Šejh İsmail el Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Insan treba da razmišlja. Zbog čega sam stvoren? Odakle dolazim? Gdje idem? Odgovori na sva ta pitanja se nalaze u nama. Ako želite da krenete duhovnim putem trebate prvo upoznati sami sebe.Kao što smo rekli onaj ko poznaje sebe poznaje i svog Gospodara.Svi Božiji poslanici i naš Pejgamber s.a.v.s. i sve evlije su nam pokazivali put prema Allahu dž.š. Oni su nas učili svojim primjerom i ponašanjem.
Kako treba živjeti i kako doći do Allaha dž.š.? Ako želiš to da saznaš trebaš se ugledati na Pejgambera s.a.v.s. i na evlije jer oni idu njegovim putem. Svi su prvo upoznali sami sebe, upoznali su svoj nefs, upoznali su bolesti svog nefsa i prepustili su se u ruke svom muršidu da ih izliječi.
Ako želimo da dostignemo Allaha dž.š. moramo naći put prema Njemu i moramo razmišljati Po tarikatskom usulu imamo rabitu i tefekur kao i halvet tj. osamljivanje.
Sve se to uči po jednom sistemu u tarikatu. Kada se treba osamljivati? Kako terbijetiti svoj nefs? Kako se približiti Poslaniku s.a.v.s.? Sve je to u tarikatu određeno na koji način i šta treba činiti da gdje god pogledamo da vidimo Allaha dž.š. Uvijek biti sa Allahom dž.š. je naš stvarni cilj, ali postoji za to sistem koji sa ovim kapacitetom i fizičkom snagom ne možemo shvatiti. Moramo izaći iz tih granica. Ovo fizičko tijelo samo služi za život na ovoj zemlji i za to je dovoljno, ali Allah dž.š. nas nije ostavio samo na tome. U nama je postavio takve mehanizme koji su za našu duhovnost potrebni da bismo vidjeli ono što inače ne možemo da vidimo, da bismo čuli ono što ne možemo da čujemo i zato trebamo aktivirati te mehanizme.
Imamo srce, imamo dušu i imamo još druge mehanizme. Oni su ti koji omogućuju da uspostavimo duhovnu vezu koju naše fizičko tijelo nije u mogućnosti da ostvari. Da bismo pokrenuli te mehanizme moramo pažljivo slušati svoj unutrašnji glas. U toku dana ili noći trebamo praktikovati da se na neko vrijeme osamimo i učimo da kad zatvorimo svoje oči slušamo svoje srce pokušavajući da primamo signale koje nam šalje. Ono što nas razlikuje od drugih bića i čini insanima je to što imamo svoju slobodnu volju pomoću koje možemo da sami izaberemo svoje mjesto i svoj put. Ako svojim razumom odrediš sebi put i držiš se Allahovog puta to je dobro za tebe, a o onima koji se svjesno udaljavaju od Njegovog puta nemamo šta ni govoriti.
Ko želi da slijedi Allahov put treba da se oslobodi ropstva svog tijela i onda se može okrenuti sebi. Kada se ti mehanizmi aktiviraju i kada tvoja duhovnost ojača onda ćeš svugdje oko sebe samo vidjeti Allaha dž.š. To je međutim posljednji stadij i ako počneš sa tog stadija onda se nećeš moći nositi s tim. Zato trebaš početi sa samog početka, pa da polahko jačaš duhovno i kada ti duhovnost ojača, tvoja sposobnost da duhovno gledaš na stvari će biti veća i moći ćeš saznati mnoge tajne.
Kur'an i Kerim je knjiga od šesto stranica, ali svaki njegov harf je kao jedan okean. Recimo da pročitaš jednu riječ, sigurno da ona ima neko značenje, ali si fizički pomoću svog mozga u stanju da shvatiš samo neka od tih značenja, dok je u svakom slovu te riječi skriven cijeli jedan okean značenja.
Zato što je Kur'an takav on je dovoljan za sva vremena i vijekovima je ono što je u njemu na snazi i uvijek će tako biti. Da je to samo obična knjiga nakon izvjesnog vremena bi prestala da važi, a pošto to nije tako znači da je ona puna tajni.
Ili ćeš vjerovati u ono što okom vidiš ili ćeš vjerovati da postoji puno više od toga, da postoje tajne. To je tvoj izbor. Ako samo vjeruješ u ono što fizički postoji ostaćeš ograničen time, mada ni to naravno nije zabranjeno i to može čovjeka dovesti do određene tačke, ali u tom slučaju neće iskoristiti svoj puni kapacitet. To će biti šteta za njega, jer neće iskoristiti mogućnost da sazna tajne.
Ti si sam po sebi jedno umjetničko djelo Allaha dž.š. Svaki majstor nešto napravi u neku određenu svrhu, ništa ne pravi bez razloga. Pa zašto je Allah dž.š. tebe stvorio? Zbog čega si na ovom svijetu? Koja je tajna koju je On usadio u tebe? Koji je tvoj zadatak na ovoj zemlji?
Otkriti to treba da bude smisao tvog života.
Sigurno da postoji tvoj Stvoritelj, sigurno te je stvorio radi nekog cilja i tvoje je da to otkriješ. To važi za svakog čovjeka. Niko nema istu tajnu, svaki čovjek ima neku drugu tajnu. Ko traži on i nađe, a ko nađe on postane insan -i-kamil, tj. savršen čovjek. U suprotnom će samo imati ljudski oblik, a duhovnost će mu biti zaključana što znači da nije aktivirao pravog insana u sebi.
Priroda našeg nefsa je divlja i ako poprimimo njegov oblik i budemo slijedili tu prirodu nefsa završit ćemo sa životinjama, dok ustvari naš put treba da bude u svijet meleka, u melekutu. Zato kada čovjek umre njegovo tijelo pripada zemlji, a njegova duša ide na nebo i sve ono što je stvoreno se vrati u svoj prvi oblik. Tijelo nam je stvoreno od zemlje i želi da se vrati u zemlju, a duša nam je stvorena u melekutu i zato želi tamo da se vrati i ako ne može da se vrati to je za nju mučenje i tada čovjek pati.
Onda, čak i ako klanja i ako posti njegova duša ne može da nađe smiraj, jer je to svakako nešto što je naša dužnost i to moramo činiti, ali ono što nam duša želi je nešto više od toga, želi da se vrati odakle je došla. Kao što svaki čovjek čezne za svojom domovinom i nedostaje mu mjesto odakle je potekao tako i duša čezne za duhovnim svijetom. Ako čovjek ne može da se oslobodi ropstva svog tijela onda ne može da oslobodi svoju dušu.
Ona je zarobljena u tom tijelu i čovjek ne može da nađe spokoj. Zato trebaš sjesti i zatvoriti oči i dobro osluškivati svoj unutrašnji glas. Nastoj da čuješ dubinu sebe i da razlučiš da li su ti glasovi koje čuješ hak ili batil. Trebaš razaznati sve te signale i uspostaviti pravu vezu sa sobom da bi ti pomoću te veze stizala duhovnost. U suprotnom ćeš samo proći kroz ovaj dunjaluk i uzalud provedzi sboj životni vijek.
Da nam Allah dž.š. podari da nađemo te tajne dok smo na ovoj zemlji i da se oslobodimo ropstva ovog tijela i da kao što je Pejgamber s.a.v.s. savjetovao, umremo prije smrti, jer to je recept za vječnost.
Fatiha!
