U starim topovima sa starim bombama postojao je mehanizam sa šupljinom u koju se ubacivao barut da bi se ispalila bomba. Bez te šupljine i bez baruta top ne bi mogao opaliti. Isto tako je i kod ručnih bombi, ako ne povučete detonator bomba neće eksplodirati. Snaga je u tom mehanizmu, povuče se, baci i bomba eksplodira. Zaboravio sam definiciju tog mehanizma.

Naš put je u sohbetima i bereket je u okupljanju. Veliki Šejh Abdullah Dagestani stalno je to ponavljao. Ove riječi preuzeo je od Šaha Nakšibenda. Naš put je u sohbetima i bereket je u okupljanju. Naš put funkcioniše kroz sohbete. Kad se jednom održi sohbet to je kao posijano sjemenje na primjer. Ako ga ne zalijevate i ako milost kao kiša ne pada na njih, ono truhne i propadne. Naš put, original našeg puta je kretati se i djelovati putem sohbeta. Ovo uvijek imajte na umu.

Hadis kaže “Vjera je savjet”. Veliki šejhovi iz silsile napajali su se iz tog okeana. Naša vjera zasnovana je na savjetu, to je kao okean. Taj okean nema granica. Šejh-effendi Abdullah napajao se iz tog okeana. Naš put je u sohbetima – i ovo je došlo iz tog okeana. Naš put ne funkcioniše bez sohbeta, što znači ako osoba sama uči vird nikad neće stići ni dokle. Za odgajanje murida, njihovu pripremu i predstavljanje u Božanskoj Sveprisutnosti put je kroz sohbet. Hadis kaže “Vjera je savjet”. A šta znači savjet? To je da tražite nečiju dobrotu i da se okoristite od toga. Svi poslanici a.s. davali su savjete. Oni koji bi prihvatali savjet bili bi prihvaćeni, a oni koji ga ne bi prihvatili otkotrljali bi se u džehennem.  

Ono što vjeru održava u životu jeste savjet. Zato kad se dva vjernika susretnu, moraju popričati barem koliko traje da se pomuzu dvije koze. Kad se vjernici sretnu moraju razgovarati. Ostavite šuplje priče. Možete kratko porazgovarati o nečemu ali makar i u tome mora biti neki savjet.

Ubacite savjet u svoj govor. Savjet našim riječima daje neku snagu, daje slast našoj vjeri. Daje izvjesnu snagu i jačinu, zato se kaže da je vjera savjet. A naš put je u sohbetima, eto odakle dolaze riječi Šaha Nakšibenda. Naš put je put sohbeta, kroz govor i slušanje. Ko zna kako taj i govori a ostali moraju slušati.

Govor i slušanje – to je kao davanje i uzimanje. To znači da šejh daje a muridi uzimaju. Ako nije tako onda nema ni šejha ni murida. Murid ne zna ništa nego je šejh onaj koji dopire do murida a do murida on dolazi putem sohbeta. Ne dolazi do njih štapom, ne tuče ih, nego je taj sohbet i druženje sa šejhom hiljadu puta moćnije od štapa. Sultanul-evlija Šejh Abdullah ed-Dagestani, naš Šejh, naš Učitelj je među Velikim Šejhovima silsile i on je posljednja karika u Zlatnom lancu nakšibendijskog sufijskog reda. On je pečat Zlatnog lanca.

Ko ne dobije ovjeru od njega nikad ne može biti šejh i ne može biti čak ni murid, a neće ništa ni razumjeti da bi mogao sam govoriti. Takvi će postati kao cjepanice drveta. Ako komad drveta ne prođe kroz ruke stolara ono ostaje cjepanica i jedina korist od njega je loženje vatre. Ali ako bude prolazio kroz stolarske ruke tada će dobiti osobine to jest karakter. Komadi drveta prvo se uzimaju sa stabla i sijeku u trupce. Trupac shodno zamisli i crtežima stolara poprima različite oblike. Taj zanat se zove stolarski ali postoje dvije različite vrste stolara. Prvi izrađuju namještaj a drugi samo pripremaju trupce ili možda izrade prozore i vrata. Ovaj drugi nije sposoban raditi posao stolara koji zna kako da izrađuje namještaj. A on se miješa u posao onoga koji priprema trupce.

