Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
“Djeca Ademova prokljinju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noć i dan.”

Za one koji još nisu shvatili ovu istinu, vrijeme se ponaša na veoma čudan i uznemirujući način. Efekat ovoga je skretanje naše pažnje na potrebu za promjenom nas samih, kako bismo se našli u harmoniji sa prolaskom vremena, jer se vrijeme samo od sebe, očigledno, neće niti ubrzati, niti usporiti, da bi se prilagodilo našim potrebama. Naše opažanje problema sa vremenom je Božija milost, baš kao što bol u stomaku ukazuje na potrebu za mjenjanjem navika u ishrani, tako nas i ova “Bolest” upućuje na potrebu za dotjerivanjem našeg načina života.

Za neke ljude vrijeme kao da leti, noseći ih kao bespomoćne jahače na leđima divljih konja, u krdu koje galopira ka litici. Dok za druge, vrijeme kao da stoji u mjestu, i oni imaju osjećaj da tonu u živi pjesak.

Mi prvo moramo shvatiti vrijednost vremena; koje, kada se jednim potroši, se ne može vratiti natrag. Kada bi svi narodi uložili napor da povrate makar jednu sekundu prošlosti ( kako bi promijenili neku katasrofalnu odluku npr.), da li mislite da bi uspjeli? Ne, ni brdo blaga nemože povratiti natrag niti jednu sekundu vašeg života. Prema tome, vrijednost vremena je iznad svake procjene, a ljudi ipak besposleni traće sate, i traže naćina za sticanje još više slobodnog vremena.

Danas, veoma mnogo ljudi ( ne samo oni koji se smatraju klinićki depresivni ) pati od nesposobnosti adaptacije na prolazak vremena, i to na naćin, da on bude u skladu sa njihovim duševnim mirom.

Ego kod veoma mladih ljudi želi smjesta požderati čitav svijet. Grozničava toplina ispunjavanja strasti, kao i lov na zadovoljstva, čine da vrijeme “Leti”. Veoma često, u ovim kritičnim vremenima za ljudski život, razboritost se baca za leđa, dok briga za ispunjavanjem potreba ega potroši svu životnu energiju. Takvo neobuzdano zadovoljavanje predstavlja siguran put za veoma brzo i suludo pražnjenje energije, a život je poput maratonske utrke; zahtjeva taktičnost: ako poćnete sprintati od samog starta, srušićete se nakon nekoliko stotina metara. Čuvanje energetskih zaliha iziskuje samokontrolu i snagu volje, a ovi atributi su rijetki danas među omladinom.

U večini slučajeva, veoma mladi ljudi krenu duhovnim putem tek onda kada “Pregore”, i onda jedva dohramlju do nas na “Servis”. Na stotine ljudi dođu kod mene govoreći:” O Šejh efendija, možete li mi pomoći?” Veoma je težak zadatak pomoći ljudima koji su potrošili svu svoju energiju uzalud, i čije su fizićke i mentalne moći na veoma jadnom nivou. Ja sam nekada zapanjen kada vidim, da su ti ljudi uglavnom veoma mladi. Oživljavanje mrtvih je mudžiza, koja je jedino data Poslanicima, ali sve dok ima znakova života, mi se nadamo da ćemo biti u stanju razbuditi ljude iz njihovih komatoznih stanja.

Kao rezultat “Prekoračenja”, prouzrokovanih ovim maničnim stanjima, javlja se depresija u vidu kontraefekta, koja se manifestuje kod ovih mladih ljudi. Tada vrijeme više ne “Leti”, već naprotiv, minuti se čine kao sati, sati kao dani, a dani kao sedmice. Obično, ljudi kojima nedostaje koristan “Ispusni ventil” za njihovu energiju, i koji se osjećaju neispunjeno, su podložni ovim emocijama. Kako je samo budalasto od ljudi da žele da im vrijeme prolazi brzo, kada znamo, da je, kako smo već istakli, vrijeme neprocijenjiv dragulj.

