Šejh Ismail el Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Ljudsko biće je kao neobrađena tvar koja nije još uzela oblik. To je sirovina od koje će se nešto napraviti vremenom. Na njoj treba raditi. Ako ti želiš doći na ovu zemlju kao sirovi materijal i isto tako u tom obliku napustiti zemlju to je do tebe, ali ustvari trebaš naći majstora koji zna da obradi taj materijal i koji će ti pomoci da postaneš stvarno ljudsko biće.
Zato je potrebna predanost, ali kao prvo da se nađe istinski muršid. Nakon što nađemo pravog muršida trebamo da mu se prepustimo.
Šta znači prepustiti se? To znači ostaviti iza sebe sve ono što smo do tada znali. To ne znači da nećemo koristiti svoj razum, nismo roboti, niti je Islam fabrika koja stvara samo jedan tip ljudi jer ni Allah dž.š. nas nije sve iste stvorio. Svako Njegovo stvorenje je stvoreno originalno i niko od nas ne liči na onog drugog niti je tajna koju nosimo u sebi nije slična tajni nekog drugiog ali to je već druga tema.
Čovjek treba prvo da se vrati sebi i da nađe ono u sebi. Zato je potrebno da se njegov nefs spusti na zemlju. To je takva ravnoteža da ako se prepusti svom nefsu na volju onda će početi padati dole, ali ako uzme nefs pod svoju kontrolu onda će on biti taj koji će ići gore, a njegov nefs dole. Treba sebe zaštititi od životinjske prirode svog nefsa i držati se dalje od njega, držati se dalje od loših navika nefsa kao i od njegove srdžbe. Musliman se bez razloga ne ljuti i onaj ko ne može da obuzda svoj gnjev to je za njega nedostatak. Može se naljutiti u ime Allaha i može se šutjeti u ime Allaha. Naša srdžba može da bude samo prema Allahovim neprijateljima, jer to ne dolazi od nefsa.
Musliman ni pred kim ne saginje glavu nego pred Allahovim dušmanima ponosno stoji, jer pred njima ne treba da bude skrušen nego da bude poput lava.
Naravno ne treba se prepustiti gnjevu, ali njegovo držanje treba da bude bez straha. Prema prijateljima i onim najbližima međutim treba biti pun merhameta. Jedna od najvažnijih stvari koju derviš treba da nauči je upravo ta. Koga da voli i zbog koga da voli i kako da ide ovim putem.
Ono što je najvažnije na duhovnom putu je ašk i muhabet. Mi ovdje pokušavamo naučiti da volimo, pokušavamo da dostignemo Allahovu ljubav. Uvijek kažemo koliko je to teško, to je posljednja tačka. Onaj ko ne može da voli Allahova stvorenja ne može da voli ni Allaha dž.š. Onaj ko ne voli svog brata muslimana ne voli ni Allaha dž.š. Onaj ko ne voli svog brata muslimana ne voli ni Allaha dž.š. Trebaš prvo naučiti da voliš.
Kod svakog Allahovog sluge postoji nešto od Njega . Da ga Allah ne voli ne bi ga ni stvorio, međutim ako je on na pogrešnom putu i slijedi svoj nefs to je njegov problem, ali Allah ne stvara nikoga i ništa bez ljubavi prema tom stvorenju. Trebaš paziti na to. Trebaš voljeti u ime Allaha dž.š. Ako tražiš sebi ogledalo to je ogledalo u koje trebaš gledati.
Šta vidiš kada pogledaš ljude? Sve ono što osjećaš pri tome je ono što Allah dž.š. misli o tebi. Merhamet, ljubav je sve što treba da postoji kod tebe da bi i tebe Allah dž.š. volio.
Za onoga ko nema merhameta neće ni Allah dž.š. za njega imati merhameta. Ko god da je pred nama mi u njemu kao prvo vidimo insana, a halal i haram su nešto drugo i nije do nas da ni o kome sudimo, niti je to naša dužnost, to je Allahov posao. Mi ljude pitamo šta im je treba, imaju li problem, jesu li gladni. To je ono što nas treba da zanima kod drugih ljudi.
Koliko god da je možda neko u haramu, ako ti sebe vidiš na višem nivou od njega znaj da si na nižem nivou od njega.
