Šejh Ismail el-Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Treba da tražiš istinu. Treba da tražiš one koji pripadaju istini. Mi nismo stvoreni za ovaj svijet. Kako smo došli tako ćemo i otići sa ovog svijeta. Stvoreni smo radi jednog cilja i moramo ga naći. Allah dž.š. nam nije uzalud dao ovaj razum niti smo bez razloga na ovom svijetu. Da smo stvoreni radi ovog svijeta ne bi postojala smrt, a pošto postoji smrt, znači da je ovaj dunjaluk prolazno mjesto i da je naš stvarni život na ahiretu. Zato treba uzeti od ovog dunjaluka samo onoliko koliko nam je potrebno, a ne da nam on bude smjer i pravac..Tvoj cilj treba da bude svijet meleka, jer tamo se nalaze tajne, a ovaj svijet se sastoji samo od onoga što može da se vidi golim okom. Ovaj svijet je ono koliko vidiš oko sebe, ali duhovni svijet nije takav.
Unutar duhovnih svijetova postoje drugi svijetovi i u njima se sreća stalno umnožava. Kako da dođemo do tog svijeta i osjetimo tu sreću?
Prvo treba da se oslobodimo težine ovog svijeta. Onoliko koliko se uneseš u ovaj svijet toliko će ti on biti težak, potonut ćeš u njega i prekinut će se tvoja veza sa svijetom meleka. Kao prvo treba izbrisati dunjaluk iz svojih očiju. Za to treba naći dobrog vodiča koji će te voditi, koji poznaje put, jer se ne može sam ići tim putem, niti se može ići sa onim koji ne poznaje put, jer je i on kao i ti. Treba ti neko ko zna put.
To je jedna zatvorena kutija, nešto što se ne vidi, pa zato svako može reći:“Ja znam put“, pa kako ćemo onda znati razlikovai pravog vodiča od lažnogt?
Sigurno da za to postoje išareti. On mora biti istinski rehber kao prvo i kao drugo on mora biti podoban za tebe. Svugdje na svijetu postoje ljudi koje je Allah dž.š. odredio da ljudima pokazuju put, ali koji je od njih odgovarajući vodič za tebe, koji od njih ije tebi suđen.
Ako ti je nijet čist i ako zaista želiš Allaha dž.š. onda će ti On poslati istinskog rehbera. Zato je bitno da nam nijet ostane čist. Već smo rekli da nam Allah dž.š. garantuje naš rizk-nafaku, ali da li će to biti halal ili haram nafaka to zavisi od onoga što zaželimo. Allah dž.š. nam sve šalje u skladu s na našim željama i očekivanjima.
Zato od Allaha dž.š. traži halal nafaku.
Traži za sebe i rehbera i neka ti pri tome nijet bude samo Allahovo zadovoljstvo i neka ti cilj bude Allah dž.š. i onda ćeš naći hakikat, ali ako ti je cilj nesto drugo onda ćeš dobiti to nešto drugo.
Duhovni medžlisi su nešto posebno. Naš Šejh k.s. je govorio:“Nemojte skupljati kamenčiće“. Svi dunjalučki nijeti, sve što postoji na ovom svijetu, da li je to kuća, ženidba ili bilo šta, sve su to kamenčići. Insan ne treba da radi toga traži sebi duhovni medžlis ili ako ga je već našao ne bi trebao imati takve dunjalučke ciljeve jer će time samo sebi naškoditi.
Da sve skupiš šta postoji na svijetu to nije ništa u odnosu na najmanji duhovni poklon koji bi ti Allah dž.š dao, pa zato neka ti nijet bude da se nalaziš u duhovnim skupovima radi Allahovog zadovoljstva i da terbijetiš svoj nefs i onda ćeš krenuti putem.
Treba biti oprezan kod takvih stvari. Svako kaže da je dobar, ali ti trebaš znati pronaći pravu osobu. Kada dođeš kod nekoga kako ćeš znati da li je on istinski rehber?
Kao prvo ta osoba te treba podsjećati na Allaha dž.š. i da bude izvor tvoje ljubavi prema Allahu dž.š.pa kada pogledaš tu osobu treba da osjetiš muhabet i treba to biti neko ko će te naučiti da voliš. On će te ljubavlju vezati za sebe, a ne strahom. Strah je od šejtana. Ako pokušava da te prepadne ili da te zadrži na nekom mjestu, drži se dalje od njega. Cilj svih evlija-Allahovih prijatelja je da nas nauče da volimo Allaha dž.š. i sve što je On stvorio.
