On treba postati veliki Poslanik, on će očistiti ovu svetu kuću od grozota i idola koji skrnave Moju svetost, i on će učiniti da opet budem čista i netaknuta, sa svjetlom istinske vjere; Ja ću postati Kibla njegovog ummeta i mjesto na čijim će temeljima oni obavljati godišnje hodočašće. Znajte da je to radi časti ovog dugo očekivanog događaja, i zato se ovo zdanje raspalo.’’
Te noći kada je Muhammed a.s.w.s. rođen, Allah Svemoćni, Uzvišen neka je On, naredio je melecima da otvore širom svoje kapije Nebesa i Dženneta; na taj dan je sunce zasjalo jačim sjajem, i cijeli je svijet bio radostan.
Abdullah ibn Salam je rekao:
‘’Tu noć kada je Poslanik a.s.w.s. bio rođen, Ja sam sjedio sa jednim učenim jevrejom. On podiže svoju glavu prema Nebu i reče mi: ‘’O Ibn Selame, baš ove noći se u Mekki rodio Poslanik Arapa, Muhammed ibn Abdullaha a.s.w.s. i on će osvjetliti ovaj svijet.’’
Rekoh mu: ‘’Šta znače te tvoje riječi, otkud znaš takve stvari?’’
On mi odgovori: ‘’Gledam nebo vidim takvo svjetlo kakvo nije viđeno od postanka svijeta. Eto zato ja to znam.’’
Onda uđoh u mračnu sobu, i vidjeh 70 svijeća kako gore u njoj, to je bilo sjajno svjetlo. Znao sam da se neke neobične stvari dešavaju. Kada sam došao u Mekku, upitah za tu noć i otkrih da mi je jevrejski učenjak rekao istinu; to je zaista bila noć u kojoj je rođen Resulullah a.s.w.s.
Poslanikova majka Amina prenosi: ‘’Kad je došlo vrijem poroda, niko nije bio sa mnom, Abdul Mutalib je otišao da tawwafi oko Kabe.
Bila sam sama u kući. Iznenada sam čula strašan zvuk i osjetila veliki strah. Tada mi dođe bijela ptica na grudi i moj strah nestade. Postadoh mirna i ni traga boli ni tjeskobe nije ostalo. Zatim mi je data posuda bijelog šerbeta i kada sam je popila, moje se srce ispunilo mirom, zadovoljstvom i svjetlom.
Poslije ovoga mi je dolazilo dosta visokih žena, visokih i lijepih kao čempres, zapanjujuće ljepote. Shvatila sam da su to kćeri Abdul Menafa. Došle su i sjele oko mene u krug a ja sam bila jako iznenađena i pitala sam se kako su došle i kako su znale za moje stanje i ko ih je obavjestio.
I dok sam sebi postavljala ta pitanja u svom srcu, jedna od njih progovori i reče: ‘’Ja sam Hawa, žena Poslanika Adema’’ a druga reče: ‘’Ja sam Sara, žena Poslanika Ibrahima.’’. Zatim sljedeća reče: ‘’Ja sam Asija, žena Faraona.’’ A sljedeća reče: ‘’Ja sam Merjem, kćerka Imranova, majka Isaa’’. Ostale su predstavljene kao hurije Džennetske, i sve su došle da uvedu Poslanika a.s.w.s. u ovaj dunjalučki život i da mu požele dobrodošlicu.
Zvukovi su postajali sve jači i strašniji. Iznenada sam osjetila bijelu zavjesu koja je povučena sa nebesa na zemlju pa sam bila prekrivena za oči Džina.
Zatim je bilo jato ptica sa kljunovima poput zelenih smaragda i rubinski crvenih krila. One su poletjele dole i lepršale oko mene tako blizu da sam mogla osjetiti udaranja njihovih krila na svojoj koži. Letjele su u krug kao da tawwafe.
Svemogući Gospodar je onda sklonio prekrivač sa mojih očiju tako da sam sagledala čitav svijet od istoka ka zapadu. Tri zastave koje sam vidjela su donesene sa Nebesa, jedna je zabodena u zemlju na istoku, jedna na zapadu i jedna tačno ne vrh Kabe. U Nebesima koja su bila otvorena za moje oči, ja vidjeh ljude ukrašene zlatom i draguljima koji su prisustvovali rođenju blagoslovljenog djeteta, a ja nisam osjetila ni patnju ni bol.
Zatim pogledah ponovo i vidjeh da je dijete rođeno obrezano i da je njegova pupčana vrpca bila prekinuta a on umotan u komad bijele svile. Dodirnuo je tlo sa blagoslovljenom glavom, podigao svoj prst na desnoj ruci, učinio poniznu molitvu Uzvišenom i rekao: ‘’Ešedu en la ilahe illallah, ve inni resulullah, Allahu ekber kebiren, welhamdulillhi kesiren, we subhanallahi bukreten asilan. Allahume, ummetij, ummetij…’’
Postoji predaja od Safije, kćerke Abdul Mutalibove; U vrijeme rođenja Poslanika a.s.w.s. sam vidjela sjajno svjetlo kako se pojavilo. Tokom noći sam vidjela šest znakova. Prvi je bio kad je rođeno blagoslovljeno dijete. On je sageo svoju glavu učinio sedždu. Drugi, kada je podigao svoju blagoslovljenu glavu i progovorio jasno i razgovjetno ove riječi: ‘’La ilahe ilallah, inni Resulullah. Treći, kada se veliko svjetlo pojavilo. Četvrti, kada sam htjela da operem dijete, čuh glas: ‘’O Safija, ne muči se, mi smo ga već oprali i očistili.’’ Peti znak je bio taj da je rođen obrezan sa pupčanom vrpcom već podrezanom. Šesti znak je bio kada sam potražila nešto da umotam dijete; primjetlih na njegovim leđima znak, pa se približih da pogledam i ugledah riječi: La ilahe ilallah. Muhammed resulullah.
Safija je još rekla: ‘’Kada je učinio sedždu, rekao je neke riječi tiho, ja sam se sagela i stavila svoje uši do njegovih usta i čula šta govori. Čula sam ga: ‘’Ummete, ummete…’’
Pauzirajmo sada na kratko da osmotrimo ovaj momenat: Ovaj časni Poslanik nemjerljive deredže i najviših počasti je molio svog Gospodara od prvog trenutka kada je rođen, molio za nas, za svoj ummet, dok mi koji smo u strašnoj potrebi na ovom svijetu, mi smo u gafletu.
Mi napuštamo taj primjer časnog Sunneta i nemarni smo po pitanju Šerijata kojeg imamo privilegiju da poznajemo. Dan i noć smo bezbrižni u donošenju salavata, zahvaćeni smo svojom nebrigom. Kako možemo biti vrijedni takvog šefata?
Da na trenutak zastanemo i osmotrimo ovaj moment, da razmislimo o ovim implikacijama, mi bismo shvatili da mi totalno nadilazimo našu ravnodušnost, umjesto što bi trebali stalno biti zauzeti sa primjenom svetih puteva prava, i da pokušamo da učinimo da nam sve odluke budu naspram vodilja koje taj zakon sadrži, i da neumorno ponavljamo salawate i dove za Poslanika a.s.w.s.
Neka Allah popravi naše stanje i podari nam uspjeh i spas, radi Miljenika među svim Božanskim Poslanicima!
Amin!
El Fatiha!