Mi nismo sebe stavili u situaciju u kojoj se nalazimo nego je to Allahova milost prema nama. Allah dž.š. nas je pozvao u svoje prisustvo i prihvatio nas je ovdje. Ako ne znamo granice edeba onda je Allah sposoban da nas spusti i na niži nivo od ljudi za koje smo mislili da su ispod nas.
Zato mi idemo pognute glave, zbog toga i samo zbog toga smo skrušeni da nam Allah dž.š. ne uskrati tu čast koju nam je dao.
S jedne strane smo blagi, a s druge strane treba u nama da leži lav, pa treba dobro znati kada koju stranu da koristimo. Ovdje nije mjesto za to, ovdje trebaš biti skrušen i pognute glave.
Ako napolju vidiš nekoga kome je potrebna pomoć i pred njim trebaš biti skrušen. Dok nekome pomažeš ne trebaš mu arogantno pristupiti. Dok mu pomažeš pazi da mu ne slomiš srce.
Ako vidiš nekoga ko je slab i nemoćan, sigurno da mu trebaš pružiti ruku, ali naravno prema onima koji čine zulum nećeš se tako ponašati. Pred njima ne smiješ biti pognute glave nego tada trebaš pokazati lava u sebi. Kao što je Pejgamber s.a.v.s. činio kada bi vidio nepravdu,. Rekao je:“Ako si u mogućnosti ispravi tu nepravdu svojom rukom, a ako ne možeš barem to iskaži jezikom, a ako ni to ne možeš onda osjećaj prema tome prezir u srcu jer to je najniži nivo imana“.
U današnjem vremenu u kojem se nalazimo, u vremenu fitne treba znati kako se ponašati, jer ne zna se tačno ko je na strani istine, a ko nije. Postoje mnoge osobe koje se pretvaraju da su na strani istine i žele da nas uvuku u nevolju.
Zato je ovo vrijeme kada se ne treba aktivirati. Ne vidiš kakvo mu je srce i ne znaš ko stoji iza njega onda ga nemoj ni slijediti. Ko zna ko sve i šta sve mu stoji iza ledja.
Zato u današnje vrijeme ko god vam kaže da se trebate dignuti na noge znajte on je pripadnik šejtanove vojske, jer nije još za to došlo vrijeme. Naravno ne prihvatamo zulum i samo čekamo Allahovo naređenje da nam dadne izun i tada će biti trenutak, a do tada sjedite gdje i sjedite i bavite se svojim nefsom, svojim nedostacima i greškama i nemojte imati vremena za tuđe greške nego se bavite ispravljanjem svojih grešaka.
Sigurno da je velika oluja pred vratima i vi se pripremajte za nju. Danju i noću čekajte spremni. Sigurno će doći taj momenat kada će početi oluja i do tada pokušaj da budeš na pravoj strani i pokušaj da do tada što više duhovno ojačaš. Svako dobro djelo i sve lijepo što činiš biće ti od pomoći u teškim danima.
Ovo je vrijeme pripreme, a kada krene oluja onda traži mjesto gdje ćeš se sakriti. Ako se danas ne pripremiš tada više ništa nećeš moći uraditi. Bavi se sa sobom. Sada je vrijeme za to. Imamo puno nedostataka i grešaka, toliko griješimo da nas je stid da otvorimo ruke u dovi i tako trebaš da vidiš sebe kao griješnog pred Allahom dž.š. Ali On je Milostiv i nemamo drugih vrata osim Njegovih i sa svim svojim greškama i nedostacima smo na Njegovim vratima.
Pripazite na ovo , jer ovo je važno. Nemojte da dozvolite da vas vaš nefs zavara jer i on ne miruje. Stalno pokušava da čovjeka skrene s puta i šejtan radi zajedno s njim. Iskoristi vrijeme što je preostalo i pokušaj da što više ljudi privoliš na pravu stranu . Koliko god da je teško toliko i srazmjerno s tim se spušta i Allahov rahmet i ti traži milost za sebe.
Da nas Allah dž.š. učvrsti na ovom putu i da nas ne prepusti u ruke našem nefsu sve dok ne sklopimo oči, da nam dušu i srce ispuni aškom i muhabetom i da do kraja slijedimo put koji je prema Njemu koji je put aška i muhabeta.
Fatiha!