Mi smo samo mala tačka u svemiru, ali činimo ono što je u našoj moći da se Islam digne na noge i da istina i pravda zavladaju sijetom. Zato ta osoba ne treba da sebi skuplja muride, nego da ih zove Allahu dž.š
On treba da bude veza između tebe i Allaha dž.š. i da ti pokazuje put prema Njemu, a ako samo nastoji da te veže za sebe onda se trebaš držati daleko od takve osobe, naravno ukoliko je tvoj cilj Allah dž.š. a ako ti je cilj ovaj dunjaluk onda možeš ići bilo kome.
Ne može se strahom ništa postići. Isto tako ako je neko na nekom mjestu da bi sebe eksponirao ni to nije uredu. U tome nema nikakve vrijednosti. Naša imena ništa ne znače. Važno je širiti Islam, važan je Allah dž.š. Zato onaj za koga se vežeš ne treba da sebe smatra nekim i nečim, niti da tebe vidi manjim od sebe. Ne treba reći:“Ja znam“ nego treba govoriti :“I ti možeš naučiti“. Ako na pravi način pogledaš možeš vidjeti da li je to istinski duhovni vodič i kad ga nađeš nemoj se više od njega odvajati.
Teško je naći pravo mjesto, ali ostati na njemu je još teže. To zahtjeva strpljenje, vrijeme i trud, ali nema drugog načina da se dođe do cilja.
Kad nađeš onoga za koga si siguran da je pravi muršid onda samo gledaj u njega i ne osvrći se previše na ono šta se nalazi oko njega. Naš Šejh k.s. je govorio da je tekija kao jedna duševna bolnica. Onaj ko nije bolestan ne može ni doći ovdje jer ovdje dolazi da mu bude bolje.
Muršid sigurno vidi ono što ti ne vidiš. U našoj tekiji na Kipru bilo je ljudi za koje si mogao misliti da ne može ništa biti od njih, ali kako su godine prolazile (a šućur Allahu koji je nam je to podario tamo smo dugo vremena proveli) mogli smo vidjeti nakon pet ili deset godina koliko su ti ljudi napredovali.
Ljudi koji prije nisu bili ni na namazu vremenom su postajali produhovljeni i zaista srcem kretali ovim putem.
Dolazili su i mnogi alimi koji su znali puno toga, pa je među njima bilo i onih koji bi se ponovo vraćali na sami početak puta. Zato znanje nije mjerilo nego je bitan duhovni kapacitet osobe tj.koliko je neko sposoban da primi duhovnost i šta može da bude od njega. Oni od koga se najmanje očekivalo su napredovali na duhovnom putu. Zato ne trebaš gledati ko se sve nalazi oko muršida nego se fokusirati na njega i gledati šta on radi.
Mi smo skloni greškama i svi smo griješili, ali nam je naš Šejh k.s. pokazivao puno tolerancije, mada nije imao ni malol mm đ je tolerancije prema samom sebi. Nikad nije ni najmanje skretao s puta nego je bio potpuno istrajan u svemu, pa su oni koji su ga posmatrali nastojali da budu kao on.
Zato ko god uđe u tarikat treba da shvati da će ovim putem koračati sa onima oko sebe, pa ne treba da obraća pažnju na njihove nedostatke nego da se skoncentriše samo na svoje nedostatke. Ne smije zaboraviti da je svako prisutan tu došao sa šejhovim izunom i da je tu zato što voli tog šejha. Ako ti ne voliš one koji vole tvog šejha i to je nedostatak
Zato je vrlo važan muhabet među muridima i to je ustvari početak puta. Sve muride oko sebe trebaš voljeti i smatrati ih višim od sebe i onda ćeš krenuti putem. Trebaš voljeti radi Allaha dž.š. a počevši od svoje braće i sestara. Kako vrijeme prolazi vidjet ćeš da u svakom od tvoje braće i sestara postoji dio tvog šejha i odatle će ti doći muhabet, pa onda kada pogledaš u svoga brata u tarikatu počet ćeš u njemu da vidiš svog šejha.
Zato kada vidimo nekog starog murida našeg Šejha k.s. kao da smo njega vidjeli, jer sigurno postoji nešto njegovo u njima.
Obratite pažnju na to.
Trebate znati voljeti svoju braću i sestre radi Allahovog zadovoljstva i kontrolisati svoj jezik. Nemojte nipošto govoriti loše ni o kome. Uvijek govorite lijepo o svima, jer rekli smo da je naše srce kao njiva i ono šta posiješ na njoj to će i niknuti. Ako posiješ ljubav niknut će ljubav, ako posiješ loše riječi onda ćeš pobrati loše plodove. Ako nešto loše pričamo onda će nam se to loše vratiti u još lošijoj mjeri.
Da nam Allah dž.š. oprosti, da nas ne prepusti u ruke nama samima, da nas ne odvoji od Svojih prijatelja-evlija i da njihov himet uvijek bude s nama.
Fatiha!