Tako je to u životu. Insanu je potrebna rezbarija inače ostaje kao divlje drvo. I da traje sto godina i dalje će ostati samo trupac. Ali jednom kad dospije u ruke majstora stolara, taj trupac se pretvara u različite vrste namještaja. Koliko je samo kućnog namještaja pa čak i vanjskog koje jedan stolar može načiniti od običnog drveta. Ali drvo mora prvo obraditi stolar koji je majstor modeliranja inače će ono ostati isto. Tako isto i savjet oblikuje trupac i drvo našeg ega. U ranija vremena stolar je stalno nadgledao i provjeravao da li se drvo ispravno obrađuje ili ne. Ako nije bilo ravno, on bi uzimao alat i brusio taj komad sve dok ne bi bilo ispravno i glatko. I za namještaj je potreban majstor. Od trupca možete dobiti puno toga ali on je i dalje samo dio stabla. Ali kad od stabla uzmete trupac pa on dođe u ruke stolara majstora, tada će on postati nešto a istovremeno ce biti i od koristi ljudima kojima će se to svidjeti pa će ga postaviti kao ukras i ponositi se njime. A taj zanatlija nastavlja dalje s poslom i usavršava sebe i postaje pravi majstor svog zanata.

On nastavlja da rezbari i brusi muride i kontroliše kako izgledaju. Posmatra ih s ove strane pa s one i radi tako sve dok ne postanu pravilni i glatki. Zato Allah dž.š. kaže: “Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno” (Hud, 112. ajet). Poslanik s.a.v.s. rekao je da ga je sura Hud osijedila. Osijedila ga je sura Hud. A zašto? Veličanstvenost i slava pomenutog časnog ajeta učinila je da mubarek brada Poslanika s.a.v.s. postane sijeda. Allahu ekber! Allahu ekber! Gospodaru Ti najbolje znaš. Gospodaru naš, Ti najbolje znaš! Dvije osobe mogu sjediti zajedno, poselamiti jedan drugog i okoristiti se od toga. To donosi korist na obje strane, nema praznog govora. Nema praznog posla i nema besmislica u islamu. U islamu tarikat ima svu kontrolu i raspored svega onoga što se događa između evlija, šejhova i onih koji ih slijede od njihovih derviša i murida. Biti na putu i putovati – to je tarikat. Inače ljudi ostaju kao drva, kao trupci koji samo leže. Onda možete reći jedino: “Ja ležim tamo kao trupac a dijelovi namještaja koji su završili u sultanovoj palati bili su dio mene”. “Ali ne, pitajte namještaj u palati koji je kod sultana kroz koliko je obrada prošao prije nego je stigao u njegovu palatu. Upitajte namještaj u palati kroz kolike je tretmane prošao na tom treningu da bi bio podoban da dobije takvu počast i da bude kraljevski namještaj. Zato je ljudima non-stop potreban trening.

“I nastavi savjetovati” (Ez-Zarijat, 55. ajet). “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti” (Ez-Zarijat, 55). Spominju se riječi – izoštriti, rezbariti, podsjećati. Svako savjetovanje i podsjećanje slično je oštrenju, smekšavanju i ravnanju drveta. Ve min Allah et-Tevfik. Fatiha.

Govorili smo samo o jednoj maloj tački. Ono što možete ispisati pomoću male bočice tinte jeste nešto ali pisanje koristeći veliku bočicu tinte je nešto sasvim drugo. A tek s velikim buretom tinte je nešto još drugačije. Ono što možete uzeti iz mora tinte je opet različito od onoga što možete uzeti iz okeana. Pisanje iz okeana je nešto sasvim, sasvim drugačije. Gospodaru, zahvaljujemo Ti se. Gospodaru, zahvaljujemo Ti se.

Fatiha.