Allah dž.š. stvorio je ljude – bijele, crne, žute, s različitim bojama kože. Stvorio je i razne narode, možda hiljadu njih, ali ako pažljivije pogledate možda postoji i deset hiljada različitih naroda. Kako ljudima daje različite boje kože, jezike kojima govore i drugo, tako je Allah dž.š. dao i svakom narodu drugačiji karakter. Ima lijepih karaktera a ima i loših. Ko ima lijep karakter treba nastojati da ga sačuva.

Kad je riječ o lošim karakterima, tarikat uči ljude da odbace svoj loš karakter. Svako voli novac ali nekima je važniji i kad ga vide mogu sve drugo napustiti. Ne rade ništa za sebe ni za svoje duše nego su samo okrenuti novcu. Ima naroda čija je osobina da su vrlo oholi. Zbog te oholosti oni preziru druge ljude. Ima nekih koji u svom karakteru imaju zavisti. Neki narodi su pohlepni, puno ljudi je pohlepno ali kod nekih naroda je to izraženije. Karakteri poput ovih su loši, nabrojali smo samo neke dok postoji stotine pa i hiljade loših ljudskih osobina. Zaista kod svakog naroda možete naći nešto od ovoga.

Ali kad dođete Šejh Nazimu ili uđete u tarikat morate napustiti ove osobine a naročito oholost i zavist. Neki narodi to posjeduju i to ne od danas nego možda već hiljadama godina pa su postali zavidni svakome. Iz zavisti uopšte ne govore jedni s drugima a to nikako nije dobro. Neki su opet puni mržnje i ne mogu je se nikad osloboditi. Normalno ne, ali kad uđu u tarikat, moraju se toga riješiti. Ako je čovjek stupio u tarikat a i dalje mrzi braću muslimane, smatra se kao da i nije u tarikatu. Iako je dao Mevlani bejat on ne može ni malo napredovati. Čak i kad neko slijedi Mevlanu pedeset godina, ako se nije oslobodio svog lošeg karaktera on se nije nimalo okoristio, ali ko se toga oslobodi može dostići najviše stepene.

Ima hadis koji kaže da musliman ne smije da ne govori sa bratom muslimanom duže od tri dana. Ovo je šerijat što znači to se odnosi na obične ljude. Ali kad uđete u tarikat morate biti još više disciplinovani. Morate zaboraviti osobine karakteristične za vaš narod i morate poprimiti karakter Poslanika s.a.v.s. odnosno islamski karakter. On s.a.v.s. nikad nije bio zavidan nijednom muslimanu. Kad je njegov dajdža Hamza r.a. poginuo kao šehid, Poslanik s.a.v.s. oprostio je čak i njegovom ubici. Ne smije biti zavisti. Srešćete i među našom braćom ili u tarikatu da su neki postali zavidni pa i druge uče da budu takvi. To nije u redu i znajte da to nije učenje Mevlane Šejha Nazima k.s.

Neki ljudi su isto tako oholi i ponosni. Kad se oslobodite ove loše osobine onda ćete se penjati naviše. Jedan odličan primjer za ovo je priča o dvojici Velikih šejhova iz Zlatnog lanca a to su Sejjidina Halid el-Bagdadi i S. Ismail Hz. Sejjidina Ismail Hz. bio je sa Kavkaza, iz Dagestana i kad je došao kod Mevlane Halida el-Bagdadija ovaj mu je rekao: “Idi. Tvoj narod su veoma oholi ljudi, tako se ponašaju i imaju puno kibura. Zbog toga ti ovo ne možeš nositi”. Kritikujući ga on ga je odgajao do te mjere da ga je Hz. Ismail na kraju naslijedio u silsili. Nakon dvije godine Sejjidina Ismail Hz. bio je potpuno izliječen od te bolesti. Došao je i dao bejat i preuzeo emanet da u silsili naslijedi Sejjidina Halida el-Bagdadija. A kad je S. Halid el-Bagdadi preselio, Sejjidina Ismail Hz. donio je tarikat u Dagestan pa je i sam odgajao ljude tamo. Nekoliko Velikih šejhova dolazi iz Dagestana i na hiljade murida, jer je Sejjidina Ismail Hz. učinio da je ta bolest oholosti nestala iz njihove zemlje i njihovih murida. Postali su ponizni, postali su muridi i vrlo jaki u vjeri a posebno su veliki primjer toga bili dagestanski šejhovi Zlatnog lanca od S. Halida el-Bagdadija Hz. do Mevlane Sultanul-evlije S. Abdullaha Dagestanija .