U najodlikovanijem Nakšibendijskom tarikatu postoji jedno veoma važno pravilo: vrijednost jedne osobe je ravna vrijednosti koju ona pridaje vremenu. Ako za vas vrijeme predstavlja teret, za koji se nadate da će što brže proći, onda ste vi teret na licu zemlje, i bilo bi mnogo bolje da ste pod njom, nego na njoj. Zašto? Pa zato što vi samo želite uzalud rasipati neprocijenljivo blago: vašu vitalnu energiju. Znajte također, da jedno drugo neprocijenljivo blago; vrijeme, nije bogatstvo u vašim rukama, već je ono ogromna hrpa blaga ispod koje ste vi zakopani. Pametno trošite svoju vitalnu energiju, kako bi vam se otkrila vrijednost vremena.Kada vi budete čuvatli svoje vrijeme poput dijamanta, Allah dž.š. će vas uzvisiti u očima ljudi, kao i u Uzvišenom prisustvu, na ovom i na onom svijetu.

Poznat je jedan sufijski aforizam koji kaže: ” Sufija je dijete svoga vremena”. Ovo znači da se sufija odnosi prema svome vremenu, sa istim poštovanjem, kao prema svojim roditeljima. To poštovanje je najvažnija dužnost u religiji, i na sufijskom putu mi se opominjemo da poštujemo vrijeme, baš kao što poštujemo i svoje roditelje. Pravi derviš nikada neće protračiti niti jedan momenat, već će ga ugrabiti, baš kao što iskusni jahać zgrabi uzde svoga konja, usmjeravajući ga uz pomoć svoje vještine, u ispravnom pravcu, i u pravoj brzini. Pogledate li pravog derviša, vi ćete ga naći kako je zaokupljen nećim korisnim, nikada to neće biti štetna ili bezkorisna aktivnost.

Ako se jedna osoba uspije upraviti na ovaj naćin, onda je ona na putu ka savršenstvu, zbog toga što ona zna šta treba raditi. Srčane oči te osobe nikada neće oslijepiti, ona je veoma svijesna značaja svega što susreće.

Naš šejh je imao obićaj reći:

” O ljudi, kako ispunjavate svoje dane? Ne tračite vrijeme, već težite da jednako utkate vrijeme i prostor, tako da ostavite iza sebe trajnu zaostavštinu na ovome svijetu, i na taj naćin budete počastvovani na ovome i onome svijetu”.

Za sljedbenike sufijskog puta, jalovo tračenje vremena ili bezkorisne aktivnosti su največi grijeh. Čuvajte svoju vitalnu energiju i svoje dragocijeno vrijeme, i učinite svaki trenutak živim.

Može nam Džanabul Hakk pokazati svijetle dane. I cijeli svijet će moći biti vođen i obasjan ovom svjetlošću. Neprijatelj čovječanstva izgleda kao čovjek ali u stvarnosti su divlje životinje. Možemo se zaštititi od njihovog zla. Postoji ajet u časnom Kur´anu, Esteizu Billah: “Kada steone kamile bez pastira ostanu” (81:5). Kao predznak sudnjeg dana divlje životinje će se okupiti. To je nagovještaj da je brutalnost današnjice od ljudi koji izgledaju kao osobe ali su zapravo divlje životinje. Svijet je pun vukova, hijena, šakala, lisica i medvjeda. Postoji mnogo medvjeda. Ni trava ni meso nisu sigurni od medvjeda. Ova životinja jede također i orahe. Zbog toga postoji toliko divljih medvjeda sada. Halal, oni ne pitaju za halal ili haram. Oni jedu sve. Medvjeđih vrsta je mnogo. Sve u svemu, vukovi, hijene, šakali i lavovi su vrste krvoločnih zvijeri kojih ima mnogo. Kao i tigrovi i poskoci, zmije, stonoge, škorpije i štetočine. Štetočine su bezbrojne sada. Štetočine su popunile ovaj svijet.

“Kada steone kamile bez pastira ostanu” (81:5). Značenje ovog ajeta je dato mom srcu jučer. I dalje čitanje je o okupljanju , oni dolaze zajedno, istupit će, ovo pitanje je predznak sudnjeg dana. Kao što nam današnji ljudi pokazuju divlje atribute. Svaki dan kupuju novine da vide kakva ubistva je čovjek napravio; čovjek tlačitelj. Je li on čovjek ili vrsta o kojoj govorim? Ono što novine pišu svaki dan je kao kap u moru. Kada bi pisali sve što se događa to bi bilo nebrojeno. Post

oji toliko brutalnosti trenutno na ovom svijetu. Jer milost je napustila srca ljudi koji su se okrenuli brutalnosti. Zato je svijet sada ispunjen životinjama glumcima, ljudskog izgleda, a divljih životinja svih vrsta. To je ajet: “Kada steone kamile bez pastira ostanu” (81:5)

