STANJE SRCA:
Šejh İsmail el Hakkani efendi.
Bimillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Uvijek trebamo biti zahvalni našem Gospodaru. Sućur Allahu, zahvaljujemo se na svim nimetima i na ovom rahatluku koje nam je dao. Zadovoljni smo sa situacijom u kojoj se nalazimo. Sve je u Allahovim rukama i trudimo se da budemo zadovoljni sa svim što od Njega dolazi, i dovimo da nam naš Gospdar ne dadne teret koji ne možemo nositi. On želi da nam je dobro, ali kao ljudska bića su po prirodi buntovna i nikad zadovoljna sa onim što im je suđeno.
Uzrujavamo se zbog onoga što nije u našim rukama i težimo onome što ne možemo imati, pa trčimo za snovima i zbog toga ne možemo da budemo zahvalni na onome što imamo. Toliko ima toga na čemu bismo trebali biti zahvalni, ali to ostavljamo po strani i stremimo za nečim imaginarnim.
Šta želiš od ovog svijeta? Recimo da su ti sve dali, šta bi ti to značilo? Hoće li ti to biti dovoljno? Sigurno da neće. Željet ćeš još više. Pejgamber s.a.v.s. je tako govorio:“Da čovjeku date zlata koliko je jedna planina on bi želio još jednu takvu planinu. Njegove oči samo može da zadovolji zemlja u mezaru, jer on ne šućura i nije zadovoljan sa onim što ima. Nema toga što ga može zadovoljiti i šta mu se god dane on će htjeti još više. Uvijek će željeti ono što nema i tako će mu proći život na ovoj zemlji, a ovaj dunjaluk nije ništa drugo nego smetljište i onoliko koliko mu damo važnosti toliko raste u našim očima i postaje nam teret.
Budi sto je moguće više zadovoljan sa onim što je dovoljno i to onoliko koliko ti Allah dadne I ne brini jer ti je Allah dž.š. obećao nafaku koja će ti biti dovoljna na ovom dunjaluku.
Kada kažemo rizk ili nafaka to ne znači samo novac nego sve od onoga što jedemo i pijemo pa do našeg zdravlja sve je to nafaka i ako želimo da se rizk poveća trebamo biti u stanju zahvalnosti. Što više šućuramo to će nam se više povećavati blagodati. Nemoj se bez razloga uzrujavati, jer ništa ne može doći prije nego što za to bude vakat i doći će u pravo vrijeme ako je zapisano, a ako nije zašto onda da se zbog toga uzrujavaš. To je samo za tebe mučenje i teret, a musliman treba da bude opušten i lagan i sretan i nasmijanog lica. Musliman ne bi trebao da je neraspoložen i nesretan, jer to je znak nezahvalnosti.
Onaj koji je zadovoljan sa onim što mu Allah dž.š. daje on je uvijek opušten i nasmijan. Ako si ti zadovoljan sa Allahom dž.š. i On je zadovoljan s tobom,ti ćeš proći kroz ovaj život opušteno. Sgurno da postoji i iskušenje i za to treba biti spreman. Nema ništa na ovom svijetu što mi zaista posjedujemo. Od djece do porodice do našeg tijela sve je to nama dato na amanet i mi nismo stvarni vlasnici ničega. Allah dž.š. je onaj koji daje i koji uzima. To je teško prihvatiti, ali tako treba.
Tome je razlog sam čovjek. Kako može čovjek biti razlog što mu je nešto oduzeto? Ako nečemu pridaje previše važnosti šta god da je to. To može biti kuća, auto, žena, muž, djete ili bilo šta dunjalučko i ako tome daješ više važnosti nego što treba onda rizikuješ to nešto, jer naše srce je samo za Allaha dž.š. i najveća ljebav treba da bude prema Njemu. Znak da te Allah dž.š. voli I da te nije prepustio tvom nefsu je da On neće dozvoliti da svoju ljubav protračiš na nekog ili nešto ko je ne zaslužuje i ukloniće ih iz tvog života.
Zato trebaš znati čemu da dadneš prednost u svom srcu. Na početku svega i iznad svega treba da bude Allah dž.š. Ne može biti veća ljubav od te, a ljubav koja će dovesti do te ljubavi je ljubav prema Pejgamberu s.a.v.s. Nju možemo staviti na jednu stepenicu ispod , jer će te vatra te ljubavi dovesti do ljubavi prema Allahu dž.š. Ljubav prema Pejgamberu s.a.v.s. je moguća pomoću ljubavi prema evlijama.
Zato koliko god da voliš jednog evliju to je malo, jedino ga ne smiješ nazivati pejgamberom. Koliko god volio našeg Poslanika s.a.v.s. to je malo, samo ne smiješ stavljati ljubav prema njemu iznad ljubavi prema Allahu dž.š. Mi volimo i Pejgambera i Allahove evlije i vjerujemo da će nas ta ljubav odvesti do ljubavi prema Allahu dž.š. jer ljubav prema Allahu dž.š. je nešto veliko i teško je dostići. To treba ići polako da bi se ta ljubav rasplamsala. U suprotnom nećemo moći nositi njenu težinu.
Danas se ljudi dijele na dva dijela. Jedan dio su oni koje je Allah dž.š. prepustio samima sebi, utječemo se Allahu dž.š. da ne budemo jedni od njih, a drugi dio ljudi Allah dž.š. želi za sebe i nadamo se da ćemo biti jedni od njih. Ako želimo biti jedni od njih trebamo obratiti pažnju na ovo o čemu smo govorili, koga ćemo koliko voliti, koga ćemo gdje staviti u svom srcu, to sve trebamo poredati i trebamo biti zadovoljni sa onim što nam dolazi od Allaha dž.š. i ono što je hairli i lijepo, a sve je od Allaha dž.š. hairli. Trebamo biti spremni i na ono što izgleda teško, jer sigurno je za to nagrada velika.
Onaj ko je zadovoljan sa odredbom Allaha dž.š. njegov je hal takav da mu dadnu cijeli svijet on neće osjetiti pretjeranu radost u srcu. Ne kažemo da se ne treba radovati, svako se nečemu ili nekome obraduje, ali ako u srcu osjeti radost zbog dunjalučkih stvari a koja je pretjerana to nije uredu. Isto tako ako mu sve što ima oduzmu i ako mu se srce promijeni to isto nije dobro.Naravno da je prirodno da se čovjek rastuži, ali ne smije da mu se mijenja stanje srca. I da nam dadnu cijeli svijet i da nam sve oduzmu srce nam mora ostati na istom i to je kalb-i-mutmain spokojno srce.
Da nam Allah dž.š. olakša naša iskušenja i da nam ne dadne teret koji ne možemo nositi i da nam da snagu volje i kuvvet da budemo na Njegovom putu.
Fatiha!