Kad ljudi dođu ovamo kažu: “Ja slijedim Šejha već deset godina, ja dolazim već dvadeset, ja živim tu kod njega već trideset godina…”. Ovo znači da nije gotova njihova bolest, bolest nefsa. U tom slučaju ne može se napredovati jer onda ostajete kao bebe, kao velike bebe. Kad je beba mala do jedne godine, majka i drugi mogu je nositi u rukama. Ali kad postane veća tad je preteško. Pa postaje sve veća i veća, stotinu kila, ko to može ponijeti? Onda je odbace jer ne mogu uraditi ništa drugo ili je stave u kolica. Vrlo je važno da ovo razumijemo.

Ono čemu mi podučavamo ovdje i što Mevlana Šejh Nazim svo vrijeme radi je da uči vaš nefs da završi sa lošim osobinama a da poprimate dobre osobine. Ako kažete: “Dobro, samo ću malo pustiti nefs da se odmori”, on postaje čudovište i proguta vas. Zato nemojte govoriti kako ste u tarikatu 30 ili 40 godina i da ste vi veliki poklon Mevlani. Govorite da mu hizmetite ali vi to ne radite. On vas gleda, pošto ste bebe on pazi na vas. Zbog ovakvog ponašanja ljudi su teret za Mevlanu pa je i njemu teško to da nosi. Ima ajet kojim se kaže: “Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio” (El-Hudžurat, 17. ajet).

Čak su se i u doba Poslanika s.a.v.s. nefsovi ovako ponašali pa je tako i ovdje kod Mevlane kao neko ko je Poslanikov nasljednik. Ako ovako govorite vi nemate edeba.

Kad ljudi postanu jači tad ih i jači neprijatelji napadaju. Ako su slabi niko ih i ne gleda. Ali kako jačaju i jačaju, tako dobijaju sve veće neprijatelje, naročito šejtana i ego. Zato je ovo veoma važno. Morate biti zadovoljni i čak niti jednu sekundu ne smijete biti sretni sa svojim nefsom. Konstantno morate držati nefs pod svojim nogama. Ako mu date da samo malo proviri, on izlazi napolje. Posebno u situacijama kad ste ljuti nefs brzo reaguje i iskoči van. U ovome je ključna stvar. Kad je neko miran ništa ne pokazuje. Stvarna ljudska narav dolazi do izražaja upravo u situacijama kad čovjeka obuzme ljutnja i bijes.

Nefs i šejtan su skupa. Tako će zbog jedne riječi ili djela biti gotovo s onim na čemu ste radili 30 ili 40 godina.

Mevlana Šejh Nazim je Sultan. Čak i u malim zemljama kao što je naš Kipar imaju sve – predsjednika, premijera, ministre, policiju, sud, sve. A Mevlana je Sultan čitavog svijeta, Ima on i svoju pratnju i nije sam, ima vezire, ima svoje vojnike. Nemojte misliti ako je malo bolestan da nije jak. Sultanul-evlija i kakav je on? Vrlo ljubazan i pun milosti, veoma merhametli. Ali za ono što se radi postoje i pravila. Ako u ovako maloj zemlji postoje pravila, onda i evlije takođe imaju pravila. Ako ste ovdje puno godina i učinite nešto što ne treba bićete kažnjeni i poniženi. I nemojte se onda pitati otkud vam ta kazna. Tako je na dunjaluku.
Na ahiretu se isto tako vaše stanje može pogoršati. Bićete ništavni na ahiretu ako se niste fino ophodili prema Sultanu ili njegovim muridima. Polažete ispite isto kao u školi ili na fakultetu. I ovo su ispiti pa neko prolazi a neko pada. Onima koji su dali bejat šejhovi obećavaju da će ih spasiti od pakla. Čak i kad budu na umoru, doći će im iman i preseliće kao vjernici. To je dobro ali bolje i to hiljadu puta bolje od ovoga je da budete sa šejhovima na ahiretu. Jer Šejh Nazim stalno ponavlja da ovaj dunjaluk jako brzo prolazi. Neki ljudi ovo ni ne slušaju iako nije nimalo, nimalo teško imati dobar karakter.

Allah dž.š. uvijek nam poručuje da se lijepo odnosimo prema ljudima, da se ne svađamo a pogotovo ne sa braćom muslimanima ili braćom iz tarikata. Na ovo se odnosi veliki dio i suština Šejh Nazimovog učenja. On je sam vrlo, vrlo saosjećajan.

Da mu Allah podari dug život i da bude sa Sejjidina Mehdijem a.s. InšaAllah.

Bitno je da onaj ko stupa u tarikat ne čini to s ciljem kako bi postao evlija jer onda neće dobiti ništa. To se čini jedino radi Allahovog zadovoljstva. Važno je da naša misija bude samo da stignemo u blizinu Allaha dž.š. a ne novac ili neki položaj.

Kad sve radite zato da bi vas Gospodar prihvatio, ono čime će vas On dž.š. nagraditi bolje je od svega drugog na svijetu. Ovo je tarikatski edeb.

Ve min Allah et-tevfik. El-Fatiha.