati šta je to rečeno, ali to se nije uopšte dogodilo a ljudi su zaraženi, kao da neko ubaci crva u vaše tijelo i on raste i raste dok ne postane zmija u vama. I ponekad kad uzmete tabletu taj crv postaje u vama još duži i veći, tako da mali crvi koje unosite kao hranu unutra postaju aždahe. Takva ogovaranja su kao nešto što izlazi iz jednog mjesta, da ovdje ne izgovaram kojeg, jer imaju isti smrad i tako unutra postanu veliko drvo fitne.

Koja je korist od toga? Nema nikakve koristi. Čak i kad vidite fitnu, Poslanik s.a.v.s rekao je da se prikrije i ne pokazuje. A mi smo ovdje jedna grupa i treba da sakrijemo greške jedni drugima a ne da ih pokazujemo, ne da ih otvoreno napadamo, naročito ako one nisu istinite!

Ja sam bio u takvom raspoloženju dok smo se vraćali nazad dva sata vožnje u Kuala Lumpur i pitao sam sebe: “Zašto se pojavila ova fitna? Ko se okoristio od nje? Nije niko.” Bio sam tako tužan i mislio na Mevlanu Šejha Nazima k.s., na Poslanika s.a.v.s. i na evlije, pitajući se: “Zbog čega ova fitna, šta je razlog?” Bio sam jako tužan u tom trenutku, jer kad smo u borbi između dobra i zla, to je kao u ajetu: “Pa je osposobio dušu za njezino griješenje i njezinu bogobojaznost da može griješiti i dobro raditi” (Es-Sems, 8. ajet).

Allah dž.š. nadahnjuje dušu šta je dobro a šta je loše, tako da je moja dobra strana postavljala ovo pitanje, to jest duša koja je čista, jer svako ima svoju dobru stranu i svoju lošu stranu. Ako preovladava dobra strana to je bolje, ali loša strana je i dalje tu, ali što je dobra strana jača to loša strana postaje slabija. Zato što više preteže dobra strana to je bolje, i što loša strana postaje slabija, također je bolje. Eto u takvom trenutku ja sam osjećao kao da moja dobra strana izlazi izvan mene i to mi se događalo po drugi put u mom životu, kao da mi duša izlazi iz tijela i odlazi prema nebu.

U tom momentu, Hadži Naziha k.s. me gurnula i rekla: “Gledaj, gledaj prema nebu!” Pogledao sam i vidio svoju vlastitu sliku tamo, moju stvarnu dušu tamo, kako mi govori: “Reci – Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammedu-r-Resulullah!” Ponovio sam to i rekao sam: “Opraštam im ono što su rekli i što su pokušali da rašire.” U tom trenutku na nebu se pojavila moja slika sa turbanom koju su uspjeli snimiti i mobitelom. Dakle u tom momentu pojavila se moja dobra strana i rekla mi da se ne brinem, baš kao što je Allah dž.š. rekao Sejjisina Musau a.s.: “Ti ćeš biti nadmoćniji i jači i oni te ne mogu srušiti, ti ćeš srušiti njih.”

Nastavili smo se voziti i ta duša nas je slijedila i slijedila sve dok je nije prekrilo zeleno drveće, a bila je velikih dimenzija.

Zato mi kažemo onima koji šire fitnu, neka vam Allah Svemogući oprosti, neka vas Allah blagoslovi i neka vam Allah otkloni sve prepreke koje razdvajaju ljude jedne od drugih da se ne bi ujedinili, jer Allah dž.š. kaže: “I svi se držite Božjeg užeta vjere islama i ne razilazite se u razne grupe” (Ali-Imran, 103. ajet).

Držite se čvrsto Allahovog užeta i ne razdvajajte se. Mi se inšaAllah nećemo razdvajiti ni na dunjaluku ni na ahiretu.

Bi hurmetil-habib, bi hurmetil-Fatiha.