“I kada se listovi razdjele“ (81:10). Suhuf u Arapskom znači list-novine. Tamo nije bilo nikakvih novina, svi su čitali Kur´an. Sada, čim otvore oči i prije čišćenja pogledaju u novine. Šta se događa? Zlato. Da li se kurs zlata spustio? Daje svoj vid na to. Novine. “I kada se listovi razdjele” (81:10) Izlazak novina je također predznak sudnjeg dana. Novine su izašle, i Kur´an se više ne čita. Svi čitaju novine, časopise; čitaju romane, stripove. Dakle, da. Ne razumiješ o čemu govorim, Oooo. Ako bih rekao biće zemljotres u Europi. Drugim riječima, ko god živi kao čovjek, koliko će njegov život biti sretan ako vodi računa o čovječnosti. Oni dolaze kao ljudi, ali većina nas odlazi kao životinje. To je to. To je korisno. Došli ste kao čovjek, živite kao čovjek i napustite ovaj svijet kao čovjek. To je biti čovjek, biti hrabri i neustrašiv. Allah te je poslao kao čovjeka; pogledaj u Mog slugu kako će on doći? Da li će doći kao čovjek ili kao životinja?

Allahu oprosti nam. Ya Rabbi Ya Allah. Ya Rabbi Ya Allah. Da. Vjerujte u Allaha, živite kao ljudi. Vjerujte u Allaha i živite čisto. Vjerujte u Allaha i napustite ovaj svijet čisti. Vjerujte u Allaha i budite zajedno sa čistima na Sudnjem danu. Jedan je rekao Sultanu: ´Vrijeme je da budemo sa Allahom.´ Sultan Selim, neka mu je prebivalište džennet, je odgovorio: Sa kim mislite da smo bili do sada? Sa Allahom. Ma ko da je sa Allahom njegov mač će biti vješt. Zato ne možete stajati pred njim. Ko ne bi bio dostojan prezira.

Neka nam Allah podari vjeru. Bi hurmati l-Habib, bi hurmati l-Fatiha.

Pismeni ljudi znaju čitati i pisati ali njihovo neznanje raste u skladu sa nivoom obrazovanja, bilo da oni izučavaju svjetovne ili vjerske nauke. Kao predznak Sudnjeg dana, u oba ta slučaja neznanje postaje sve veće. Današnji način studiranja nije otklonio neznanje od ljudi. Danas svi slušaju osobe koje su upadljive ili imaju neku titulu. Ljudska pamet može se razaznati iz čovjekovog govora, samo ga pustite da priča i tako možete provjeriti koliko vrijedi. Dženabu Allah govori o formi i oblačenju u ajetu: „Njihov izgled te ushićuje“ (El-Munafikun, 4. ajet). Ljudima se sviđa nečija lijepa vanjska pojava.

Sve ono što se predstavlja u ime znanja uronjeno je u neznanje. Ako pogledate zidove nečije kancelarije vidjećete da su ukrašeni diplomama raznih škola i univerziteta, ali taj tip je u stvari neznalica. Kad mu date da govori vidjećete da je neznalica. Kako ljudi mogu biti neznalice ako su toliko učili?
 
I oni koji su proučavali vjerske nauke takođe su neznalice. Ono što su učili ne može ih spasiti od neznanja. Dajte im priliku da govore a dok budu govorili slušajte ih. Shvatićete da su puno takvih ljudi neznalice. Kako to mogu biti? Govore suprotno od Ehli-Sunneta, puta u koji su naši preci vjerovali i održavali, praktikovali ga i živjeli tako 1.400 godina. Danas im se ne sviđa taj put pa rade suprotno njemu. Kako mogu biti takve neznalice? Šta su studirali? Zbog ovoga je današnje neznanje puno veće nego neznanje iz prošlih vremena. Današnji ljudi tvrde da nešto znaju a ne znaju ništa. Ako stvari ovako stoje, onda su za njih zatvoreni putevi spasa i sigurnosti. Njima je teško spasiti se jer oni su osuđeni na svoj nefs. Takvi ne obožavaju Allaha dž.š. nego obožavaju svoj nefs. Ko je neznalica? – Onaj ko daje za pravo svome nefsu i obožava ga. Ko je neznalica? – Svako ko poriče Allaha Svemogućeg je neznalica. Svako ko odbija Allahova naređenja je neznalica. Svako onaj ko poriče Poslanika s.a.v.s. je neznalica.

El-Fatiha.