Šejh Ismail effendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Sve tajne će izaći na vidjelo.
Ništa neće ostati skriveno i sve što je objavljeno postat će stvarnost.
Sve ono što je od Allaha dž.š., što je hakikat, postaće očigledno i svako će bez sumnje tome posvjedočiti.
Tada neće biti nagrade za one koji povjeruju, jer će im sve biti jasno predočeno kad Allah dž.š. sve pokaže onako kako jeste, pa će zato svako dobiti samo onoliki sevap koliko je dobrog učinio.
Trenutno to nije tako, jer dok Allah dž.š. ne objelodani ono što je skriveno nagrađuje nas za to što smo vjerovali u to što je skriveno. Samo On zna kolika je za to nagrada, pa je zato sada vrijeme kada trebamo prikupiti što više sevapa. Sad je to vrijeme.
Kada Allah dž.š. otvori vrata tajni, kad podigne zavjesu koja ih skriva i kada sve ono što je u Časnom Kur'anu i Hadisima prikaže jasnim dokazima, tada više niko neće imati prilike da u to sumnja i da o tom raspravlja. Svo znanje iz Kur'ana i Hadisa ima svoju zahirsku i batinsku stranu i doći će dan kada će sve zahirsko izaći na vidjelo. Kao na primjer da će sunce izaći na zapadu.
Ono će stvarno će izaći na zapadu i tako će se zahirsko značenje tog hadisa ostvariti dok se njegovo batinsko značenje može protumačiti na mnogo načina , možda se već i ostvarilo, jer je i jedno i drugo značenje važno j mora postati stvarnost jednog dana.
Kad dođe vrijeme otkrivanja tajni tada će se sve zatvoriti i završiti. Hakk i batil će se razdvojiti. Sve što je batil tj. lažno biće uništeno i svi oni koji budu na strani batila će biti uništeni. Nakon tolikih dokaza koje im je Allah dž.š. predstavio neće imati više izgovora da poriču i pokazat će im se istina, ali će za njih biti kasno. Oni su na putu bez povratka.
Sada je vrijeme da se uradi šta se treba uraditi. Ako će se činiti dobra djela, treba ih sada činiti. Ako će se kajati, treba se sada pokajati. Ako će se neko okrenuti Allahu dž.š. sad će Mu se okrenuti. Vrijeme se bliži kraju, vrijeme ističe.
Neka se svak presabere. Rekli smo da sada treba prikupljati sevabe, ali nemojte ih sakupljati u korpu bez dna, jer šta god u nju stavite neće ostati u njoj. Ako vam nijet nije radi Allahova zadovoljstva sve to će vam biti uzalud i tada ćete pokušavati da napunite šuplju korpu.
Sve što tada učinite bit će uzalud. Može vam biti puna korpa, ali ništa neće moći ostati u njoj. Kako to može biti? To može da se desi ako ne budeš kontrolisao svoj jezik, pa će sve što skupljaš pripasti nekom drugom. Sva svoja dobra i lijepa djela možeš jednom riječju izgubiti. Ako o nekome loše pričaš sve ćeš izgubiti. Isto tako ako misliš da si uradio nešto veliko npr. dosta si ibadetio i taj ibadet bude velik u tvojim očima opet nećeš ništa dobiti, jer to onda nema svoje vrijednosti kod Allaha dž.š.
Ako si već to uradio radi Allahova zadovoljstva onda samo od Njega čekaj nagradu.
Nema potrebe da o tim svojim djelima govoriš pred ljudima, niti da sa tim sebe veličaš. Koji ibadet je dovoljno velik da zaslužuje Allahovo prisustvo? Jedino ako nam se Allah smiluje naš ibadet će biti prihvaćen i mi smo samo slabe sluge koje pokušavaju nešto da urade.
Zato neka to dobro djelo koje učiniš ne bude veliko u tvojim očima. Svoj ibadet ne gledaj kao nešto veliko, nego umjesto toga vidi svoje grijehe kao nešto veliko. Ako učiniš i malu grešku znaj da je ta greška usmjerena protiv Allaha dž.š. i vidi je kao veliku, pogni glavu i možda će ti zato Allah dž.š. oprostiti.
Tako nećeš imati ni prilike da tražiš greške kod drugih. Neka u tebi ne bude ljutnje i mržnje ni prema kome.
I ako je to samo jedno malo sjeme, ne zaboravi da iz njega može niknuti veliko drvo. Ako jednog dana o nekome samo i pomisliš nešto ružno, a da ne govorimo o tome da to riječima izgovoriš što je haram , nego samo da pomisliš time ćeš posijati to sjeme mržnje u svoje srce.
Nemoj davati priliku za to, jer doći će dan kada će ono niknuti i razgranati se i onda će ga biti teško isčupati iz tvog srca. Čim tako primjetiš neku ružnu misao odmah traži oprost, reci estagfirullah.
Prouči 100 puta esstagfirullah da se ta ružna misao ne usadi u tvoje srce. Mi umjesto toga pokušavamo da svoje srce ispunimo ljepotom, da u njemu budu hairli nijeti, dobre namjere. Ako nekome samo poželite dobro za to ćete dobiti sevap. Samo za dobar nijjet piše vam se jedan sevap, a ako ga sprovedete u djelo dobivata deset sevaba, ili stotinu ili samo Allah zna koliko sevaba.
I za samu pomisao ćete biti nagrađeni. Mudrost iza toga je da ako nastojimo da nam srce bude ispunjeno lijepim stvarima, ako sijemo sjemana dobra u našem srcu tada će nam srce biti lijepo poput lijepog voćnjaka. Tada će i drugi ljudi imati koristi od nas, jer ne zaboravi da ono što danas posiješ u svom srcu to će biti ono što ćeš sutra davati ljudima. Ne misli ako posadiš ječam da će sutra niknuti pšenica. Ako posiješ ječam, niknut će ječam, ako pšenicu, niknut će pšenica ili jabuku niknut će jabuka. Ako posiješ šerr niknut će šerr, a ako posiješ hajr niknut će hajr.
To će ti uljepšati srce i hal će ti biti ljepši i ljudi će početi da imaju koristi od tebe.
Čak ako i ništa ne kažeš sam taj tvoj hal će biti dobrotvoran za ljude. Imaćeš pozitivan uticaj na druge i onda ćeš biti jedan od onih Allahovih sluga sa kojima je On zadovoljan.
Prvo trebaju Njegove sluge da budu zadovoljne sa tobom da bi i Allah dž.š. bio zadovoljan sa tobom. U to ne spadaju Allahovi dušmani, jer svakako njih niko ne može učiniti zadovoljnim.
Ko ima lijep hal dovoljno je da prođe pored nas i da nas ta njegova ljepota dotakne.
Svojim lijepim halom moći češ da siješ sjemena dobra u srcima drugih ljudi. Ljudi će imati koristi od tvog hala, a da toga nećeš biti ni svjestan i možda će čak preko tebe pronaći pravi put. Zato se trudi da imaš lijep hal, lijep ahlak, da Allahove sluge budu zadovoljne sa tobom i da tako i Allah dž.š. bude zadovoljan tobom.
Fatiha.
